Osteoporoza i prijelom kosti

Što je patološki prijelom?

O patološkom prijelomu govorimo kada se kost slomi u području koje je već oslabila neka druga bolest. Takvi prijelomi proizlaze iz mehaničkih sila koje ne rezultiraju prijelomom u zdrave mlade odrasle osobe kao npr. pad sa stojeće visine, proskliznuća, ponavljajuća fiziološka opterećenja (nošenja nekog manjeg tereta, kod naglog pokreta tijela) ili spontano bez jasne traume.
Najčešći uzrok patoloških prijeloma je osteoporoza kostiju, a rjeđe to mogu biti tumori, ciste, infekcije, manjak vitamina D (osteomalacija) ili određeni nasljedni poremećaji kostiju.

Epidemiologija osteoporotskog prijeloma

Procjenjuje se da je incidencija osteoporotskih prijeloma u svijetu devet milijuna slučajeva godišnje, a u državama Europske Unije svake se godine bilježi oko 2,7 milijuna novih osteoporotskih prijeloma, odnosno 7332 dnevno. Dvostruko se više prijeloma javlja u žena (66%) u odnosu na muškarce. Nakon 50. godine života povećana je incidencija prijeloma podlaktice, nakon 60. godine prijeloma na području kralježnice, a prijelom kuka nakon 70. godine. Očekuje se da će se broj prijeloma povećati u svim zemljama zbog ubrzanog starenja stanovništva.

Simptomi osteoporotskog prijeloma

Sama osteoporoza ne boli i nema simptome zbog čega se i naziva „tihom epidemijom“ jer se ne zamjećuje sve dok ne dođe do razvoja vrlo bolnih komplikacija kao što su prijelomi. Najčešći su na kralješcima, a potom kuku i podlaktici.

Najozbiljnija komplikacija osteoporoze je prijelom vrata bedrene kosti koji uglavnom nastane padom.

Karakterističan simptom je izražena bol u području kuka s nemogućnošću oslanjanja na ozlijeđenu nogu, a kliničkim se pregledom pronalazi skraćena noga u položaju vanjske rotacije.
Bol kod prijeloma kralježnice često nije tako dramatična. Najjača je u trenutku nastajanja, pogoršava je stajanje ili šetanje, dok ležanje na leđima obično umanjuje bol. Može se zamijeniti s bolovima kod kroničnih lokomotornih tegoba (križobolja, lumboishialgija) koji obično traju dulje i bez tendencije postepenog smirivanja, te se uglavnom ponavljaju. Gotovo dvije trećine slučajeva karakterizira klinički nijemi tijek, pa dugo ostanu neprepoznati. Osteoporotski prijelomi tipično zahvaćaju kralješke torakolumbalnog prijelaza i lumbalne kralješnice.

Znakovi i simptomi kada treba posumnjati da se radi o osteoporotskom prijelomu kralježnice su sljedeći:

• iznenadna bol u leđima
• pogrbljenost u leđima (kifoza) novijeg datuma
• gubitak visine tijekom vremena (≥ 4 cm)
• uz dugotrajnu primjenu glukokortikoida (>3 mjeseca)

Prijelomi distalnog dijela palčane kosti obično nastaju padom na ispruženu ruku. Ne uzrokuju značajan morbiditet, ali je oporavak nakon prijeloma dugotrajan i čak u polovice osoba nezadovoljavajući.
Valja napomenuti i neke druge, nešto rjeđe tipove prijeloma kao prijelom proksimalnog dijela nadlaktice, zdjelice te proksimalnog dijela tibije. Takvi se prijelomi povećavaju sa životnom dobi i češće se javljaju u žena nego u muškaraca.

Kako se dijagnosticira prijelom?

Vaš liječnik će dijagnosticirati patološki prijelom najprije fizičkim pregledom, a potom potvrditi radiološkom snimkom. U nekim slučajevima biti će potrebno koristiti se nekim drugim tehnikama kao što je MR (magnetska rezonancija) ili scintigrafija kostiju da bi se isključili drugi uzroci patološkog prijeloma. Potrebno je uraditi i laboratorijsko testiranja krvi radi isključenja sekundarne osteoporoze. U slučaju prijeloma kosti (kuk, natkoljenica, nadlaktica, kralježnica) uz minimalnu traumu dijagnozu osteoporoze nije potrebno potvrditi denzitometrijom kosti jer je prijelom znak teške osteoporoze i odmah treba započeti liječenje.

