Rak testisa najčešće zahvaća muškarce između 15. i 35. godine života, a najveći broj novooboljelih muškaraca u dobnoj je skupini od 30 do 34 godina. Broj novih bolesnika svake godine raste. Kod ranog pronalaska, tumori testisa izlječivi su u 95% slučajeva, a rizik od smrti kod njih je izuzetno mali. Problem je kad se dozvoli razvoj raka i on se proširi na druge organe; tada je liječenje značajno otežano. Kako bi se rak testisa otkrio što ranije, muškarcima se preporučuje upoznavanje s ranim simptomima, učenje tehnike samopregleda testisa i razgovor s liječnikom u slučaju pojave simptoma.
Rak testisa razvija se u muškim spolnim žlijezdama (testisima). U testisima se stvara testosteron, spolni hormon koji potiče nastanak i sazrijevanje spermija, muških spolnih stanica neophodnih za oplodnju. Nekoliko je tipova raka testisa, a razlikuju se prema tipu stanica u kojima nastaju. Najčešći tip raka testisa je rak zametnih stanica koji obuhvaća 95% slučajeva, a dijeli se na seminome i neseminome.
Bezbolna kvržica ili otvrdnuće na testisu najčešći je rani simptom raka testisa, a vrlo mali postotak pacijenata s rakom testisa u početku osjeća bol na testisu. Stoga je važan redovit samopregled. Kod ranog pronalaska, rak testisa može biti veličine zrna graška i bezbolan, a bol se obično javlja kada tumor naraste.
Bol u predjelu trupa, bol u donjem trbuhu ili preponama, donjim leđima, ako su posljedica raka testisa, najčešće ukazuju na uznapredovali stadij. Međutim, ove simptome mogu uzrokovati druge bolesti i stanja.
Bolna ejakulacija ili krv u ejakulatu. Premda se vrlo često javlja u sklopu raka testisa, ove simptome može uzrokovati i niz drugih, bezazlenijih stanja, ali ako ih se primijeti, liječniku se treba javiti što prije. Naravno, tri gore navedene kliničke prezentacije su najčešće, što ne znači da su jedini simptomi raka testisa.
U većini slučajeva nije jasno što uzrokuje rak testisa. Zna se da on nastaje kad se zdrave stanice testisa izmijene i počnu nekontrolirano umnožavati pa stvore masu u testisu. Iako nije u potpunosti poznat uzrok nastanka raka testisa, primijećeni su čimbenici koji ukazuju na veću mogućnost njegove pojave:
Budući da su promjene na zahvaćenom testisu u ranom stadiju raka najčešće bezbolne, a pregled kod liječnika obiteljske medicine rijetko uključuje i pregled testisa, redovit samopregled je izuzetno bitan. Kako se ne možemo osloniti na osjećaj boli, potrebno je naučiti vizualno i na dodir prepoznati normalno stanje testisa i eventualne promjene na njemu. U svakom slučaju, dovoljno je redovito jednom mjesečno obaviti samopregled, a najbolje ga je napraviti tijekom ili nakon kupanja ili tuširanja. Tada su, naime, mošnje najopuštenije pa se promjene najbolje osjete na dodir. Za samopregled bi bilo poželjno i biti ispred ogledala za vizualni pregled.
Savjeti za samog pacijenta bi se mogli sažeti na sljedeći način:
Nakon pregleda specijalista povijesti bolesti i fizikalnog pregleda testisa, potrebno je obaviti ultrazvuk skrotuma i analizu krvi na tumorske biljege beta-hCG, alfa-feto protein (AFP) i laktat dehidrogenaze (LDH). Liječenje raka testisa ovisi o stadiju i vrsti bolesti, a provodi se operativnim odstranjenjem testisa zahvaćenog tumorom, kemoterapijom i radioterapijom. Iako liječenje može zvučati zastrašujuće, dozvoljavanje razvoja bolesti do kasnih stadija može dovesti na širenje raka tijelom, čak i do pluća, što je najčešće pogubno po zahvaćenog pacijenta.
Operacija odstranjivanja testisa primarni je način liječenja za gotovo sve vrste i stadije raka testisa. Kod nekih tipova raka testisa i kod početnog stadija testisa može biti i jedini potreban način liječenja. Pacijentu se u anesteziji uklanja testis kroz rez na preponama, odvaja od skrotuma i izvlači čitav (ingvinalna orhidektomija). Nakon operacije moguća je i rekonstrukcija testisa. Odstranjeni tumor se upućuje na patologiju koji određuje konačni tip i stadij bolesti. Kada se potvrdi prisutnost raka testisa, pristupa se daljnjoj dijagnostici mogućih metastaza MSCT pretragom. Ako se pronađe širenje tumora ili kad već postoje udaljene metastaze, dodatno se nakon operacije primjenjuje i ajuvantna kemoterapija (kemijskim spojevima) ili radioterapijom (zračenjem).
Nakon završetka liječenja raka testisa, obavljaju se redovite kontrole. Kod muškaraca često zaostane strah od posljedica liječenja raka testisa na spolnu moć. Ipak, treba naglasiti kako se operacijom jednog testisa zbog raka testisa ne gubi se spolna moć muškarca. Takvi muškarci nakon izlječenja bez obzira je li provedena samo operacija ili sva tri tipa liječenja (kemoterapija i zračenje) imaju spolnu moć te mogu imati normalan seksualni život kao i prije operacije.
Do pada ili gubitka spolne moći kod oboljelih od raka testisa može doći u početku ili kod saznanja za bolest, ponajviše zbog teškog emocionalnog suočavanja s postojanjem zloćudne bolesti. Način prihvaćanja ovisi o pojedincu i njegovoj okolini, ali i potpori i razumijevanju bližnjih, pogotovo partnera. U svakom slučaju, pozitivnim razmišljanjem i razumijevanjem bolesti gubi se nesigurnost i strah te vraća spolna moć.
Što se tiče plodnosti, s obzirom na to da prije operacije nemamo definitivnu patohistološku dijagnozu tumora testisa niti stadij bolesti, ne znamo hoće li terapija biti samo operativna ili adjuvantna kemoterapija i/ili radioterapija. Stoga se najčešće prije operativnog zahvata oboljelima savjetuje da pohrane uzorak sperme u banku sperme, kako bi (u slučaju da će morati primati kemoterapiju ili terapiju zračenjem) imali pohranjeni uzorak sperme za potomstvo. Ako se odstrani jedan testis, bez primjene kemoterapije i/ili zračenja najčešće takvi muškarci imaju dovoljan ili nešto smanjeni broj spermija koji je najčešće dovoljan za uspješnu oplodnju.
S obzirom na dugotrajno preživljenje bolesnika s rakom testisa, rano prepoznavanje bolesti predstavlja ključ pristupa zahvaćenoj osobi, a isto tako je važno misliti i na očuvanje reproduktivne sposobnosti pacijenata. Kako se bolest nerijetko ne otkrije na vrijeme zbog nedostatka probirnih programa i proaktivnog traženja raka testisa u rizičnoj populaciji, važno je osvijestiti ovaj problem na više razina te ga uklopiti u specifične mjere prevencije i zaštite.