Povezanost vitamina D i osteoporoze

Što je osteoporoza?

Osteoporoza je progresivna metabolička bolest kostiju kod koje dolazi do smanjenja koštane gustoće i propadanja koštane strukture. Slabost koštanog skeleta dovodi po prijeloma kosti na minimalnu ili neprimjetnu traumu, napose u prsnoj i/ili slabinskoj kralježnici, ručnom zglobu i kuku. Prijelome koji nastaju pri silama kod kojih ne bi očekivali prijelom normalne kosti zovemo osteoporotskim prijelomima.

Vršna košta masa (najveća gustoća kosti), i u muškaraca i žena postiže se u dobi oko 30 godina. Taj plato zadržava se desetak godina, a u tome periodu izgradnja i razgradnja kosti približno su jednake. Nakon toga, gubitak kosti se javlja tempom od oko 0.3-0.5% godišnje. U postmenopauzalnih žena, gubitak kosti ubrzava na 3-5% godišnje u prvih 5-7 godina nakon posljednjeg menstrualnog ciklusa da bi se kasnije taj gubitak ipak usporavao.

Kost je živi organizam u kojem stalno postoji balans između izgradnje i razgradnje kosti. Osteoblasti (stanice koje izgrađuju kost) i osteoklasti (stanice koje razgrađuju kost), regulirane su putem paratireoidnog hormona, kalcitonina, estrogena, vitamina D, raznih citokina i lokalnih faktora. Neravnoteža u bilo kojem od navedenih mehanizama, može dovesti do poremećaja u koštanoj gustoći.

Primarna i sekundarna osteoporoza

Osteoporoza može biti primarna, odnosno bez jasnog uzroka. Na primarnu osteoporozu otpada oko 95% osteoporoze kod žena i oko 80% kod muškaraca. Zahvaća prvenstveno postmenopauzalne žene i stare muškarce. Bez obzira na njenu primarnost, određena stanja mogu ubrzati gubitak koštane mase. Neka od najčešćih su nedostatna produkcija spolnih hormona (estrogeni, testosteron), niske razine vitamina D, nedovoljan unos kalcija, uzimanje nekih lijekova, hiperparatireoidizam.

Drugi tip osteoporoze je sekundarna. Na nju otpada oko 5% osteoporoze kod žena i oko 20% osteoporoze kod muškaraca. Neki od uzroka sekundarne osteoporoze su i oni koji ubrzavaju gubitak koštane mase kod primarne. To su uzimanje određenih lijekova (antikoagulansi, antiepileptici, kemoterapeutici, glukokortikoidi), kronične bolesti koje pridonose gubitku koštane mase (hipertireoza, hiperparatireoidizam), ali nastaje i kao posljedica određenih bolesti poput depresije, upalnih reumatskih bolesti, kroničnog alkoholizma, poremećaja prehrane.

Osteoporoza ne izaziva bol sve dok se ne pojavi prijelom. Oko 2/3 osteoporotskih prijeloma kralježaka je asimptomatsko iako bolesnici mogu imati podliježuću kroničnu križobolju. Kod simptomatskih prijeloma kralježaka nastup tegoba je obično iznenadan, pogoršava se s opterećenjem, a može biti udružen s  paravertebralnom napetošću i bolnošću. Obično nakon tjedan dana dolazi do postupnog smanjenja bolne komponente, iako bolnost može biti i dugotrajna. Višestruki kompresivni prijelomi prsne kralježnice uzrokuju deformitete osovine kralježnice. Navedeno dovodi do kronične, uporne, dosadne boli, napose u donjem dijelu leđa. Također, često se javlja smanjenje pokretljivosti prsnog koša (smanjen volumen disanja) te pojačan pritisak na trbušnu šupljinu. Nevertebralni prijelomi (rame, podlaktica, kuk, potkoljenica), u pravilu su simptomatski. Prijelom kuka je često povezan s komplikacijama i povećanom smrtnošću.

Vitamin D

Vitamin D po strogoj definiciji, niti ne spada u vitamine jer su vitamini tvari nužne za život, a koje tijelo samo ne stvara. Vitamin D ljudsko tijelo sintetizira pod uvjetom izloženosti sunčevim zrakama na dovoljnom dijelu nezaštićene kože. Endogenim stvaranjem u vlastitoj koži i/ili konzumacijom hrane ili dodataka prehrani, vitamin D se prenosi u jetra gdje se mijenja u 25-hidroksikolekalciferol (kalcidiol), koji je biološki neaktivan te pokazuje raspoloživu zalihu cjelokupnog vitamina D u organizmu (kalcidiol je taj koji se mjeri u laboratorijskim nalazima). Kalcidiol se u bubrezima mijenja u biološki aktivan oblik 1,25-(OH)2 dihidroksikolekalciferol (kalcitriol)-hormon koji utječe na izražaj oko 3000 gena. Gotovo da nema kemijskog procesa u tijelu na koji ne djeluje vitamin D i gotovo da nema stanice u tijelu koja nema receptor za vitamin D.

Vitamin D je topljiv u masnoći. Taloži se u organizmu, ali mogućnost predoziranja je gotovo zanemariva. Nije osjetljiv na temperaturu, što znači da se pri termičkoj obradi ne uništava, ali je osjetljiv na svjetlost i kisik.

U čemu je važnost vitamina D?

