Shizofrenija

Negativni simptomi shizofrenije

Objavljeno 09.08.2023.
Milena Pernat, dr. med., specijalist psihijatar
Shizofrenija je poremećaj karakteriziran prisutnošću osebujnih, raznolikih znakova i simptoma, koji su praćeni oštećenjem radnog i socijalnog funkcioniranja. Za shizofreniju se često kaže da je rascjep duše, odnosno razuma, stanje u kojem su misli i osjećaji često neusklađeni. Oni nisu u skladu ni s vanjskim svijetom, od kojeg odudaraju, pa zbog toga oboljeli od shizofrenije žive u nekom svom "svijetu", izoliranom i sumanutom. Kao takvi ostaju neshvaćeni, neprihvaćeni i često izolirani od društva i zajednice. Unatoč različitim i ponekad dramatičnim simptomima, shizofreni bolesnik može zadržati značajne oblike svakodnevnog funkcioniranja uz adekvatnu terapiju i podršku okoline.
Negativni simptomi shizofrenije

Pozitivni i negativni simptomi shizofrenije

Apatija ili bezosjećajnost je pojam koji označava osjećaj gubitka osjećaja kojeg obilježavaju ravnodušnost, nereagiranje na uobičajene podražaje i neaktivnost, emocionalna neangažiranost i distanciranost.

Prema suvremenoj koncepciji koju je originalno postavio John Hughlings Jackson, simptome shizofrenije možemo podijeliti u dvije velike skupine: pozitivne i negativne simptome. Pozitivni simptomi odraz su viška ili iskrivljenosti normalnih djelatnosti u što spadaju halucinacije i sumanute misli, dok su negativni simptomi odraz sniženja ili gubitka normalnih djelatnosti poput alogije, osjećajne zaravnjenosti, anhedonije, avolicije.

Alogija je siromaštvo govora, a očituje se nesposobnošću izražavanja uz upotrebu jednostavnih izraza i davanja kratkih odgovora, i javlja se kao posljedica usporenog mišljenja. U komunikaciji je potrebno poticati i stalno motivirati bolesnika, budući da rijetko spontano započinju priču, odgovaraju kratko i jednostavno na postavljena pitanja što uvelike otežava njihovo obiteljsko, socijalno i radno funkcioniranje. Alogija je često je i problem kod psihijatrijskog intervjuiranja pa psihijatar podatke mora uzimati od pratitelja, skrbnika ili članova obitelji.

Poremećaj afektivnosti tj. osjećajna zaravnjenost očituje se udaljenim, hladnim, zaravnjenim afektom tj. izraženom emocijom koju primjećuju drugi na licu promatrane osobe. Bolesnikovo je lice bez mimike, nepokretno i nepodražljivo, sa smanjenim kontaktima očima i smanjenim govorom tijela. Neadekvatan afekt tj. izražajna emocija može se očitovati u blažem stupnju kao afektivna bljedoća, gdje je emocionalna reakcija smanjena u odnosu na nekadašnji intenzitet, osoba na emocije drugih reagira blijedo, zatim kao afektivna krutost, gdje je izraženija emocionalna otupjelost, bolesnik ne može prenijeti svoje niti primiti tuđe osjećaje, izmjena afekta obavlja se sporo, te afektivna udaljenost, hladnoća ili otupljelost. Potonje karakterizira potpuni izostanak emocionalne reakcije uz gubitak emocionalne topline, bolesnik nema emocionalni odgovor na podražaje iz okoline, indiferentan je, prazan, nezainteresiran za druge. Uz ove najčešće poremećaje afekta ponekad su prisutne i neadekvatne reakcije na određene situacije kada na tužnu vijest reagira radosno tzv. paratimija.

Anhedonija se očituje gubitkom sposobnosti doživljavanja životne radosti, odnosno gubitkom zanimanja i zadovoljstva, bolesnik više ne uživa u stvarima kojima se veselio i u kojima je doživljavao zadovoljstvo pa stoga od njih i odustaje.

Avolicija je nemogućnost započinjanja i održavanja cilju usmjerena ponašanja i radnje što rezultira gubitkom socijalne aktivnosti i inicijative, doimaju se izgubljeno, zakazuju u obavljanju jednostavnih zadataka i obaveza.

