Predijabetes

Koja je razlika između predijabetesa i šećerne bolesti?

Šećerna bolest tipa 2 najčešći je tip dijabetesa i čini više od 90 % svih slučajeva ove bolesti kod odraslih. Riječ je o kroničnom metaboličkom poremećaju kod kojeg tijelo ne koristi inzulin učinkovito zbog inzulinske rezistencije, a s vremenom i smanjuje njegovu proizvodnju. U ranim fazama bolesti simptomi često izostaju, a kasnije se javljaju simptomi poput učestalog mokrenja, žeđanja, zamućenog vida, umora i nenamjernog mršavljenja. Ipak, bolest se često otkrije slučajno, tijekom rutinskih laboratorijskih pretraga. Danas bolest poprima razmjere globalne pandemije povezane s povećanim rizikom od razvoja srčanožilnih bolesti, moždanog udara, kronične bubrežne bolesti, oštećenja živaca, vida i gubitka ekstremiteta. 

Predijabetes je stanje koje prethodi razvoju šećerne bolesti tipa 2 karakterizirano povišenom razinom glukoze u krvi koja još nije dovoljno visoka da bi se postavila dijagnoza šećerne bolesti 2. Osobe s predijabetesom najčešće nemaju simptome, ali imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Zbog toga je iznimno važno predijabetes na vrijeme dijagnosticirati i liječiti.

Koji su čimbenici rizika za nastanak predijabetesa i dijabetesa?

Postoji nekoliko čimbenika koji mogu povećati rizik od razvoja predijabetesa i šećerne bolesti tipa 2:

• Prekomjerna tjelesna masa i pretilost - osobito ako se višak masnog tkiva nakuplja u području trbuha.
• Nedovoljna tjelesna aktivnost- sjedilački način života usporava metabolizam, pogoduje porastu tjelesne mase i otežava regulaciju glukoze u krvi.
• Dob-iako se šećerna bolest može razviti u bilo kojoj dobi, rizik raste u dobi iznad 35 godina
• Policistični jajnici-žene s ovim poremećajem imaju povišen rizik od razvoja predijabetesa
• Obiteljska sklonost- osobe koje imaju bliskog srodnika s dijabetesom imaju povećani rizik od razvoja šećerne bolesti.
• Gestacijski dijabetes- žene koje su bolovale od dijabetesa tijekom trudnoće sklonije su razvoju šećerne bolesti tipa 2 u kasnijem životu.
• Metabolički sindrom- kombinacija debljine, inzulinske rezistencije, povišenog krvnog tlaka i povišenih masnoća u krvi predstavlja jedan od glavnih rizičnih čimbenika za razvoj šećerne bolesti tipa 2 i aterosklerotske bolesti srca i krvnih žila.
• Opstruktivna apneja u snu- stanje obilježeno ponavljajućim epizodama prekida disanja u snu povezano je s debljinom, inzulinskom rezistencijom i povećanim rizikom od predijabetesa

Predijabetes je sve češći kod pretilih adolescenata i snažan je pokazatelj povećanog rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 u odrasloj dobi, kao i srčanožilnih bolesti i prijevremene smrti u odrasloj dobi.

Kako smanjiti rizik od nastanka predijabetesa i time dijabetesa tipa 2?

Iako su inzulinska rezistencija i poremećeno lučenje inzulina u šećernoj bolesti tipa 2 djelomično genetski uvjetovane, na njih snažno utječu životne navike. Najvažnije mjere za smanjenje rizika od razvoja predijabetesa i njegove progresije u šećernu bolest tipa 2 uključuju pravilnu prehranu, redovnu tjelesnu aktivnost i kontrolu tjelesne mase. Čak i lagana, ali redovna aktivnost, poput hodanja, ima pozitivan metabolički učinak. Prekid pušenja dodatno smanjuje rizik od moždanog udara, srčanih bolesti i nekih drugih zdravstvenih problema.

Testovi koji otkrivaju predijabetes – kada i zašto se testirati?

Rano otkrivanje poremećaja razine glukoze u krvi i pravodobna intervencija ključni su za sprječavanje progresije predijabetesa u šećernu bolest tip 2. Tri laboratorijska testa mogu pokazati je li razina glukoze u krvi povišena, a za dijagnozu predijabetesa mora biti ispunjen jedan od sljedeća tri kriterija:

• Poremećena razina glukoze u krvi natašte

Ovaj test mjeri razinu glukoze u krvi natašte, nakon najmanje osam sati bez unosa hrane i pića (osim vode). Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) predijabetes je prisutan ako je glukoza natašte između 6,1 i 6,9 mmol/L.

• Poremećena tolerancija glukoze (Oralni test tolerancije glukoze - OGTT)

Prije ovog testa unos hrane i pića (osim vode) nije dopušten 8 do 12 sati. Na početku testa treba popiti otopinu glukoze u vodi, a uzorak krvi uzima se prije i dva sata nakon uzimanja otopine radi procjene porasta razine glukoze u krvi. Prema WHO, predijabetes se dijagnosticira ako je razina glukoze nakon 2 sata između 7,8 i 11,1 mmol/L uz glukozu natašte manju od 7,0 mmol/L.  

