Leksikon reumatologije slovo P

PAGETOVA BOLEST (lat. morbus Paget) - metabolička bolest kostiju koju obilježava prekomjerno razgrađivanje ili resorpcija kosti (u takozvanoj osteolitičkoj fazi) koju prati prekomjerno stvaranje nove kosti (u takozvanoj osteoblastičnoj fazi). Ovi su procesi povezani s velikim povećanjem metabolizma što se u bolesnika može i dokazati. Nalaz anomalnih oblika osteoklasta - stanica koje normalno razgrađuju kost - tipičan je za Pagetovu bolest. Biokemijski se može dokazati nalazom povišene aktivnosti enzima alkalne fosfataze u serumu bolesnika. U dijagnostici bolesti posebnu ulogu imaju radiološke i radioizotopne metode pretraga. Bolest se može uspješno liječiti lijekovima koji usporavaju resorpciju kosti u osteolitičkoj fazi bolesti nakon čega izostaje stvaranje nove kosti.

PANUS (lat. pannus) - tvorba koja obilježava patološki proces u reumatoidnom artritisu. Sastoji se od upalnog granulacijskog tkiva koje izrasta iz sinovijske opne i prekriva zglobnu hrskavicu, urasta u nju i uništava je. Uništenje zglobne hrskavice temeljni je događaj u oštećenju zgloba u reumatoidnom artritisu. Uzrok takvoj razornoj moći panusa jest u velikoj količini različitih enzima koji mogu razgrađivati bjelančevine, hrskavicu i kosti. Bijele krvne stanice (leukociti) izvor su ovih enzima.

PARAARTIKULARNI (lat. paraarticularis) - onaj koji se nalazi u blizini zgloba, odnosno uz zglob (primjerice paraartikularna osteoporoza). Sinonim je paraartikularni.

PARACETAMOL - lijek koji se ubraja u skupinu „čistih" analgetika. Uz analgetski (protubolni) ima i antipiretski (snižava povišenu temperaturu) učinak. Za razliku od nesteroidnih antireumatika, paracetamol nema protuupalni (antiinflamatorni) učinak. Vrlo je čest u kombiniranim tabletama koje se mogu naći na tržištu.

PARATHORMON - paratireoidni hormon koji  izlučuje istoimena žlijezda. Paratiroidne žlijezde smještene su sa svake strane tiroidne žlijezde (po 2 para sa svake strane). Najvažniji podražaj za izlučivanje parathormona je niska razina serumskog kalcija, a kao posljedica pojačanog izlučivanja nastaje smanjena mineralizacija kostiju, te njezina poremećena struktura.

PATELA (umanjenica od lat. patera - mala posuda; hrvatski iver) - kost koja se nalazi na prednjoj strani koljena.

PELVIS - zdjelica je dio u donjem dijelu tijela između kralježnice i nogu. Sastoji se od tri spojene kosti (stidna, sjedna i bočna kost) koji su putem sakroilijakalnih zglobova povezani s križnom kosti, a na koju se nastavlja trtična kost. Prema horizontalnoj ravnini razlikujemo veliku (gornji dio) i malu zdjelicu (donji dio).

PERIARTRITIS RAMENA (lat. periarthritis humeroscapularis) - reumatski poremećaj koji zahvaća rameni zglob i pojedine strukture koje se nalaze u okolici samog zgloba (mišiće, tetive). Osnovno je obilježje bolesti izrazita bolnost u ramenu koje je praktično nepokretno. Bolesnik u tipičnom slučaju pridržava ruku prislonjenu uz tijelo da bi izbjegao nehotične pokrete koji uzrokuju bol. Bolest se liječi nesteroidnim protuupalnim lijekovima, a ponekad primjenom glukokortikoida lokalno u rame. Masaža ledom pomaže, a osobito je značajno podmetnuti jastučić pod pazuho da bi se nadlaktica odmakla od tijela. Važno je rano početi vježbe za očuvanje opsega pokreta u ramenu - ukočenje ramena može vrlo brzo nastupiti ako rame miruje. Prognoza je povoljna.

PERIKARDITIS - upala srčane ovojnice, koja je može biti posljedica infekcije, prisutnosti tumora ili imunološke reakcije (npr. u upalnoj reumatskoj bolesti).

PERIOST (hrv. pokosnica) - površni dio kosti.

PIROKSIKAM - lijek iz skupine nesteroidnih antireumatika.

POLIARTERITIS NODOSA (lat. polyarterititis nodosa) - oblik vaskulitisa, odnosno autoimune upalne bolesti krvnih žila koja zahvaća veće krvne žile (arterije). Bolest se očituje zgloboboljama, oteklinama zglobova, značajnim gubitkom tjelesne težine i općim lošim stanjem, subfebrilitetima. Često se razvijaju nekroze pojedinih dijelova tijela zbog neprimjerene opskrbe krvlju (primjerice nekroza/gangrena prstiju). Dijagnoza se postavlja laboratorijskim pretragama, no ključan je nalaz radiološke pretrage krvnih žila - angiografije - na kojoj se vide karakteristična obilježja bolesti (proširenja nanizana na žili poput kuglica). Nodozni poliarteritis je ozbiljna bolest koja završava smrću u neliječenih bolesnika. Smrtni je ishod najčešće posljedica zahvaćanja bubrega i razvoja bubrežnog zatajenja. Uzrok bolesti je nepoznat, a češća je u muškaraca. Može se uspješno liječiti primjenom glukokortikoida, odnosno kombinacije glukokortikoida i drugih imunosupresivnih lijekova.

POLIARTRITIS (lat. polyatrhritis) - upala zglobova, dakle artritis, koja zahvaća više od 5 zglobova. Tipični poliartritisi koji se najčešće susreću u kliničkoj praksi su reumatoidni artritis, reaktivni artritis, psorijatični artritis, artritisi kod sustavnih bolesti vezivnog tkiva.

POLIMIJALGIJA REUMATIKA (lat. polymyalgia rheumatica) - bolest starijih osoba obilježena zgloboboljama, bolovima u mišićima nadlaktica i natkoljenica te ubrzanom sedimentacijom eritrocita. Dijagnostički postupak temelji se na dokazivanju povišene razine tvari koje se izlučuju u akutnoj upali (tzv. akutni upalni reaktanti, kao što je CRP) ali i na isključivanju brojnih sličnih stanja - reumatoidnog artritisa, polimiozitisa i drugih. Uspješno se liječi glukokortikoidima, a liječenje mora biti dovoljno dugotrajno da bi se spriječila ponovna pojava bolesti.

POLIMIOZITIS (lat. polymyositis) - upalna reumatska bolest koju obilježavaju upalne promjene u mišićima. Najčešće su zahvaćeni mišići natkoljenice (zdjelični obruč) i nadlaktice (rameni obruč) zbog čega bolesnik teško izvodi, ili uopće ne izvodi, niz svakodnevnih pokreta (hod uz stube, ustajanje iz stolice ili WC školjke, podizanje ruku uvis, češljanje, vješanje rublja). Dijagnoza bolesti se uz tipičnu kliničku sliku postavlja na temelju biokemijskih nalaza koji govore za oštećenje mišića (enzim kreatinfosfokinaza - CK), nalaza elektromioneurografije (EMNG) te na temelju nalaza biopsije mišića (uzimanje uzorka tkiva mišića za mikroskopsku analizu). Liječenje se temelji na primjeni glukortikoida i fizikalnoj terapiji tek nakon smirivanja upale.

PROKSIMALNO - bliže u odnosu na neku referentnu točku (suprotno od distalno, vidi).

PROSTAGLANDINI (skr. PG) - spojevi koji potiču iz nezasićenih masnih kiselina, prvenstveno arahidonske kiseline. PG su važni posrednici brojnih različitih fizioloških procesa. Djeluju u stanicama koje ih izlučuju ili njihovoj okolini, a učinak je različit ovisno o koncentraciji i tipu stanice. Najvažniji PG u reumatologiji je PGE₂ koji je važan posrednik u upalnim odgovorima (između ostalog povećava propusnost krvnih žila, povisuje prag za bol i povisuje tjelesnu temperaturu). Njegovu proizvodnju sprječavaju nesteroidni antireumatici i glukokortikoidi.

PROTEOGLIKANI - skupina spojeva bjelančevina i šećera (polisaharidni lanci, prvenstveno glikozaminoglikani), koji čine osnovno tkivo (matriks) vezivnog tkiva i hrskavice. U hrskavici oblažu osnovnu strukturu koju tvore kolagena vlakna, čime se postiže homogeni izgled hrskavice. Smanjenjem količina proteoglikana i mreže kolagenih vlakana hrskavica je slabije obložena pa više nije moguće klizanje zglobnih tijela bez trenja.

PROTEZA (gr. prosthesis - stavljati u) - umjetna zamjena za nedostajući dio tijela. U reumatskih bolesnika najčešće se radi o zamjeni istrošenog i/ili oštećenog zgloba (npr. kuka, koljena). Proteza može biti potpuna kada se mijenjaju i zglobna čašica i glavica ili parcijalna kada se mijenja samo jedan od 2 dijela.

PSEUDOARTROZA (lat. pseudoarthrosis) - patološko stanje karakterizirano nesrastanjem koštanog prijeloma, čime se stvara „lažni zglob".

PSEUDOCISTA - abnormalna šupljina u tijelu, koja za razliku od ciste nije obložena slojem površnih stanica.

PSORIJATIČNI ARTRITIS (lat. arthritis psoriatica) - upalna bolest zglobova koja se često pojavljuje u bolesnika koji imaju kožnu bolest psorijazu. Zglobne se promjene češće javljaju u onih osoba s psorijazom koji imaju antigen tkivne podudarnosti HLA B 27. Ovaj se oblik artritisa ubraja u erozivne jer može dovesti do trajnih oštećenja zglobne hrskavice koja se očituju kao erozije. U tipičnim slučajevima zahvaćeni su distalni interfalangealni zglobovi na prstima (mali zglobovi koji su najbliži vršku prsta), a bolest često zahvaća kralježnicu i sakroilijakalne zglobove. Liječi se primjenom nesterodinih antireumatika, te lijekova koji modificiraju tijek bolesti (metotreksat, leflunomid, sulfasalazin, ciklosporin A), a u težim oblicima bolesti primjenom glukokortikoida. U bolesnika koji ne reagiraju na primjenu standardne terapije primjenjuju se biološki lijekovi koji blokiraju TNFα (infliksimab, adalimumamb, etanercept).

PSORIJAZA (lat. psoriasis) - kronična kožna bolest, nerijetko promjenjivog tijeka, u čijem nastanku važnu ulogu igra nasljedna komponentna. Ima više od 20 različitih vrsta psorijaze. Može biti udružena s upalnom reumatskom bolesti, psorijatičnim artritisom, kojem obično prethodi (u oko 70% slučajeva).

PURPURA - na koži vidljive promjene uzrokovane potkožnim krvarenjem. Uzroci nastanka purpure mogu biti različiti, a najčešće su povezani s abnormalnostima krvi, krvnih žila ili traumom. U reumatologiji purpura je najčešće su udružena s bolestima i stanjima koje dovode do smanjenja broja krvnih pločica (trombocita), abnormalnostima trombocita, promjenama na krvnim žilama ili su posljedica reakcije na lijekove.