Leksikon reumatologije slovo W

WAALER ROSEOV TEST (skr. WR) - vrlo često upotrebljavana standardizirana laboratorijska metoda u reumatologiji i kliničkoj imunologiji. WR testom ustanovljava se nazočnost takozvanih reuma faktora u krvi bolesnika. Reuma faktori su imunoglobulinska protutijela usmjerena protiv dijelova molekula vlastitih imunoglobulina. U WR testu se ovčji eritrociti oblažu imunoglobulinima i potom izlažu serumu ispitanika. Ako u serumu ispitanika ima reuma faktora, oni će se vezati na eritrocite, što se potom prikladnim postupcima može učiniti vidljivim. Serum ispitanika zatim se razrjeđuje, a rezultat se izražava kao vrijednost razrjeđenja seruma u kojem je još moguće potvrditi nazočnost reuma faktora (primjerice 1:32, 1:64, 1:128, ...). Najmanjim se pozitivnim rezultatom smatra titar 1:64 (odnosno 1:32 u nekim laboratorijima). Waaler Roseov test pozitivan je u reumatoidnom artritisu (90% bolesnika), u nekim drugim upalnim artropatijama, ali treba imati na umu da može biti pozitivan u cijelom nizu raznih bolesti i stanja (najčešće prolazno). Danas postoje preciznije i reproducibilnije biokemijske metode za dokazivanje reumatoidnog faktora tako da se WR test pomalo povlači iz uporabe.

WEGENEROVA GRANULOMATOZA ili Wegenerov vaskulitis (lat. granulomatosis Wegener, vasculitis Wegener, skr. WG) - upalna reumatska bolest krvnih žila, odnosno jedna vrsta vaskulitisa. Mehanizam nastanka i razvoja WG razlikuje se od većine drugih vaskulitisa. Osnovno patohistološko obilježje WG jest stvaranje upalnih tvorbi - granuloma, u stijenci zahvaćene žile i nekroza njezine stijenke. Tipično je zahvaćanje pluća i bubrega bolešću (takozvani renopulmonalni sindrom), ali moguće je zahvaćanje bilo kojeg organa. Zglobovi su obično prolazno zahvaćeni bez trajnijih posljedica. Nije poznat uzročnik odnosno uzročni faktor koji dovodi do nastanka bolesti, a najčešće su spominjani infektivni agensi (bakterije, virusi). Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici (uporni simptomi upale gornjih dišnih puteva i sinusa, znakovi upale pluća), laboratorijskim i radiološkim nalazima koji potvrđuju afekciju bubrega i pluća, biopsijom zahvaćenog tkiva (pluća ili bubrega). Ciklofosfamid je osnovni lijek za Wegenerovu granulomatozu, a alternativno se može rabiti azatioprin. Glukokortikoidi se također primjenjuju, ali za razliku od drugih upalnih reumatskih bolesti nemaju tako značajnu ulogu.

WEILOVA BOLEST (morbus Weil) - drugo ime za leptospirozu (latinski leptospirosis), zaraznu bolest koju uzrokuje bakterija iz roda spiroheta Leptospira icterohaemorrhagie. Bolest uglavnom prenose sitni glodavci. Obično počinje naglo glavoboljom i visokom temperaturom, bolovima u mišićima, a nakon nekoliko dana pojavljuje se žutica. Moguć je razvoj oštećenja bubrega. Pojava bolova i upale u zglobovima tijekom leptospiroze zapravo je rijetka, no ono što je reumatolozima čini zanimljivom jest relativno često zahvaćanje zgloba kuka infekcijom. Uz to obično su zahvaćeni i mali zglobovi na kralježnici. Kao i sve druge zarazne bolesti i leptospiroza se liječi antibioticima (penicilinom). Na vrijeme liječena bolest ima dobru prognozu.

WHIPPLEOVA BOLEST (lat. morbus Whipple) - rijetka bolest probavnog sustava u kojoj je zahvaćeno tanko crijevo i pridruženo limfatičko tkivo. Riječ je o bolesti s dokazanim infektivnim uzročnikom. Klinički se očituje probavnim tegobama (malapsorpcija i steatoreja, tj. neprimjerena resorpcija masti iz crijeva s posljedičnom pojavom prekomjerne količine masti u stolici), povećanjem limfnih čvorova te artritisom. Bolest obično započinje zgloboboljama i upalom zglobova koji prethode pojavi probavnih tegoba (ponekad i nekoliko godina). Zahvaćeni su gležnjevi, koljena i ručni zglobovi. S obzirom na to da se promjene premještaju s jednog velikog zgloba na drugi, ponekad se zamijeni s reumatskom vrućicom. U osoba s antigenom tkivne podudarnosti HLA B27 često je zahvaćanje sakroilijakalnih zglobova i aksijalnog skeleta. Epizode bolova i upale potraju po nekoliko dana i obično prolaze bez trajnih deformacija zglobova. Ponovne pojave i remisije uobičajene su u Whippleovoj bolesti. Bolest se liječi antibioticima, a zglobno zahvaćanje nesteroidnim antireumaticima.

WILSONOVA BOLEST (latinski morbus Wilson) - kongenitalna kronična bolest jetre koja je posljedica abnormalnog metabolizma bakra. Zbog nekih genetskih defekata dolazi do nagomilavanja i taloženja bakra u tkivima kao što su jetra, mozak, oči, bubrezi. Krajnja je posljedica oštećenje zahvaćenih tkiva. U odraslih se oboljelih često pojavljuju degenerativne promjene zglobova koje nalikuju osteoartritisu (osteoartrozi). Najčešće su simetrično zahvaćeni zglobovi na rukama, koljena i gležnjevi. Fizikalnim se pregledom zglobova može ustanoviti koštana oteklina, bolnost i pucketanje (krepitacije) u zahvaćenim zglobovima. Nema jasnih znakova upale zahvaćenog zgloba. Zglobne se tegobe mogu uspješno kontrolirati primjenom nesteroidnih antireumatika, no potrebno je liječiti posljedice osnovnog procesa (tj. odlaganja bakra), a to se postiže primjenom d-penicilamina. Prognoza bolesti ovisi o zahvaćanju vitalnih organa, a zahvaćanje zglobova je od sporedne važnosti.