Erektilna disfunkcija – dublji problem nego što se obično misli

Što je erekcija

Erekcija je fiziološki proces koji je od ključne važnosti za normalnu reproduktivnu ulogu muškarca. Prilikom erekcije dolazi do povećanja i ukrućivanja muškog uda, što je nužno za ostvarivanje penetracije. Do erekcije dolazi uslijed seksualnog uzbuđenja ili podražaja, ali ponekad do nje može doći i van bilo kakvog seksualnog konteksta. Promjena veličine i tvrdoće uda tijekom erekcije vrlo je individualna te nema direktne povezanosti s njegovom veličinom u opuštenom stanju.

Neposredni uzrok nastanka erekcije je dotok veće količine krvi u corpora carvenosa i corpus spongiosum penisa uslijed parasimpatički uvjetovanog pojačanog otpuštanja dušikovog oksida iz lokalnog endotela krvnih žila. Vensko praženjenje spomenutih struktura je otežano kompresijom erigiranog tkiva, ali i pritiskom nekih zdjeličnih mišića (kao što su m. ischicavernosus i m. bulbospongiosus). Prestankom parasimpatičkog podražaja dolazi i do prestanka erekcije. Osim spomenutih neurogenih i vaskularnih čimbenika, za normalno odvijanje erekcije važni su i psihološki, kao i hormonalni i jatrogeni čimbenici.

Čimbenici rizika za erektilnu disfunkciju

Ukoliko erekcija izostaje u potpunosti ili nije dostatna bilo po svojoj snazi ili trajanju za adekvatni spolni odnos, tada se govori o erektilnoj disfunkciji. Ova pojava i nije toliko rijetka; naime, podaci govore da polovica muškaraca iznad 40. godine života ima više ili manje izraženu erektilnu disfunkciju. Čimbenici rizika za nastanak ovog poremećaja su nalik onima za nastanak kardiovaskularnih bolesti, tako da se erektilna disfunkcija smatra jednim od ranih znakova ateroskleroze.

Upravo je zbog toga kod muškaraca s erektilnom disfunkcijom opravdan probir na čimbenike rizika za kardiovaskularne bolesti poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, hiperlipoproteinemije, debljine i pušenja, ali i njihovo adekvatno liječenje ili uklanjanje. Naime, u nekim je istraživanjima pronađena veza između erektilne disfunkcije i većeg broja kardiovaskularnih incidenata, te preuranjene smrtnosti kod muškaraca. Tako primjerice erektilna disfunkcija povećava relativni rizik za nastanak bilo kakvog kardiovaskularnog incidenta za 44%, infarkta miokarda za 62%, moždanog udara za 39%, dok je relativni rizik za smrtni ishod bio veći za 25% tijekom šestogodišnjeg praćenja.

S praktičnog stajališta, a imajući u vidu gore navedene podatke, može se reći da je vrlo korisno u svakodnevnoj praksi početi pitati muškarce starije od 40 godina kakav im je seksualni život, te na taj način rano otkriti i liječiti potencijalno vrlo opasne rizike po ukupno zdravlje. Navedeno se pogotovo odnosi na muškarce s nekim od čimbenika rizika (poput arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti) ili pak kod pušača. Od koristi je učiniti probir popunjavanjem IIEF 5 upitnika (upitnik koji se koristi kako bi se ustanovio internacionalni indeks erektilne funkcije), a koji se sastoji od pet pitanja koja se odnose na erektilnu funkciju u posljednjih šest mjeseci. Svaki odgovor donosi između jednog i pet bodova; ukoliko je zbroj 21 ili manji, onda se isplati učiniti dodatnu obradu u smislu određivanja faktora rizika, ali i hormonalnih pretraga (LH, FHS, ukupni testosteron, slobodni testosteron, estradiol, prolaktin, TSH) te eventualno dopler penilnih arterija ili elektroneurografiju. Test kojim se sveobuhvatno može ocijeniti erektilna funkcija jest injekcija alprostadila u kavernozna tijela, čime se dobiva adekvatan uvid u funkciju te izbjegava kompliciranija dijagnostička obrada.

Osnovna načela liječenja

Ovisno o uzroku erektilne disfunkcije, odabir načina liječenja može biti različit. Lijekovi uključuju primjenu inhibitora fosfodiesteraze 5 (što je daleko najčešći i najelegantniji način liječenja, premda je potreban oprez kod kardiovaskularnih bolesnika), hormonalno nadomjesno liječenje (ili neki drugi oblik liječenja koji može ispraviti hormonalnu neravnotežu, ukoliko problem nije u niskom vrijednostima testosterona, nego u primjerice povišenim vrijednostima prolaktina), intrakavernozne injekcije alprostadila, vakuumske pumpe, ili pak primjenu jedne od metoda kirurškog liječenja. Ponekad je moguće popraviti erektilnu disfunkciju promjenom istodobne terapije drugih bolesti, budući da erektilna difunkcija može biti jatrogeno uvjetovana (dakle mogu je uzrokovati određeni antihipertenzivi, hormonalni pripravci, antiepileptici, antidepresivi, antihistaminici i slično).

Potrebno je naglasiti da još uvijek nema jasnih dokaza da primjena lijekova za liječenje erektilne disfunkcije pozitivno utječe na smanjenje kardiovaskularnog rizika. Ipak, postoje radovi koji ukazuju na to da je sustavno hormonalno nadomjesno liječenje kod muškaraca s niskom razinom testosterona (kao i primjena inhibitora fosfodiesteraze 5 kod dijabetičara) povezano sa snižavanjem nekih kardiovaskularnih čimbenika rizika, ali i produljenjem očekivanog trajanja života. Definitivnu potvrdu ovih otkrića tek treba pričekati, no svakako valja istaknuti da je liječenjem erektilne disfunkcije u kombinaciji sa standardnim liječenjem hipertenzije, šećerne bolesti te hiperlipoproteinemije, regulacijom tjelesne težine i prestankom pušenja moguće ostvariti značajne pozitivne zdravstvene iskorake.

Zaključak

Kako erektilna disfunkcija predstavlja kompleksan problem, tako i liječenje nije nužno jednoznačno i jednako za svakoga. Shodno tome je potrebno individualno pristupiti pacijentu, pogotovo onima koji već od ranije imaju razvijene čimbenike rizika, te u dogovoru s pacijentom potražiti adekvatno rješenje. Naime, erektilna disfunkcija nije samo simptom nekih ozbiljnih bolesti u ranijoj fazi razvoja, nego ona ima i značajan utjecaj na mentalno zdravlje pogođenog muškarca, te na dinamiku između seksualnih partnera, koja ne mora nužno biti samo seksualne prirode.