Parkinsonova bolest i tjelesna aktivnost

Parkinsonova bolest

Simptomi Parkinsonove bolesti u početku su često asimetrični, a osim motoričkih, prisutni su i nemotorički simptomi: slabljenje osjeta mirisa, nemirno spavanje, pojačano znojenje, pojačano slinjenje, otežano mokrenje, opstipacija, anksioznost, depresija, smetnje gutanja, ortostatska hipotenzija, u muškaraca erektilna disfunkcija i drugi.

Parkinsonova bolest je nakon Alzheimerove bolesti druga najčešća neurodegenerativna bolest te njezina učestalost raste s godinama starosti. Zahvaća oko 0,4 % populacije starije od 40 godina, 1 % populacije starije od 65 godina i 4 % populacije starije od 80 godina. U prosjeku je početak bolesti između 60. i 65. godine.

Utjecaj tjelesne aktivnosti na Parkinsonovu bolest

Oboljeli od Parkinsonove bolesti koji započnu s tjelesnom aktivnosti i vježbama u početnoj fazi bolesti najmanje 2,5 sata tjedno imaju sporiji pad kvalitete života od onih koji s vježbanjem počnu kasnije.

Kretanje, usporenost i ukočenost mogu postati značajan svakodnevni problem. Usporenost često uzrokuje opći osjećaj slabosti i nezadovoljstva. Svakodnevna tjelovježba može poboljšati sveukupnu pokretljivost i povećati kvalitetu života.

Tjelovježbu je ako je moguće najbolje uključiti za vrijeme "on" perioda tj. najbolje pokretljivosti tijekom dana, za razliku od "off" perioda kada prevladava usporenost i ukočenost.

Redovita tjelesna aktivnost može poboljšati ravnotežu, fleksibilnost i snagu, a brojna istraživanja pokazuju da ovakav pristup može doprinijeti:

Poboljšanju motoričkih funkcija: aerobne vježbe, vježbe snage te specifični oblici treninga usmjereni na koordinaciju i ravnotežu mogu pomoći u smanjenju simptoma kao što su usporeni pokreti i tremor.

Smanjenju rizika od pada: vježbe koje ciljaju na poboljšanje ravnoteže i koordinacije značajno smanjuju rizik od padova, što je posebno važno kod Parkinsonove bolesti.

Povećanju kognitivnih funkcija i mentalnog zdravlja: fizička aktivnost potiče otpuštanje dopamina, čime se ublažavaju depresivni simptomi te se poboljšava opća motivacija i samopouzdanje.

Utjecaj tjelesne aktivnosti na misli i pamćenje

Vanjskim utjecajima, pa tako i tjelovježbom, ljudski mozak ima sposobnost mijenjati i presložiti postojeće puteve i veze unutar samog mozga, čineći ih efikasnijima i time povoljnijima za bolju kontrolu simptoma neurološke bolesti – svojstvo koje se još naziva i neuroplastičnost.

Postoje dokazi koji ukazuju na to da tjelovježba može poboljšati neuroplastičnost, posebice u  poboljšanju pažnje, pamćenja i ostalih misaonih procesa. Tjelesna aktivnost može doprinijeti funkciji dijelova mozga povezanih s učenjem. Ovaj učinak vidljiviji je u ranijim fazama bolesti.

Tjelovježba ima pozitivan učinak na fizički izgled, raspoloženje i društvene interakcije.

Kako bi se poboljšao učinak tjelovježbi na neuroplastičnost, motivaciju i samopouzdanje mogu se uključiti:

• Tjelesne ili verbalne povratne informacije
• Vježbe pažnje, poput hodanja i rješavanja testa memorije u isto vrijeme
• Motivirajuće nagrade

Preporučene tjelesne aktivnosti koje pozitivno utječu na Parkinsonovu bolest

Važno je naglasiti da nema jedne vrste tjelovježbe koja je jasno i specifično najbolja odnosno bolja u odnosu na drugu. Za motivaciju je potrebno uživanje u tjelovježbi kako bi se ona redovito ponavljala i postala dio rutine i higijene života. Poželjno je kombinirati različite tjelovježbe kako bi se postigao maksimalan učinak neuroplastičnosti odnosno stvaranja novih veza unutar mozga. Svaka različita aktivnost nosi nove fizičke i mentalne izazove za mozak i samim time pospješuje reorganizaciju mozga što dovodi do konačnog povećanja kvalitete života.

Za kardio vježbe može se koristiti bicikl i/ili eliptični trenažer, poželjno je i dizanje laganih utega. Kod tjelovježbe važno je ne pretjerati i ne izlagati se povećanom riziku od padanja.

Istraživanja su predložila preporuke za nekoliko različitih tjelovježbi za ljude koji boluju od Parkinsonove bolesti kao što su:

Plesanje tanga stimulira tijelo i mozak. Može pomoći u koordinaciji s partnerom, prostornoj orijentaciji i sposobnosti koncentriranja.

Stolni tenis stimulira kardiovaskularni sustav, izdržljivost, povećava plućni kapacitet, važna je za koordinaciju oko-ruka, vrši blago opterećenje na zglobove, povećava usredotočenost, poboljšava raspoloženje. Utječe na lokomotorni sustav: promjena smjera, ravnoteža, promjena ritma, kognitivno- procjena putanje loptice

Tai chi pomaže u održavanju posture. Također može poboljšati kontrolu centra ravnoteže, smanjujući tako rizik od padova i njihov broj.

Vježbanje na pokretnoj traci ili eliptičnom trenažeru mogu poboljšati hod, provode se koračanjem ili trčanjem. Može također poboljšati brzinu, dužinu koraka, ravnotežu i ritam hoda. Potrebno je prilagoditi brzinu i nagib trake kako bi vježba bila učinkovitija. Važno je pripaziti na mogućnost padova.

Bicikliranje može pomoći sa brzinom i ritmom hoda.

Pozitivan učinak plesa na Parkinsonovu bolest

Terapija plesom dobiva sve veću popularnost kao oblik nefarmakološke terapije. Ples kombinira fizičku aktivnost s ritmom i glazbom, potičući istovremeno kognitivnu, emocionalnu i socijalnu stimulaciju.

Ples utječe na:

emocionalnu i socijalnu stimulaciju,  pruža osjećaj zajedništva i smanjuje izolaciju, što je ključno za mentalno zdravlje bolesnika.

poboljšanje motoričkih funkcija: ples, osobito oblici poput argentinskog tanga, može poboljšati posturalnu kontrolu, koordinaciju te fleksibilnost i snagu mišića, čime se ublažavaju simptomi poput ukočenosti i usporenosti pokreta.

povećanje otpuštanja dopamina: kombinacija glazbe i ritmičnih pokreta potiče mozak da otpušta dopamin, što može pomoći u ublažavanju motoričkih i kognitivnih simptoma Parkinsonove bolesti.

Stolni tenis kao terapija za Parkinsonovu bolest

Stolni tenis, poznat i kao ping pong, također pokazuje značajne koristi za osobe s Parkinsonovom bolešću. Pozitivni učinci stolnog tenisa uključuju:

poboljšanje koordinacije ruku i očiju: stolni tenis zahtijeva brze pokrete i preciznost, što pomaže u izoštravanju reflekasa i boljoj koordinaciji.

smanjenje simptoma: redovito igranje stolnog tenisa može smanjiti tremor, ukočenost udova i usporenost pokreta.

socijalna interakcija i motivacija: osim fizičkih koristi, stolni tenis potiče i druženje te pruža dodatnu emocionalnu podršku. Inicijative poput PingPongParkinsona uspješno integriraju stolni tenis u terapijski program za Parkinsonovu bolest.

Drugi preporučeni tipovi tjelesne aktivnosti

Osim plesa i stolnog tenisa, preporučuje se kombinacija različitih oblika vježbanja:

aerobne vježbe: hodanje, plivanje i vožnja bicikla doprinose kardiovaskularnoj kondiciji.

vježbe snage: lagane vježbe otpora pomažu u očuvanju mišićne mase i snage.

vježbe ravnoteže: Tai Chi, joga te specijalizirani programi za poboljšanje ravnoteže mogu smanjiti rizik od padova.

funkcionalne vježbe: aktivnosti koje oponašaju svakodnevne pokrete kao što su ustajanje iz stolice, hodanje uz stepenice, održavaju neovisnost bolesnika.

Važno je da se svaki program vježbanja individualno prilagodi pacijentovim mogućnostima, a savjetovanje s liječnikom ili fizioterapeutom je neophodno.

Aktivnosti koje se ne preporučuju

Iako je tjelesna aktivnost općenito korisna, određene aktivnosti mogu predstavljati rizik:

visoko intenzivne aktivnosti: prekomjerni treninzi mogu preopteretiti kardiovaskularni sustav i povećati rizik od ozljeda.

vježbe s naglim promjenama smjera: sportovi s brzim, nepravilnim pokretima mogu povećati rizik od pada.

samostalno izvođenje složenih vježbi: bez stručnog nadzora postoji veći rizik od nepravilnog izvođenja pokreta i ozljeda.

Savjeti za siguran početak i nastavak tjelesne aktivnosti

Za bolesnike s Parkinsonovom bolešću, siguran pristup vježbanju uključuje:

• konzultaciju sa stručnjakom: prije početka novog programa vježbanja, savjetujte se s liječnikom ili fizioterapeutom.
• postupno povećavanje intenziteta: počnite s laganim vježbama te postupno povećavajte intenzitet i trajanje.
• pravilna tehnika: uključite grupne ili individualne treninge pod stručnim nadzorom.
• kombinaciju različitih aktivnosti: kombinirajte aerobne vježbe, vježbe snage, ravnoteže i funkcionalne vježbe za sveobuhvatnu korist.
• praćenje simptoma: redovito pratite promjene u simptomima te prilagodite program vježbanja prema potrebi.

Zaključak

Tjelesna aktivnost predstavlja ključni element u upravljanju simptomima Parkinsonove bolesti. Redovitim i prilagođenim vježbanjem, uključujući terapiju plesom i stolnim tenisom, moguće je poboljšati motoričke funkcije, smanjiti ukočenost, povećati ravnotežu te poboljšati kognitivne i emocionalne funkcije. Ples, osobito oblici poput argentinskog tanga, potiče otpuštanje dopamina i pruža socijalnu i emocionalnu podršku, dok stolni tenis, uz poboljšanje koordinacije ruku i očiju, doprinosi smanjenju simptoma i stimulira kognitivne funkcije.

Uz individualizirani pristup, savjetovanje sa stručnjacima te kombinaciju različitih oblika fizičke aktivnosti, bolesnici s Parkinsonovom bolešću mogu značajno poboljšati svoju kvalitetu života. Važno je napomenuti da je prije početka bilo kojeg novog režima vježbanja potrebno konzultirati se s liječnikom ili fizioterapeutom kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost terapije.