Pitanja i odgovori

Arhiva postavljenih pitanja

Ovdje se nalazi arhiva dosada postavljenih pitanja te pruženih odgovora.
Ako ne pronađete odgovor, postavite pitanje liječniku ili koristite pretraživač.


Duševne bolesti

Panični napadaji i smetnje spavanja

Imam 25 godina i pred tri godine sam se oženio. Tada su počeli panični napadi, depresija, anksioznost. Iako to nisam znao, moja mama je bolovala isto od toga, tako da su moji odmah primjetili što mi je i odveli me privatnom psihijatru. Tri godine sam pio tablete, mjesec dana alprazolam, dobivao sam vitaminske injekcije, pa onda oko godinu i pol paroksetin, pa kasnije sertralin, i sada već tri mjeseca ništa. U dogovoru s psihijatricom prestao sam piti tablete. Istina je da mi se stanje popravilo zato jer sam vidio da nisam jedini, što me je mučilo više od svega. Počeo sam prihvaćati svoju bolest, a time ju i lakše podnositi, iako nije nestala. I dalje imam napade panike i depresije, ali se zasad mogu nositi s njima i bez tableta. Problem zbog kojeg vam se javljam je to što nigdje ne mogu naći neki članak da mi objasni što mi se sada događa. Radim kod kuće već godinu i pol dana i imam puno slobodnoga vremena, tako da dosta spavam. U biti ne mogu zaspati prije 3 sata u noći, i onda spavam do 12, 14 sati popodne, ali se u međuvremenu probudim i ponovno zaspem. Vrtim se u snu, kao da sam budan, ali spavam. Budim se s nekim pritiskom u glavi kao da imam čelične kugle u očima i ne mogu ih otvoriti i mučim se dok podignem glavu. Strah me je toga, mislim da je to jako loše za zdravlje i da će mi se nešto dogoditi zbog toga što imam takav ritam spavanja. Želio bih da mi netko kaže da to nije strašno i nenormalno i da neću imati posljedice radi toga. odgovor

Prekid ljubavne veze

Već neko vrijeme živim pod velikim stresom. Nedavno sam okončala jednu vrlo burnu vezu u kojoj nisam bila sretna, ali koju nisam imala snage prekinuti. Još studiram, a bivši momak je želio da završim fakultet i to je postavio kao neki uvjet da budemo zajedno. U početku sam činila napore da učim i dajem ispite, čini mi se samo da udovoljim njemu, ali naravno nisam uspjela. Raskid je bio buran uz obostrano prebacivanje krivice. Danima sam plakala. Svi su mi govorili da mi je bolje bez njega, a ja kao da sam gubila smisao života. Čak sam pomišljala i na samoubojstvo i o tome da bi za mene najbolje bilo da se razbolim od neke teške bolesti i umrem, samo da bih njemu dokazala kako je pogriješio. Ima dana kada mi se sve ove misli čine smiješnima i glupim. Slabo izlazim, a i ne želim, izmišljam razloge da ostanem u kući, da ne bih njega srela jer se bojim da bi me taj susret ili SMS od njega ponovno vratio na početak neke patnje, koju sam, čini mi se koliko-toliko uspjela preboljeti, ali se ipak toga bojim. Drugih poremećaja (tipa nesanice ili gubitka apetita) nemam; jedino ta bezvoljnost i želja za izolacijom. Sada se vodim idejom da se izoliram dok ne završim fakultet i onda da krenem sa normalnim vođenjem zivota, a sve to u cilju da na neki način kaznim bivšeg za svu bol koju mi je nanio. Ponekad me obuzimaju neke crne misli usmjerene ka njemu te želja da mu se dogodi nešto ružno, da osjeti na vlastitoj koži koliko me je povrijedio. Možda ce se ovo vama činiti glupo, ali sve ovo mi je počelo predstavljati opterećenje za daljnji normalan život. Unaprijed hvala. odgovor