Utjecaj vitamina D na zdravlje kostiju dugo je bio jedini poznat pa ga još i danas mnogi povezuju samo s tim djelovanjem. U tome kontekstu, važan je za apsorpciju kalcija i fosfora iz hrane te održavanje njihove koncentracije u krvi. Tako utječe na zdravlje kostiju i pravilan rad svih organa. Mnoga epidemiološka istraživanja pokazala su povezanost nedostatka vitamina D i povećane pojavnosti dijabetesa tipa I. Nedostatak vitamina D povezan je i s višom pojavnosti dijabetesa tipa II te se smatra da utječe na njegovu patogenezu. Utvrđeno je da vitamin D izravno utječe na otpuštanje inzulina iz beta stanica gušterače u odgovoru na hipoglikemiju. Također, povećava osjetljivost na inzulin, regulirajući ekspresiju gena inzulinskog receptora. Vitamin D djeluje na mnoge komponente kardiovaskularnog sustava, uključujući regulaciju arterijskog tlaka i renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. Prema nekoliko istraživanja, razina vitamina D značajno je niža u bolesnika  s akutnim koronarnim sindromom. Niske koncentracije vitamina D u krvi bilježe se i kod različitih gastroenteroloških bolesti koje zahvaćaju tanko crijevo, sustav jetre i žučnjaka, gušteraču, poput Chronove bolesti, neliječene celijakije i sindroma kratkog crijeva. Većina epidemioloških studija potvrdila je pozitivnu povezanost viših koncentracija vitamina D s nižom pojavnosti karcinoma debelog crijeva. Prema smjernicama Europskog onkološkog društva svim pacijentima koji su pod terapijom koja negativno utječe na koštano zdravlje, savjetuje se uzimati hranu bogatu kalcijem i unos 1000-2000 I.U. vitamina D svakodnevno. Možda i najvažnija funkcija vitamina D je optimiziranje djelovanja imunosnog sustava. Zbog prisutnosti vitamina D imunosni sustav proizvodi više T-stanica, poznatih kao stanice ubojice jer uništavaju viruse, bakterije, druge patogene i vlastite oštećene stanice, a druga mu je zadaća balansirati autoimuni odgovor. Uporaba vitamina D nije usmjerena na liječenje određene autoimune bolesti nego na podizanje učinkovitosti imunosnog sustava.

Simptomi mogućeg nedostatak vitamina D

• bolovi u kostima
• kronični umor-širok spektar mogućih uzoraka, ali svakako treba učiniti status vit D
• prijelom kosti na minimalnu traumu
• česte infekcije
• sniženo raspoloženje
• sporo zacjeljivanje rana
• bolovi i slabost u mišićima, napose ramena i zdjelični obruči

Veza između vitamina D i osteoporoze

Manjak kalcija i vitamina D još u trudnoći i ranom djetinjstvu djeluje na smanjenje maksimalno mogućeg odlaganja kalcija u kosti. Smatra se da više od milijarde ljudi širom svijeta ima manjak ili nedostatak vitamina D. Posebno su ugroženi stariji, napose oni u institucijama, ali ne samo oni. Studije u SAD-u pokazale su da su na kraju zimskog perioda, 42% djevojaka i žena imale nedostatak vitamina D kao i 32% zdravih studenata, liječnika i zaposlenika bostonske bolnice. Nadalje, studije u zemljama s dosta sunca, pokazale su da 30-50% odraslih i djece također imaju nedostatak vitamina D što se pripisuje zaštiti od sunca.

Koncentracija vitamina D direktno utječe na apsorpciju kalcija u crijevima. Bez vitamina D, samo 10-15% kalcija iz prehrane i oko 60% fosfora biva apsorbirano iz crijeva u krvotok. U međudjelovanju vitamina D i receptora za vitamin D, učinkovitost apsorpcije kalcija podiže se na 40%, a fosfora na 80%. Oba su neophodni za stvaranje anorganskih soli koji uvjetuju tvrdoću i čvrstoću kosti.

Važno naglasiti ulogu kosti kao „skladišta“ kalcija koje se prema potrebama organizma može prazniti i puniti. Vitamin D u toj igri igra jednu od glavnih uloga jer adekvatna koncentracija vitamina D omogućuje adekvatnu razinu kalcija u organizmu, a samim tim i potrebnu koštanu čvrstoću.  Navedeno je uzročno-posljedična veza između manjka vitamina D i pojave osteoporoze. Kronični manjak, nedostatak ili teški nedostatak vitamina D može biti neovisni uzrok nastanka osteoporoze, ali i "pojačivač" osteoporoze uzrokovane bilo kojim od ranije navedenih uzroka.

Doziranje vitamina D

Preporučene koncentracije vitamina D u krvi u općoj populaciji jesu 75-125nmol/L. Koncentracije koje upućuju na manjak (insuficijenciju) iznose <75nmol/L, a vrijednosti koje upućuju na nedostatak (deficit) jesu <50nmol/L. Teški nedostatak javlja se kod vrijednosti <30nmol/L. Suviškom vitamina D smatraju koncentracije iznad 250nmol/L, a intoksikacijom vrijednosti iznad 375nmol/L.

Zaključno, oralno doziranje vitamina D ovisi o prirodi i težini nedostatka. Liječenje treba prepustiti liječnicima s iskustvom i znanjem o najnovijim spoznajama o tematici. Prevencija manjka vitamina D u zdravih ljudi treba se provoditi samostalno u dnevnim dozama do 2000 I.U. bez bojazni od neželjenih učinaka.