Povišen šećer u krvi (hiperglikemija) – važnost regulacije

Što je šećerna bolest (dijabetes)?

Šećerna bolest ili dijabetes jest kronična, metabolička bolest koja se javlja kad gušterača više nije u stanju stvarati inzulin ili kad naše tijelo više ne može dobro iskoristiti inzulin koji proizvede. Inzulin je hormon kojeg stvaraju beta stanice gušterače i koji djeluje kao ključ koji otključava stanice našeg tijela kako bi propustile glukozu i na taj način proizvele energiju. Glukozu dobivamo iz hrane (ugljikohidrata) koja biva razgrađena u probavnom traktu. Tako dobivena glukoza ulazi u krvotok putem kojeg dopire do naših stanica. Bez inzulina glukoza ne može ući u stanice pa one ostaju "gladne", pa tako nemogućnost proizvodnje inzulina ili njegove učinkovite uporabe dovodi do povišene razine glukoze u krvi – hiperglikemije. Dugotrajno povišene razine glukoze povezane su s oštećenjem tijela i zatajenjem različitih organa i tkiva.

Tipovi šećerne bolesti

Šećernu bolest možemo podijeliti na tri glavne vrste:

• Tip 1 – može se javiti u bilo kojoj dobi, ali najčešće se javlja kod djece i adolescenata. Kod ovog tipa šećerne bolesti tijelo ne proizvodi inzulin ili ga proizvodi u vrlo malim količinama. Iz tog razloga osobama koje boluju od ovog tipa šećerne bolesti od početka liječenja trebaju svakodnevne injekcije inzulina kako bi svoju šećernu bolest mogli držati pod kontrolom.
• Tip 2 – češće se javlja u odrasloj dobi i na njega otpada gotovo 90% svih slučajeva šećerne bolesti. U tipu 2 šećerne bolesti tijelo proizvodi inzulin ali u nedovoljnoj količini, odnosno ako ga i proizvede u dovoljnoj količini, ne koristi ga dobro. Temelj liječenja šećerne bolesti tipa 2 je zdrav način života što uključuje zdravu prehranu i redovitu fizičku aktivnost, te održavanje normalne tjelesne težine. Osim temeljnim principima, ovaj se tip šećerne bolesti liječi oralnim hipoglikemizantnim lijekovima, neinzulinskim antidijabeticima koji se primjenjuju injekcijom, a u dugotrajnoj bolesti i inzulinskim pripravcima.
• Gestacijski dijabetes – javlja se isključivo za vrijeme trudnoće i nestaje nakon poroda. Pojava gestacijskog dijabetesa povezana je s komplikacijama u trudnoći i porodu, kod majke i kod djeteta. Žene koje su u trudnoći imale gestacijski dijabetes i njihova djeca u riziku su od nastanka šećerne bolesti tip 2 kasnije u životu.

Komplikacije šećerne bolesti (dijabetesa)

Osobe koje boluju od šećerne bolesti imaju povećan rizik od razvoja brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema. Konstantno povišene razine glukoze u krvi djeluju toksično te mogu dovesti do ozbiljnih bolesti koje pogađaju srce i krvne žile, oči, bubrege i živce. Osim toga osobe s šećernom bolesti također imaju i veći rizik od razvoja infekcija. U gotovo svim razvijenim zemljama šećerna bolest je vodeći uzrok kardiovaskularnih bolesti, sljepoće, zatajenja bubrega i netraumatskih amputacija donjih udova.

Održavanje normalne razine glukoze u krvi, krvnog tlaka i kolesterola što bliže normalnim vrijednostima može odgoditi ili spriječiti nastanak komplikacija bolesti. Iz tog razloga osobe koje boluju od šećerne bolesti moraju se redovito kontrolirati (samokontrola) i pratiti sa strane liječnika obiteljske medicine te specijalista dijabetologa. Komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na one makrovaskularne i one mikrovaskularne.

Makrovaskularne komplikacije

Makrovaskularne komplikacije (kardiovaskularne bolesti) utječu na srce i krvne žile te mogu izazvati smrtonosne komplikacije kao što su koronarna bolest koja može dovesti do srčanog udara, potom moždani udar te perifernu arterijsku bolest. Kardiovaskularne bolesti su najčešći uzrok smrti kod osoba sa šećernom bolesti. Visok krvni tlak, povišene masnoće u krvi (kolesterol), povišene razine glukoze u krvi te drugi čimbenici rizika (npr. pušenje, pretilost, itd.) pridonose povećanju rizika od nastanka kardiovaskularnih komplikacija.

Mikrovaskularne komplikacije

Dijabetička nefropatija uzrokovana je oštećenjem malih krvnih žila u bubrezima što dovodi do toga da bubrezi postaju manje učinkoviti te počinju propuštati proteine. Bolesti bubrega javljaju se puno češće kod osoba sa šećernom bolesti nego kod ostale populacije. Dobra regulacija glukoze u krvi i regulacija krvnog tlaka može uvelike smanjiti rizik od nastanka bolesti bubrega, odnosno usporiti progresiju već postojeće bolesti.