Zašto je važno prepoznati prijelom?

Prethodni osteoporotski prijelomi su rizični faktor za sljedeće prijelome. Skoro 20% žena u postmenopauzi s prethodnim prijelomom kralježnice ima rizik doživjeti novi  prijelom kralježnice unutar godine dana. Žene s prethodnim prijelomom imaju dvostruko veći rizik da dožive prijelom kuka. Povećani rizik nakon prijeloma nije trajan i ovisi o vremenu koje je proteklo od prijeloma i o životnoj dobi. Visok rizik za ponovni prijelom primijećen je tijekom prve dvije godine nakon prijeloma. Pravovremenim liječenjem takvih bolesnika, neposredno nakon prijeloma mogao bi se izbjeći veći broj novih prijeloma. Nakon prijeloma manje od 30 posto bolesnika se vraća u prvobitnu aktivnost, a veći dio (60 do 70 %) ostaju trajni invalidi, manjeg ili jačeg stupnja. Važno je napomenuti da 12 do 20 % bolesnika s prijelomom vrata bedrene kosti umire unutar jedne godine od neželjenog događaja. Stoga je veoma važno prepoznati osteporotski prijelom, dijagnosticirati ga i započeti liječenje, ali još važnije je spriječiti prijelom.

Prevencija osteoporoze

Osteoporoza je najčešći uzrok patološkog prijeloma, stoga je važna prevencija osteoporoze koja se sastoji od promjena životnog stila radi jačanja koštane mase. U tu se svrhu preporučuje umjerena tjelesna aktivnost, te prehrana bogata bjelančevinama, mineralima i vitaminima. Dnevno se preporučuje unos oko 800 IU vitamina D. U osoba s rizikom od nedostatka vitamina D ili dokazanim nedostatkom propisuju se veće dnevne doze. Kalcija je potrebno unositi oko 1000 mg dnevno i to nastojati prvenstveno prehranom, a suplementom samo u slučaju nemogućnosti dovoljnog unosa hranom (< 700 mg/dan). Također treba poticati mlade ljude da se više bave fizičkim aktivnostima jer tako povećavaju koštanu masu. Potrebno je izbjegavati štetne navike poput pušenja i pretjerane konzumacije alkohola.

Kako spriječiti prijelom?

Riziku za patološke prijelome ipak najviše pridonose sklonost padu, nestabilnost i starija životna dob. Svake godine trećina osoba starijih od 65 godina padne, a učestalost pada kontinuirano raste do 80. godine kada su teške posljedice posebno izražene. Otprilike 1% padova rezultira prijelomima kuka, a čak je više od 90% prijeloma kuka posljedica pada. Stoga je važno educirati bolesnike o tome kako sami mogu prevenirati padove, jer koliko god kost bila krhka prijelom se javlja najčešće nakon pada. Za prevenciju padova važno je potaknuti osobe na korištenje prikladnih pomagala za hodanje (štap, štaka), prikladne obuće (ravni i neklizavi đonovi, ravne i široke pete), sigurnog okoliša (dobra rasvjeta, suhi podovi, stepenice s rukohvatom, sagove ukloniti ili učvrstiti za pod, ukloniti prepreke na prolazima...). Potrebno je redovito kontrolirati svoje zdravstveno stanje, provjeravati vid i nositi naočale ukoliko su potrebne, kontrolirati krvni tlak, polako se uspravljati iz sjedećeg i ležećeg položaja i hodati polako.

Prevencija u smislu promjena životnih navika ključna je u sprječavanju osteoporoze budući potpuno učinkovitog lijeka za ovu bolest nema. Prijelom kao posljedicu osteoporoze može se spriječiti smanjenjem mogućnosti pada što je posebno važno za starije osobe, a ako dođe do prijeloma važno ga je prepoznati, javiti se svom liječniku, endokrinologu ili fizijatru radi što ranijeg započimanja liječenja i sprječavanja novog prijeloma.