Upalne bolesti crijeva (UBC)

Pojavnost upalnih bolesti crijeva

Ove bolesti nisu u klasičnom, užem smislu autoimune poput reumatoidnog artritisa, lupusa, tireoiditisa, šećerne bolesti, celijakije, psorijaze i multiple skleroze, ali se mogu češće zajedno pojavljivati. Pojavnost upalnih bolesti crijeva je sve učestalija u posljednjih nekoliko desetljeća širom svijeta, a ne samo na Zapadu. Podjednako se pojavljuju u oba spola i većina bolesnika razvije simptome bolesti prije 30-e godine života. U okviru upalnih bolesti crijeva razlikuju se tri oblika bolesti – ulcerozni kolitis, Crohnova bolest i intermedijarni kolitis. Tijekom života, u bolesnika se izmjenjuju faze relapsa (aktivne upale) odnosno remisije bolesti (kada bolesnici ne osjećaju simptome).

Ulcerozni kolitis

Ulcerozni kolitis zahvaća upalom sluznicu i podsluznicu debelog crijeva u vidu erozija i ulkusa koji počinju u rektumu i šire se u kontinuitetu duž crijeva, ponekad I čitavim debelim crijevom (pancolitis). Prema intenzitetu simptoma, bolest se klasificira od blage, srednje teške do teške bolesti. Ponekad je upala tako intenzivna i teška (fulminantni oblik) da liječenje zahtjeva radikalnu kiruršku intervenciju – odstranjivanje čitavog debelog crijeva odnosno proktokolektomiju.

Simptomi bolesti obično ne nastupaju naglo nego se najčešća razvijaju postupno, a to su:

• Pojava krvi i sluzi u stolici koja postaje kašastije konzistencije
• Eksplozivne stolice s hitnom potrebom za pražnjenjem crijeva
• Lažni nagoni na stolicu
• Učestali broj stolica koje bude bolesnika noću
• Bolovi i grčevi u trbuhu

Tijekom bolesti može doći do postupnog ili naglog gubitka na tjelesnoj težini. Simptomi upale na drugim organima mogu se pojaviti tijekom upale crijeva, ali i prije pojave crijevnih simptoma. Nazivaju se izvancrijevne manifestacije bolesti i očituju se sljedećim promjenama:

• Dermatitis, nodozni eritem, pyoderma gangrenozum
• Bolovi u zglobovima i artritis
• Afte na sluznici usne šupljine
• Upala očiju, najčešće episkleritis

Dijagnoza se postavlja na temelju uobičajenih simptoma, laboratorijskim testovima iz krvi i stolice te endoskopskim pregledom debelog crijeva (kolonoskopija) tijekom kojeg se uzimaju uzorci sluznice za patohistološku analizu. Uz to, često su korisne druge slikovne metode poput ultrazvuka crijeva, a kod sumnje na komplikacije kompjutorizirana tomografija (CT).

Crohnova bolest

Za razliku od ulceroznog kolitisa, Crohnova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi, a ne samo debelo crijevo. Upala se može pojaviti od usne šupljine, duž jednjaka, želuca, tankog i debelog crijeva uključivo analni kanal. Najčešće sijelo bolesti je završni dio tankog crijeva koji se zove terminalni ileum. Upala u Crohnovoj bolesti zahvaća sve slojeve stijenke crijeva. Rektum je rijetko zahvaćen bolešću za razliku od ulceroznog kolitisa kod kojeg je to pravilo. 

Raspodjela prema sijelu bolesti je sljedeća: tanko crijevo (35%), debelo crijevo - Crohn kolitis (20%), terminalni ileum i debelo crijevo (45%)

Najčešći simptomi Crohnove bolesti su:

• Bolovi i grčevi u trbuhu
• Kronični proljev (s primjesama krvi kad je upalom zahvaćeno i debelo crijevo)
• Vrućica
• Gubitak apetita i tjelesne mase

Simptomi Crohnove bolesti mogu trajati danima, tjednima pa čak i mjesecima i mogu se na neko vrijeme povući bez ikakve terapije, ali upalne promjene na crijevu ostaju. Za bolest su karakteristični nepravilni vremenski intervali između pogoršanja i smirenja bolesti tijekom života koji mogu biti različitog intenziteta i praćeni različitim komplikacijama.

Komplikacije Crohnove bolesti su:

• Zastoj rada crijeva (opstrukcija, ileus)
• Ruptura crijeva (perforacija)
• Apscesi sa stvaranjem fistula na koži, osobito često oko anusa
• Nakon dužeg niza godina aktivne bolesti raste rizik razvoja karcinoma debelog crijeva kao i kod ulceroznog kolitisa

Uz crijevne komplikacije, mogu se razviti vancrijevne manifestacije bolesti kao i u bolesnika s Crohnovom bolešću, ali i češće bubrežni i žučni kamenci te različite posljedice oštećenja apsorpcije hranjivih tvari, vitamina i minerala u tankom crijevu.

Dijagnostički algoritam sličan je kao i za ulcerozni kolitis i uključuje uz  laboratorijske testove iz krvi i stolice (kalprotektin), endoskopske i radiološke pretrage (kolonoskopija, enteroskopija, ultrazvuk crijeva, MR enterografija, MR zdjelice).

Enteroskopija videokapsulom rijetko se primjenjuje zbog potencijalne opasnosti zadržavanja kapsule na mjestima suženja crijeva koja su česta u ovoj bolesti.

Prognoza upalne bolesti crijeva

S obzirom da za UBC ne postoji za sada terapija izlječenja, bolesnike je potrebno liječiti lijekovima kojima se održava remisija bolesti i trajno ih i redovito pratiti klinički, laboratorijski i provjerom cijeljenja crijeva. