Prostata

Općenito o raku prostate

Objavljeno 26.05.2009.
Rak prostate jedan je od najčešćih zdravstvenih problema s kojim se susreću stariji muškarci zapadne civilizacije. U razvijenim zemljama, gdje je proporcija starije populacije veća, veća je i učestalost raka prostate. On čini 11% svih malignih bolesti muškaraca u Europi, a 9% smrtnih ishoda zbog malignih bolesti u muškaraca uzrokuje upravo rak prostate. Većina oboljelih umire s rakom prostate ali ne zbog njega. Najčešće se radi o sporoprogredirajućoj bolesti, što većim dijelom ovisi o dobi u kojoj se ona pojavi i stupnju zloćudnosti stanica raka.
Općenito o raku prostate

Nasljednost

Nasljednost je poznata kao jedan od čimbenika rizika. Pri tome je važan broj oboljelih prvih srodnika kao i dob u kojoj su oboljeli. Utjecaji okoline svakako imaju utjecaja na formiranje rizika za razvoj bolesti, a poglavito se odnose na prehrambene navike, gdje loše utječu velika količina masnoća životinjskog porijekla te niski sadržaj vitamina E i selena, a povoljno povećana količina voća i povrća. Ovakve opće savjete vjerojatno ima smisla dati samo muškarcima u čijoj najbližoj obitelji gdje već postoje oboljeli od raka prostate, ali za sada nema dovoljno utemeljenja ovako savjetovati sve muškarce. Sterilizacija muškaraca, pušenje, konzumacija alkohola i debljina nisu dokazani rizici.

Rak prostate i dobroćudno povećanje prostate imaju neka zajednička obilježja. Obje bolesti se češće javljaju s porastom dobi, za nastanak obje bolesti je potreban testosteron (eunusi i muškarci kastrirani u mladosti ne obolijevaju), a smanjenjem njegovih učinaka obje bolesti pokazuju znakove regresije. Međutim, dobroćudno povećanje prostate prisutno je u 80% bolesnika s rakom te žlijezde, ali učestalost raka u bolesnika s dobroćudnim povećanjem prostate iznosi svega 3%.

Važnost rane dijagnostike

Iz nalaza patologa doznajemo je li karcinom prisutan, u kojem dijelu žlijezde, procjenu njegove veličine te stupanj zloćudnosti tumorskih stanica.

Rana dijagnostika treba biti usmjerena prema muškarcima starijim od 40 godina ako je obolio otac i/ili brat. U ostalih je treba provoditi jednom godišnje u starijih od 50 godina ako je očekivano trajanje života 10 ili više godina. Metode rane dijagnostike uključuju urološki pregled (poglavito digitorektalni pregled) i PSA jednom godišnje. Konačna dijagnoza se postavlja biopsijom prostate, a nju je potrebno učiniti ako postoji sumnja na rak prostate temeljen digitorektalne pretrage i to neovisno o vrijednosti PSA-a. Isto tako, ako je vrijednost PSA-a veća od 4 ng/ml biopsija je indicirana čak i ako je digitorektalni nalaz uredan. Biopsijom se uzimaju uzorci tkiva prostate koje patolog analizira mikroskopski. Iz nalaza patologa doznajemo je li karcinom prisutan, u kojem dijelu žlijezde, procjenu njegove veličine te stupanj zloćudnosti tumorskih stanica. Ako patolog ne nađe tumorskog tkiva, ali u njegovom nalazu ili nalazima kontrolnih pregleda i dalje postoji sumnja na postojanje tumora, biopsiju je potrebno ponoviti, katkad i nekoliko puta.

Daljnji postupci

Rak prostate u ranim fazama razvoja nema nikakvih simptoma sugestivnih baš za tu bolest ali ga je upravo tada moguće izliječiti.

Važno je naglasiti da rak prostate u ranim fazama razvoja nema nikakvih simptoma sugestivnih baš za tu bolest ali ga je upravo tada moguće izliječiti. Nađe li se bolest u uznapredovaloj fazi, izlječenje nije moguće ali usporenje daljnjeg napredovanja bolesti jest.

Kad je jednom dijagnoza raka prostate postavljena, potrebno je procijeniti proširenost bolesti. Rak prostate najprije se širi regionalno u zdjelične limfne čvorove a kasnije sustavno, najčešće u kosti, iako može zahvatiti i mekotkivne organe.

Najpouzdanija metoda koja će odgovoriti na pitanje je li se bolest proširila u limfne čvorove jest zdjelična limfadenektomija. Radi se o kirurškoj proceduri kojom se započinje radikalna operacija raka prostate. Ako se hitnom histološkom analizom intraoperacijski pokaže da postoji značajno širenje bolesti u limfne čvorove, većina operatera neće inzistirati na daljnjem kirurškom liječenju i savjetovat će bolesniku drugi način liječenja. Treba reći kako ni CT ni MR nisu dovoljno pouzdane metode za detekciju metastaza u regionalne limfne čvorove, a najnovija metoda - PET scan - još je u fazi istraživanja njezinih vrijednosti.

Najpouzdanija metoda dijagnostike koštanih metastaza je scintigrafija kostiju, a nužna je u bolesnika s tumorom visokog malignog potencijala i u slučaju lokalno uznapredovale bolesti. Ako se radi o bolesniku s inicijalnom vrijednošću PSA-a ispod 20 ng/ml, s tumorom povoljnih prognostičkih parametara, scintigrafija kostiju nije indicirana.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(46)
4.4 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

Test erektilne funkcije

Ispunite upitnik procjene erektilne funkcije. Test erektilne funkcije Kvaliteta spolnog života jedan je od najvažnijih segmenata kvalitete života muškarca.

IPSS UPITNIK

Ispunite upitnik procjene tegoba mokrenja. IPSS UPITNIK Poremećeno mokrenje često vezuje uz sebe i poremećaje kontinencije te seksualnih funkcija.