• Glikirani hemoglobin (HbA1c ili A1c)

Mjerenje se provodi iz krvi u bilo koje doba dana, neovisno o prethodnom unosu hrane. Pokazuje prosječnu razinu glukoze u krvi u posljednja 2 do 3 mjeseca. Predijabetes se dijagnosticira ako je HbA1c u rasponu od 5,7 do 6,4 %.

Ako neki od ovih testova ispunjava kriterij za predijabetes, testiranje treba ponavljati jednom godišnje radi praćenja stanja. Iako je možda manje praktičan, važno je napomenuti da je OGTT najosjetljiviji test jer otkriva veći broj osoba s predijabetesom i dijabetesom u odnosu na HbA1c i glukozu natašte. Zbog svoje praktičnosti (nije potrebno biti natašte) i brzine, HbA1c postaje sve popularniji izbor u kliničkoj praksi.

Kako postupiti u slučaju dijagnosticiranog predijabetesa?

Osnovna preporuka stručnjaka je promjena životnog stila, koja uključuje zdraviju prehranu, povećanu tjelesnu aktivnost i gubitak suvišnih kilograma. Ovakav pristup može poboljšati inzulinsku osjetljivost i spriječiti progresiju u šećernu bolest tipa 2 zbog čega se preporučuje kao prvi izbor liječenja. Glavni je cilj u osoba s povišenom tjelesnom masom ili s pretilošću gubitak viška tjelesne mase i normalizacija razine glukoze u krvi.

• Pravilna prehrana

Umjesto izbacivanja pojedinih nutrijenata, preporučuje se cjelovita i uravnotežena prehrana, poput mediteranske prehrane. Takva dijeta omogućuje veću fleksibilnost i lakše dugoročno pridržavanje. Preporučuje se unositi više voća, povrća, cjelovitih žitarica i mliječnih proizvoda s niskim udjelom masnoća, a istovremeno smanjiti unos crvenog mesa, te izbjegavati slatkiše i rafinirane ugljikohidrate. Važno je izbjegavati zaslađene napitke poput sokova i gaziranih pića. Kod viška tjelesne mase savjetuje se umjereni gubitak od najmanje 7 % početne mase, što može značajno poboljšati regulaciju glukoze u krvi.

• Tjelesna aktivnost

Odraslim osobama s povećanim rizikom od dijabetesa preporučuje se najmanje 150 minuta umjerene aerobne tjelesne aktivnosti tjedno – primjerice hodanje, ples, vožnja bicikla ili rad u vrtu. Većinu dana u tjednu savjetuje bar 30 do 60 minuta aerobne tjelesne aktivnosti dnevno. Pritom, čak i jednostavne aktivnosti mogu pozitivno utjecati na razinu glukoze u krvi i opće zdravlje. 

• Prestanak pušenja

Pušenje povećava rizik od bolesti srca, moždanog udara i brojnih drugih zdravstvenih komplikacija. Prestanak pušenja važan je korak prema zdravijem životu, osobito kod osoba koje boluju od predijabetesa.

Mogu li lijekovi pomoći u smanjenju rizika od dijabetesa?

Iako je promjena životnih navika poput zdravije prehrane i intenziviranja tjelesne aktivnosti jednako učinkovita, ponekad se kao dodatna mjera mogu propisati lijekovi.

Lijekovi mogu pomoći u povećanju inzulinske osjetljivosti i sniženju razine glukoze u krvi, u gubitku tjelesne mase, u snižavanju krvnog tlaka i razine kolesterola, a sve s ciljem smanjenja rizika od srčanožilnih bolesti. Osobama koje promjenom stila života uspješno postižu i održavaju dobre vrijednosti glukoze u krvi, preporučuje se nastaviti s pravilnom prehranom i tjelovježbom uz godišnje kontrole glukoze natašte, HbA1c i masnoća u krvi.

Kod određenih osoba, mlađih od 60 godina, s indeksom tjelesne mase ≥ 35 kg/m² ili onih s anamnezom gestacijskog dijabetesa, kod kojih promjena stila života nije dovoljna, može se propisati lijek metformin s dokazanim povoljnim učinkom, kako na regulaciju glukoze u krvi, tako i na prevenciju razvoja srčanožilnih bolesti. Metformin je učinkovit i siguran za dugotrajnu primjenu, a osobama koje ga uzimaju savjetuju se kontrole razine glukoze u krvi najmanje jednom godišnje.

Za osobe s predijabetesom koje su kandidati za farmakološko liječenje pretilosti, lijekovi iz skupine GLP-1 agonista mogu dodatno smanjiti rizik od razvoja šećerne bolesti tipa 2.

Zaključak – Predijabetes- tihi znak za djelovanje

Predijabetes je stanje koje globalno zahvaća veliki broj ljudi i najčešće prolazi nezapaženo. Posljedice neprepoznatog predijabetesa su povećani rizik za progresiju u šećernu bolest tipa 2 i razvoj srčanožilnih bolesti. Zbog toga su iznimno važni prevencija, pravodobno otkrivanje i adekvatno liječenje. Korekcijom životnih navika s naglaskom na zdravoj prehrani, intenziviranju tjelesne aktivnosti i gubitku suviška tjelesne mase, ako je potrebno i medikamentoznim mjerama, aktivno se može spriječiti razvoj šećerne bolesti i njenih ozbiljnih komplikacija.