Alergije i bolesti pluća

Alergije

Alergija je neuobičajeni i neprimjereni odgovor našeg imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša koje nazivano alergenima.

Dodir osjetljivih osoba sa specifičnim alergenima utječe na stvaranje IgE protutijela koji potom potiču otpuštanje upalnih tvari iz stanica što uzrokuje simptome alergije: curenje, začepljenost ili svrbež nosa, peckanje ili škakljanje u grlu, suzenje ili svrbež te crvenilo i otekline oko očiju, upalu očnih kapaka, otežano disanje, iznenadno kihanje, kašljanje itd. Simptomi alergijske reakcije razlikuju se ovisno o zahvaćenom organskom sustavu.

Gotovo svaka tvar iz okoliša može djelovati kao alergen koji stvara specifično IgE protutijelo. Općenito, najčešći alergeni su: pelud (drveća, cvijeća, trava i korova), lijekovi (penicilin, cefalosporini, sulfonamidi, acetilsalicilna kiselina, itd.), aditivi u namirnicama i pićima, konzervansi, otrovi insekata (ose, pčele, stršljeni, obadi, komarci, itd.), grinje (Dermatophagoides pteronyssinus i D. farinae), kućne životinje (sastojci kože, krzna ili žljezdanih izlučevina), kućna prašina, perje, mikroorganizmi (npr. spore gljiva kao što su Alternaria, Aspergillus i Penicillium), prehrambene namirnice (jaja, agrumi, jagode, kikiriki, školjke, račići, raž, soja, mlijeko, orašasti plodovi, itd.), te fizikalni čimbenici (toplina, hladnoća, sunčeva svjetlost, itd.). Kad govorimo o respiratornim alergijama najčešće mislimo na alergije uzrokovane inhalatornim alergenima. Značajka svih tih čestica je da su sitne, da se zadržavaju dugo u zraku te se mogu udahnuti.

Alergije su naročito izražene u proljeće kada je koncentracija peludnih alergena u zraku povećana zbog cvjetanja biljaka (drveća i trava), a kasnije tijekom ljeta i korova od kojih je najpoznatija ambrozija, čija je pelud najjači peludni alergen.

Ovisno o prisutnosti alergena, respiratorne alergije mogu biti prisutne tijekom cijele godine (npr. prašina i grinje) ili se javljati sezonski (pelud).

Pojava alergija na pelud podudara se s cvatnjom biljaka koje stvaraju taj pelud, zbog čega je važno poznavati peludni kalendar koji daje podatke o sezoni cvjetanja biljaka.

Alergijska upala u dišnim putovima pogoduje razvoju sekundarne infekcije te bolesnici s atopijskim smetnjama često razviju ponavljajuće i dugotrajne infekcije gornjih i donjih dišnih puteva. Nedostatak odgovarajuće kontrole simptoma mogu uzrokovati čak i nepovratna oštećenja pluća.

Alergije i astma

Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva izrazito komplicirane etiologije, karakterizirana promjenjivim i ponavljajućim simptomima. Tipični simptomi astme su kašalj, dispneja odnosno teškoće pri disanju, bol i stezanje u prsištu te piskanje koje se najčešće javlja tijekom izdisaja. Patofiziologija astme vrlo je složena te u njoj sudjeluju razne vrste stanica imunosnog sustava kao što su T-limfociti, makrofagi, eozinofili, mastociti te stanice epitela dišnog sustava. Astma predstavlja heterogenu bolest s različitim fenotipskim karakteristikama koje proizlaze iz kompleksnog međuodnosa genotipskih karakteristika osobe i okolišnih faktora. Precizna definicija fenotipova i endotipova ima terapijske i prognostičke implikacije s ciljem postizanja kontrole astme. Jedan od fenotipova je i alergijska astma za koju je karakterističan podatak o pozitivnoj obiteljskoj anamnezi (netko od obitelji boluje od astme) i često počinje već u djetinjstvu.

Dijagnoza alergijske astme temelji se na anamnezi, prisutnosti glavnih respiratornih simptoma (kašalj, dispneja, bol i stezanje u prsištu te piskanje), fizikalnom pregledu te se potvrđuje testovima plućne funkcije. Dodatno je potrebno odrediti krvnu sliku kao i razinu ukupnih IgE protutijela u krvi, a nakon alergološkog testiranja i razinu IgE protutijela specifičnih za utvrđeni alergen. Za respiratorne simptome je potrebno naglasiti da su više izraženi tijekom noći i ranog jutra, da variraju u vremenu i intenzitetu i da su potaknuti izloženosti inhalatornim alergenima, virusnim infekcijama, vježbanjem, onečišćenju zraka itd. Prilikom liječenja alergijske astme, izuzetno je važno dogovoriti s bolesnikom osobni plan liječenja astme s naglaskom na edukaciju bolesnika o izbjegavanju alergena.

