Anksiozni poremećaji

Anksioznost

Anksiozni poremećaj se definira kao izraženi osjećaj straha i tjeskobe. Strah je emocionalni i fiziološki odgovor na osjećaj opasnosti iz okoline, a tjeskoba je neugodno emocionalno stanje koje je često udruženo s fiziološkim promjenama i ponašanjem sličnim kao u slučaju straha. Anksiozni poremećaji su najčešći psihijatrijski poremećaji no često ostaju neprepoznati, pa stoga i neliječeni. Uzroci anksioznosti su nedovoljno poznati, no uključuju i fiziološke i psihološke faktore.

Klinička slika/dijagnoza. Osjećaj anksioznosti može se javiti iznenada ili postupno, a trajanje je također varijabilno, od vrlo kratkog do nekoliko godina, što je često povezano s anksioznim poremećajem. Po intenzitetu tjeskoba može imati oblik jedva primjetne nesigurnosti pa sve do prave panike. Ako se razvije potpuni anksiozni poremećaj, poremećaj može bolesnika dovest i u depresiju, pa su istodobno prisutni elementi oba poremećaja. Moguće je i da dugotrajna depresija rezultira razvijanjem i anksioznog poremećaja. Iz navedenih razloga teško je odrediti kada je anksioznost toliko teška da prerasta u poremećaj pa ju je potrebno liječiti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike s karakterističnim simptomima i znacima, te na temelju pozitivne obiteljske anamneze.

Panični poremećaj

Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj. Napad panike se od paničnog poremećaja razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju i brinu za zbog sljedećeg napada.

Klinička slika/dijagnoza. Simptomi panike mogu biti; uplašenost, drhtavica, znojenje, mučnina, bol u trbuhu, ubrzani rad srca, bol ili osjećaj pritiska u prsnom košu, davljenje, vrtoglavica ili nesanica, strah od smrti ili gubitka kontrole. Napad panike definira se stoga kao iznenadni početak najmanje 4 od navedenih simptoma, koji moraju kulminirati unutar 10 minuta, a obično se povuku unutar nekoliko minuta, tako da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma.

Liječenje. U liječenju je važna psihoterapija; individualna, grupna ili obiteljska, te farmakoterapija. Lijekovi mogu spriječiti ili smanjiti napade, a koriste se antidepresivi i benzodiazepini. Uzimanje lijekova može biti dugotrajno jer se napadi često vraćaju kada se prestane s terapijom.

PTSP

Posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj u kojem se stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice.

Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i farmakoterapije.

Opsesivno-kompulzivni sindrom

Opsesivno-kompulzivni sindrom je poremećaj u kojem se stalno nameću i ponavljaju iste neželjene misli, ideje, slike, nagoni, koje su odbojne ili užasne (opsesije), a uzrokuju potrebu da se stalno radi nešto što će umanjiti nelagodu uzrokovanu tom istom opsesijom (kompulzije). Ovaj poremećaj javlja se jednako kod muškaraca i žena.

Klinička slika/dijagnoza. Karakteristično je da pacijenti osjećaju prisilu da stalno ponavljaju određene rituale kojima se ''brane'' od opsesije i nelagode koju ona izaziva (npr. stalno pranje ruku zbog opsesije prljavštinom, zagađenošću). Kod pacijenata s opsesivno-kompulzivnim poremećajem sačuvan je osjećaj za realnost, tako da su oni svjesni da je njihovo ponašanje pretjerano, a to je glavna razlika od bolesnika s psihozom koji gube realitet.

Liječenje. U liječenju se primjenjuje tzv. ekspozicijska terapija kada se bolesnika izlaže situacijama koje ga navode na ponavljanje rituala, a nakon toga se izvođenje rituala odgađa. Time ga se privikava na osjećaj tjeskobe koji se javlja uslijed izlaganja, a osjećaj tako postupno slabi. poboljšanje traje godinama, a bolesnici ovu metodu nastavljaju sami primjenjivati i nakon završetka liječenja. Terapija može biti potpomognuta i primjenom odgovarajućih lijekova prema uputi liječnika.