Dijabetička neuropatija nastaje oštećenjem živaca u cijelom tijelu koje nastaje zbog povišene razine glukoze u krvi i povišenog krvnog tlaka. Najčešće pogođeni živci su oni na ekstremitetima, pogotovo na stopalima. Oštećenje živaca u tim područjima naziva se periferna neuropatija koja može dovesti do boli, trnaca i gubitka osjećaja. Gubitak osjećaja je posebno važan jer zbog njega mogu nastati ozljede na stopalima koje prođu nezamijećene, a koje se potom mogu inficirati te dovesti do amputacija. Osobe sa šećernom bolesti imaju i do 25 puta veći rizik od amputacija u odnosu na osobe koje nemaju šećernu bolest. Sveobuhvatnim pristupom takvim osobama može se spriječiti velik udio amputacija povezanih s dijabetesom, stoga je bitna uloga multidisciplinarnog tima za stopala. Osobe sa šećernom bolesti trebaju redovito pregledavati stopala. Osim živaca na nogama, neuropatija može zahvatiti i druge živce, uključujući one autonomnog živčanog sustava, te osobe sa šećernom bolesti mogu imati problema s probavom, srčanim ritmom, erektilnom disunkcijom i mnogim drugim funkcijama.

Dijabetička retinopatija dovodi do smanjenog vida ili sljepoće. Stalno povišene razine glukoze u krvi zajedno s povišenim krvnim tlakom i visokim kolesterolom, glavni su uzročnici retinopatije. Dobrom regulacijom glukoze, krvnog tlaka i lipida, te redovitim kontrolama očne pozadine, može se prevenirati nastanak ove komplikacije šećerne bolesti ili usporiti njenu daljnju progresiju.

Komplikacije u trudnoći

Žene s bilo kojim tipom šećerne bolesti tijekom trudnoće riskiraju brojne komplikacije ako pažljivo ne prate i upravljaju svojom bolesti. Da bi se spriječilo moguće oštećenje organa fetusa, žene sa šećernom bolesti tipa 1 ili tipa 2 trebale bi postići ciljnu razinu glukoze još prije začeća. Osim toga tijekom trudnoće trebale bi težiti idealnoj regulaciji glikemije kako bi se komplikacije umanjile. Visoka razina glukoze u krvi tijekom trudnoće može dovesti do pretjeranog rasta fetusa što može dovesti do problema u porođaju, traume djeteta i majke te naglog pada glukoze u krvi djeteta neposredno nakon poroda. Djeca koja su dugotrajno izložena visokoj vrijednosti glukoze u maternici imaju veći rizik od razvoja šećerne bolesti u budućnosti.

COVID-19 i šećerna bolest

Proteklu godinu obilježila je pandemija novim virusom SARS-CoV-2 koji uzrokuje COVID-19. Ljudi svih dobnih skupina mogu biti zaraženi. Za mnoge od njih (više od 80 % slučajeva) COVID-19 je blaga bolest, s minimalnim simptomima sličnim gripi, a neki bolesnici čak i nisu imali simptoma ili su oni bili vrlo blagi tako da većina oboljelih nije trebala biti hospitalizirana. Međutim, za oko 15 % slučajeva COVID-19 je bila teška, a za oko 5 % oboljelih kritična bolest; naime, oko 2 % oboljelih nije preživjelo. Starije osobe i osobe s već postojećim zdravstvenim stanjima (poput šećerne bolesti, bolesti srca, pretilosti i slično) sklonije su razviti ozbiljniji oblik bolesti.

Kad osobe sa šećernom bolesti razviju virusnu infekciju, ona se mnogo teže liječiti zbog varijacija glukoze u krvi te možda zbog prisutnosti komplikacija same šećerne bolesti. Izgleda da za to postoje dva razloga. Prvo, imunosni sustav je ugrožen što otežava borbu protiv virusa i vjerojatno dovodi do duljeg razdoblja oporavka. Drugo, virus može bolje napredovati u okruženju povišene glukoze u krvi.

Statistički osvrt i zaključak

I za kraj malo brojki. Prema podacima IDF (Interational Diabetes Federation) za 2019. godinu, otprilike 463 milijuna odraslih osoba (20-79 godina) živjelo je sa šećernom bolesti. Do 2045. godine ta će brojka porasti na 700 milijuna. Udio osoba sa šećernom bolesti tipa 2 raste u većini zemalja, s time da 79 % njih živi u zemljama s niskim ili srednjim prihodima. Jedna od pet osoba starijih od 65 godina ima šećernu bolest, a jedna od dvije osobe koje boluju od šećerne bolesti još uvijek ne zna da je bolesna. Šećerna bolest je 2019. prouzročila 4,2 milijuna smrtnih slučajeva, a na nju se odnosilo najmanje 10 % ukupnih zdravstvenih izdataka. Nadalje, više od 1,1 milijuna djece i adolescenata živi sa šećernom bolesti tip 1, a više od 20 milijuna živorođene djece pogođeno je šećernom bolesti tijekom trudnoće (1 od 6 živorođenih).

Šećerna bolest je kronična, široko rasprostranjena bolest koja sa sobom nosi veliki broj vrlo ozbiljnih komplikacija, a koje utječu na trajanje i kvalitetu života oboljelih. U interesu je svake osobe oboljele od šećerne bolesti da što bolje regulira svoju šećernu bolest, kao i krvni tlak te lipide, jer je to jedini način da dugo i kvalitetno požive.