Alergije i KOPB

Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) heterogena je bolest popraćena kroničnom upalom i ograničenim protokom zraka u dišnim putovima te je jedna od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu sa stalnim porastom oboljelih. Glavna karakteristika KOPB-a je progresivni nepovratni gubitak plućne funkcije koji nastaje zbog kronične upale u dišnom sustavu. Bolest može imati svoja stabilna razdoblja i razdoblja akutnih pogoršanja (egzacerbacije) koja najčešće nastaju kao posljedica infekcija u dišnom sustavu.

Dijagnostika KOPB-a uključuje prisutnost simptoma vezanih uz bolest (kašalj, umor pri tjelesnim naporima, zaduha, učestale respiratorne infekcije), izloženost čimbenicima rizika, spirometrijsku potvrdu plućne opstrukcije određivanjem forsiranog izdisajnog volumena u prvoj sekundi (FEV1) i forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC) kao i kombinirana procjena težine simptoma i učestalosti egzacerbacija u prethodnoj godini, tzv. ABE klasifikacija.

Cilj liječenja pacijenata sa stabilnim KOPB-om je ublažiti simptome, spriječiti daljnji razvoj bolesti i pojavu akutnih pogoršanja te unaprijediti sveukupno zdravstveno stanje bolesnika. Obilježje KOPB-a je kronični i progresivni tijek same bolesti, a osim toga, značajne karakteristike bolesti su njena heterogenost i kompleksnost što predstavlja veliki izazov u liječenju pacijenata i naglašava potrebu za personalizacijom terapijskog pristupa.

U kojoj mjeri alergije pogoršavaju respiratorne simptome u bolesnika s KOPB-om ostaje dijelom neistraženo. Opservacijski se može zaključiti da razni inhalatorni alergeni kao i onečišćenje zraka mogu izazvati pogoršanje kroničnih respiratornih simptoma u bolesnika koji boluje od KOPB-a.

Kako biste osigurali da se komplikacije s disanjem ne pojave dodatno kao posljedica alergija, razgovarajte sa svojim liječnikom o tome kako se najbolje nositi sa svojim sezonskim alergijama kada vas počnu smetati i o dodatnim preventivnim mjerama koje možete poduzeti. Za naglasiti je, da je smanjenje izloženosti alergenima, najučinkovitiji način za smanjenje simptoma.

Alergije i ostale bolesti pluća

Treba izdvojiti još dvije plućne bolesti, u užem smislu, koje su uzrokovane alergenima, a to su hipersenzitivni pneumonitis i alegijska bronhopulmonalna aspergiloza.

Hipersenzitivni pneumonitis (ekstrinzični alergijski alveolitis) je upalni sindrom pluća uzrokovan ponavljanim udisanjem alergena iz vanjske sredine (obično profesionalne) na koje je bolesnik osjetljiv. Sindrom varira u intenzitetu, kliničkoj prezentaciji i prirodnom tijeku ovisno o uzročniku, kao i intenzitetu izloženosti.

Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza (ABPA) je reakcija preosjetljivosti na spore Aspergillus (općenito A. fumigatus) koja se javlja u bolesnika s astmom, ili rjeđe, cističnom fibrozom. Imunološki odgovori na antigene Aspergillusa uzrokuju opstrukciju dišnih putova s posljedičnim dugotrajnim komplikacijama.

Nema puno studija o utjecaju alergena na ostale kronične plućne bolesti, ali izloženost alergenu kod osoba koje su alergične, sigurno pridonose pogoršanju same kronične plućne bolesti.

Zaključak uz savjete

Važno je znati da alergijske respiratorne bolesti često počinju u djetinjstvu te mogu trajati cijeli život s tim da se nove senzibilizacije mogu pojaviti u bilo kojoj dobi života. Lokalni upalni poremećaji, kao posljedica djelovanja alergena, mogu proizvesti strukturne promjene u dišnim putovima koji potom imaju posljedicu na sistemska imunološka zbivanja te finalno na pogoršanje respiratornih simptoma. S obzirom na ranije navedeno, potrebna je kontinuirana edukacija te podizanje svijesti o utjecaju respiratornih alergija na pluća kao vitalni organ. Najučinkovitiji način za smanjenje simptoma je pokušati ne biti izložen alergenu. Ukoliko se radi o peludi, potrebno je pratiti peludni kalendar, ne izlaziti iz kuće u jutarnjim satima kada je koncentracija peludi u zraku najviša. Ukoliko se radi o prašini i/ili grinjama, potrebno je održavati čistoću doma (redovito prati podove, maknuti zavjese i tepihe, često mijenjati posteljinu, ukloniti mjesta plijesni).

Uz ranije navedene preporuke, a ukoliko tegobe traju, potrebno je u dogovoru s liječnikom započeti i s terapijom.