Apatija ili bezosjećajnost je pojam koji označava osjećaj gubitka osjećaja kojeg obilježavaju ravnodušnost, nereagiranje na uobičajene podražaje i neaktivnost, emocionalna neangažiranost i distanciranost.

Abulija se javlja kao primarno oštećenje, ali i kao posljedica apatije i avolicije, a karakterizira je slabost volje u različitom intenzitetu. Abulija je potpuni gubitak volje, u kojoj nedostaje pobuda, impulsa, inicijative, a pojavljuje se sputanost, psihomotorno usporenje.

Psihomotorna usporenost još je jedan od simptoma.Kod nje su sve psihičke funkcije, kao i motoričke kretnje, govor i izvršne radnje, usporeni – od lagano usporenih kretnji, preko tromosti, do potpunog gubitka aktivnog i spontanog kretanja (stupor). U poremećaje snižene psihomotorike spadaju usporeni, tihi, teško razumljiv govor, stupor i katatoni fenomeni zauzimanja prisilnih položaja udova, glave i tijela bez bolesnikova otpora, u određeni položaj koji bolesnik dulje zadržava. Drugi znakovi su mutizam – prekid verbalne komunikacije, negativizam – potpuni prekid komunikacije, odbijanje suradnje, manirizam – karakterističan po bizarnim i nepotrebnim pokretima koji mogu biti pretjerani, iskrivljeni, izvještačeni, a obuhvaćaju mimiku, gestikulaciju i kretnje, stereotipija pokreta ponavljajućih besmislenih kretnji ili radnji, automatizam kretnji karakteriziran ponavljanjem tuđih izraza lica, pokreta, riječi ili rečenica koje su zadnje izgovorene.

Navedeni simptomi su dijelom i uzročno-posljedično povezani na način da se međusobno pojačavaju, čime stvaraju „začarani krug“, većina ih vodi do psihičke i fizičke pasivnosti, socijalne izolacije, u krajnjem obliku sve do „autizma“ – potpunog povlačenja iz stvarnosti u svoj intrapsihički svijet, što dovodi do zanemarivanja brige o sebi, izgledu, prehrani, higijeni, gubitaka vještina potrebnih za uspostavljanje socijalnih kontakata zbog čega okolina bolesnike doživljava kao čudne, socijalno neadekvatne, opasne.

Sekundarni negativni simptomi

Hebefrena shizofrenija javlja se najranije u dobi od 15 do 25 godina te u njoj uz dezorganizirano ponašanje dominiraju negativni simptomi, a ima lošu prognozu i tijek liječenja.

Nadalje, potrebno je naglasiti i razlikovati primarne negativne simptome od sekundarnih negativnih simptoma. Primarni negativni simptomi su integralni dio shizofrenije i nisu posljedica niti kronične institucionalizacije niti kroničnog tijeka bolesti, oni su dio kliničke slike, povezani su sa slabijim premorbidnim funkcioniranjem, oštećenjem spoznajnog i intelektualnog funkcioniranja. Sekundarni negativni simptomi mogu biti posljedica pozitivnih simptoma, kada se zbog sumanutosti proganjanja i straha bolesnik socijalno povlači, zbog nuspojave antipsihotika koje se manifestiraju kao slabije, usporene i ograničene mogućnosti kretanja, razvoja postshizofrene depresije ili smanjene potpore socijalne zajednice i asistencije okoline.

U većoj ili manjoj mjeri, negativni simptomi mogu biti prisutni kao oblik deficitarnog sindroma premorbidnog funkcioniranja puno prije pojave akutne simptomatike specifične za shizofreniju, obično kod muške populacije, samaca, koji u obitelji imaju rođake sličnog profila ponašanja. Takvi bolesnici imaju pritajeni, „šuljajući“ početak, teži tijek, izraženija kognitivna oštećenja i lošiju prognozu.

U prodromalnoj fazi neposredno prije pojave prvih psihotičnih simptoma mogu se javiti kao nespecifični i suptilni simptomi i znakovi, a mogu trajati mjesecima pa čak i godinama i često ih je razlikovati od tegoba u sklopu adolescentskog sazrijevanja koje je ispunjeno mnoštvom stresora, koji su ujedno i potencijalni provocirajući faktori. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod svake osobe, a postaju alarmantni ako dugo traju i rezultiraju zakazivanjem u funkcioniranju na više razina.

U većini slučajeva, nakon ovih prodroma slijedi akutna faza s naglim javljanjem pozitivnih simptoma. Ali ako se unatoč prodromalnoj fazi, obično dugog trajanja, akutna faza nije nikada razvila, može se raditi o jednostavnoj (simplex) shizofreniji sporoprogredirajućeg, pritajenog tijeka u kojem od početka prevladavaju negativni simptomi, hebefrenoj shizofreniji, koja se javlja najranije u dobi od 15 do 25 godina, u kojoj uz dezorganizirano ponašanje dominiraju negativni simptomi, ima lošu prognozu i tijek liječenja, te rezidualnoj shizofreniji, u kojoj je kronološki vidljiva jasna progresija bolesti od rane faze, od jedne ili više psihotičnih epizoda do stanja obilježenog dugoročnim i izrazitim i najčešće ireverzibilnim negativnim simptomima.

Utjecaj negativnih simptoma shizofrenije na prognozu bolesti

Ako rezidualni simptomi ometaju samo neka područja funkcioniranja, onda je prognoza srednje povoljna i podrazumijeva djelomičan oporavak.

Prisutnost i dominacija negativnih simptoma uvelike utječe na tijek, liječenje i prognozu bolesti. Ako rezidualni simptomi ometaju samo neka područja funkcioniranja, onda je prognoza srednje povoljna i podrazumijeva djelomičan oporavak. Ako su simptomi prisutni stalno i u dovoljnoj mjeri da ometaju sve razine funkcioniranja, a bolesnik se nikada ne vrati na premorbidnu razinu, to se smatra nepovoljnom prognozom. Bitno je stoga pravovremeno prepoznati simptome bolesti i procijeniti koja su područja života zbog bolesti narušena, ali i koja su područja života zbog određenih okolnosti disfunkcionalna.

Navedeno se odražava na smanjenu funkcionalnost u brizi o samom sebi, planiranju i organizaciji svakodnevnih aktivnosti, u obavljanju osobne higijene, pripremi hrane, nabavci hrane, poteškoćama u održavanju partnerskih, roditeljskih, obiteljskih odnosa, poteškoće u komunikaciji i međuljudskim odnosima. Povećava se osjećaj stigmatizacije i bolesnik se socijalno povlači, zakazuje u području rada i obrazovanja, teško se zapošljava ili je dugotrajno nezaposlen, što se odražava na egzistencijalne poteškoće, pogoršava socijalni status i narušava kvalitetu života.

Nakon provedene hospitalizacije i kontinuiranog psihofarmakološkog liječenja naglasak je sve više na psihosocijalnoj rehabilitaciji u izvanbolničkim programima kojima se potiče usvajanje specifičnih znanja i vještina potrebnih u području osobnog života, partnerskih odnosa, roditeljstva, obiteljskih odnosa, radnog odnosa, rekreacije i slobodnog vremena te socijalne prilagodbe. U tu svrhu u Hrvatskoj organizirani su timovi „Psihijatrije u zajednici“, sastavljeni od stručnih osoba, vanjskih suradnika i funkcionalnih psihijatrijskih bolesnika koji rade na osposobljavanju bolesnika za brigu o sebi i svom zdravlju, brigu o higijeni, pravilnoj prehrani, nabavi i spremanju hrane, podučavanju o važnosti uzimanja propisane terapije, komunikaciji s liječnikom, raspolaganju financijama, održavanju kućanstva, snalaženju u prometu, organizaciji svakodnevnih aktivnosti i slobodnog vremena kako bi svi oni osjećali prihvaćenim i ravnopravnim članovima naše zajednice.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(13)
4.1 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Izračunaj plodne dane
Datum početka posljednjeg ciklusa:
Trajanje menstruacijskog ciklusa:

BMI za djecu

Izračunajte BMI za djevojčicu ili dječaka. BMI za djecu Djevojčice i dječaci imaju različite vrijednosti BMI-a tijekom odrastanja. Važno je koristi kalkulator primjeren za dob.