Kognitivno propadanje kod oboljelih od shizofrenije

Poremećaj kognicije kao srž bolesti

Istraživanja su pokazala da kognitivni deficiti nisu samo posljedica psihoze, nego središnji, primarni simptom bolesti.

Studije koje su pratile djecu i adolescente koji su kasnije razvili shizofreniju pokazale su da oni već u djetinjstvu imaju nešto slabije kognitivne rezultate, osobito u području pažnje i radne memorije. To upućuje da su promjene u mozgu prisutne mnogo prije pojave prve psihotične epizode.

Kognitivno propadanje može biti od blagog do ozbiljnog oštećenja koje se uspoređuje s demencijom u mlađoj dobi. Ipak, za razliku od Alzheimerove bolesti, kod shizofrenije obično ne dolazi do kontinuiranog propadanja, već do ranog i zatim stabilnog deficita.

Rani razvoj ili degeneracija?

Jedno od ključnih pitanja u neuropsihijatriji glasi: je li shizofrenija neurodegenerativna ili neurorazvojna bolest?

Većina novijih spoznaja naginje prema potonjem. To znači da se tijekom razvoja mozga, osobito u adolescenciji, kad se oblikuju sinaptičke mreže, događaju suptilne promjene u načinima prijenosa informacija i organizaciji neuronskih veza.

Posljedica je promijenjena arhitektura moždanih mreža, što otežava efikasnu komunikaciju između regija odgovornih za pažnju, planiranje i emocionalnu regulaciju.

Međutim, dio pacijenata pokazuje znakove progresivnog pogoršanja, osobito oni s dugotrajnom bolešću, čestim relapsima, metaboličkim poremećajima ili upalnim procesima. Kod njih se u funkcionalnoj magnetskoj rezonanciji mogu vidjeti smanjene volumetrije hipokampusa i prefrontalnog korteksa, što korelira s padom radne memorije i apstraktnog mišljenja.

Što se događa u mozgu?

Iako je dopaminska teorija shizofrenije odavno poznata i predstavlja temeljno objašnjenje psihotičnih simptoma, danas se sve više naglašava da ona ne može u potpunosti objasniti kognitivne poteškoće, pa se fokus istraživanja proširio na glutamat, GABA sustav i neuroinflamaciju.

Kognitivni procesi odvijaju se kroz suradnju više regija mozga. U shizofreniji najviše stradaju one koje povezuju prefrontalni korteks (planiranje i donošenje odluka) s hipokampusom (pamćenje) i talamusom (filtriranje informacija).

Poremećaj u glutamatergičkom sustavu, posebno u receptorima tipa NMDA (N-metil-D-aspartat), dovodi do neravnoteže između ekscitacijskih i inhibitorskih signala. Time mozak gubi sposobnost razlikovanja bitnih od nebitnih podražaja – što objašnjava i pojavu halucinacija i teškoća koncentracije.

Sve se više istražuje i uloga neuroinflamacije i mikroglije, imunoloških stanica mozga koje, kad su pretjerano aktivne, mogu oštetiti sinaptičke veze.

Socijalna kognicija – nevidljiva komponenta funkcioniranja

Osim tzv. “hladnih” kognitivnih sposobnosti, koje uključuju pažnju i pamćenje, sve se više proučava i socijalna kognicija, sposobnost razumijevanja tuđih emocija, namjera i neverbalnih znakova. Osobe oboljele od shizofrenije često teško prepoznaju izraze lica, ironiju ili emocije drugih, što dodatno otežava socijalnu interakciju. Iako se ti deficiti naizgled čine suptilnima, oni presudno određuju sposobnost osobe da održava odnose, zadrži posao ili funkcionira u zajednici.

Terapija – između kontrole simptoma i rehabilitacije funkcije

Antipsihotici su osnovni lijek u liječenju shizofrenije, ali njihov utjecaj na kogniciju je ograničen i veliki pomak ne dolazi iz farmakoterapije, već iz psihosocijalnih i rehabilitacijskih pristupa.

Kognitivna remedijacija danas se smatra jednim od najučinkovitijih dodataka standardnoj terapiji. Riječ je o strukturiranom programu koji kombinira računalne zadatke, grupni rad i strategije kompenzacije - primjerice, kako se organizirati u svakodnevnim zadacima ili poboljšati koncentraciju.

Višegodišnja istraživanja pokazala su da osobe koje prolaze takve programe postižu bolje rezultate u zapošljavanju, socijalnim kontaktima i samostalnosti.

Sve veću pažnju dobivaju i intervencije životnog stila: redovita fizička aktivnost, adekvatan san, smanjenje stresa i uravnotežena prehrana.

Novi horizonti: digitalni alati i personalizirana psihijatrija

U novije vrijeme razvijaju se digitalni kognitivni testovi koji omogućuju praćenje misaonih funkcija putem mobilnih aplikacija ili tableta. Oni daju objektivne i ponovljive rezultate te omogućuju liječnicima i bolesnicima da na vrijeme prepoznaju promjene u pažnji, brzini obrade i pamćenju. Paralelno s time, umjetna inteligencija i strojno učenje koriste se u analizi velikih skupova podataka kako bi se predvidjelo tko je u većem riziku za kognitivni pad ili ponovnu hospitalizaciju.

U istraživačkom smislu, smjer se polako pomiče s proučavanja "deficita" prema konceptu kognitivne otpornosti (engl. cognitive resilience) – odnosno sposobnosti nekih pojedinaca da zadrže ili obnove misaone funkcije unatoč bolesti.

Neki čimbenici koji pridonose toj otpornosti uključuju višu razinu obrazovanja, aktivan društveni život, podršku obitelji te zdrav životni stil. Time se ponovno potvrđuje koliko su psihijatrijski poremećaji kompleksna, ali i dinamična stanja, u kojima biološki i socijalni čimbenici djeluju zajedno.

Kliničke implikacije i pogled naprijed

Kognitivno propadanje u shizofreniji ne bi trebalo promatrati kao neizbježan i nepovratan proces. Umjesto toga, riječ je o području koje nudi mnogo prostora za terapijsko djelovanje – od ranog prepoznavanja rizika, preko individualiziranih pristupa, do dugoročne rehabilitacije. U kliničkoj praksi to znači da procjena kognitivnih funkcija treba biti dio dijagnostike, jednako kao i procjena pozitivnih i negativnih simptoma. Za liječnike opće prakse i ljekarnike to znanje može biti dragocjeno – jer im omogućuje da bolje razumiju zašto neki bolesnici, iako “stabilni” po pitanju psihoze, i dalje ne uspijevaju funkcionirati u svakodnevnom životu.

Pravovremeno uočavanje znakova kognitivnog propadanja može potaknuti upućivanje na dodatnu procjenu i uključivanje u rehabilitacijske programe, čime se bitno povećava kvaliteta života oboljelih.

U konačnici, razumijevanje i tretiranje kognitivnog aspekta shizofrenije ne znači samo “dodati još jedan simptom na popis”, već promijeniti paradigmu liječenja s pukog suzbijanja psihoze prema obnovi funkcionalnog kapaciteta, socijalne uključenosti i autonomije. To je temelj suvremene, humane i znanstveno utemeljene psihijatrije.