Helicobacter pylori je spiralna bakterija koja je nađena na sluznici čovjekova želuca. Jedina je bakterija koja može preživjeti u izrazito kiselom želučanom sadržaju, s vrlo malo kisika, pri temperaturi od 37 stupnjeva C. Osim na želučanoj sluznici, u ljudi je Helicobacter pylori otkriven i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u slini, a dokazan je i u stolici. U čovjekovu je okolišu (voda, hrana, otpadne vode) Helicobacter pylori nađen samo iznimno, s obzirom da pripada bakterijama vrlo osjetljivim na različite nepovoljne činitelje okoline, a i tada samo u svom kuglastom obliku, za koji nije dokazano da uzrokuje bolest.
Način prijenosa Helicobacter pylori-infekcije još nije potpuno istražen. Sva dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu osobu, i to na tri glavna načina:
Postoje i naznake nekih drugih putova zaraze (iz okoline putem vode ili preko mačaka, pasa i dr.), ali ta još treba potvrditi detaljnijim istraživanjima.
Najbrže se zaraze mala djeca koja žive u lošim socio-ekonomskim uvjetima i napučenom prostoru. Helicobacter pilory-infekcija je najčešća u djece koji krevet dijele s roditeljima ili drugom djecom, u sredinama u kojima majka prožvače hranu koju daje djetetu ili djetetovu dudicu stavlja prethodno sebi u usta. Infekcija je češća i u djece koja su smještena u ustanove različitog tipa. Čini se da, uz to što se u ranoj dobi dijete lako inficira, ono, nakon izlječenja, opet lako stječe novu infekciju, osobito u prvih 5 godina života. Nakon pete godine, ponovna infekcija se događa znatno rjeđe, slično kao u odraslih, i to usprkos činjenici da dijete nastavlja živjeti u istoj obitelji i istoj inficiranoj sredini.
Ako se bolesnik ne liječi, Helicobacter pylori infekcija uglavnom traje doživotno. Helicobacter pylori će spontano nestati iz želuca samo u slučaju da se želučana sluznica, zbog kroničnih upalnih promjena, do te mjere promijeni da prestanu postojati uvjeti za život ove bakterije. Takve se promjene ponekad događaju u starijoj životnoj dobi bolesnika, kada može doći do stanjenja (atrofije) želučane sluznice i smanjenja ili čak i potpunog prestanka lučenja želučane kiseline.
U opsežnim istraživanjima učestalosti Helicobacter pilory infekcije u svijetu ustanovljene su velike razlike među pojedinim zemljama. Postoje dva oblika rasprostranjenosti zaraze. Prvi oblik je utvrđen u zemljama izuzetno niskog higijenskog standarda, gdje učestalost infekcije može doseći skoro 100% (npr. 96% u Alžiru, 85% u Nigeriji, 81% u Indiji). Većina je djece u tim zemljama zaražena već do navršene četvrte godine života. Drugi je oblik karakterističan za zapadne razvijene zemlje, gdje je postotak zaražene djece do pete godine života vrlo nizak, a kasnije se uočava porast učestalosti infekcije s porastom životne dobi. Prosječna stopa zaraženosti stanovništva Hrvatskoj u dobi između 20 i 70 godina je oko 65%. Stopa zaraze raste od 50% u dvadesetim godinama na gotovo 70% u šezdesetim godinama života.
Helicobacter pylori infekcija započinje ulaskom bakterija u probavni sustav domaćina. Ishod infekcije (uspješna, neuspješna) ovisi o sposobnosti bakterije za preživljavanjem u kiselom želučanom sadržaju, njenom uspješnom prihvaćanju za pokrovne želučane stanice, razmnožavanju i daljem širenju. Bakterija preživljava u kiselom sadržaju uz pomoć izlučivanja tvari (enzima ureaze) kojim stvara oko sebe manje kiseli okoliš. Ne prodire u pokrovne stanice, već se nastani između njih ("otapajući" međustanična spojna mjesta). Nakon uspješnog prianjanja, ubrzano se množi, a kad dosegne određen broj širi se dalje sve dok ne prekrije cijelu površinu želuca.
Agresivnost bakterije s jedne, te osjetljivost domaćina s druge strane, vjerojatno su odgovorni da neki zaraženi bolesnici ostanu bez simptoma bolesti (imaju samo upalu želučane sluznice - gastritis, utvrđen pregledom), dok se u drugih razvijaju različite bolesti poput ulkusa ili čak i tumora (karcinoma ili limfoma želuca). Različiti Helicobacter pylori sojevi imaju različita svojstva - neki brzo dovode do težih oštećenja, a drugi desetljećima žive na sluznici bez posljedica ili izazivajući tek neznatnu upalnu reakciju. Osim ove upalne reakcije, kao i kod svake druge infekcije, napadnuti organizam reagira stvaranjem protutijela. Makar razina protutijela u krvi može biti vrlo visoka, ona nisu djelotvorna i neće, za razliku od većine drugih infekcija, dovesti do izlječenja bolesti.
Nakon inficiranja:
Gledajući na drugi način:
inficirano je bakterijom Helicobacter pylori.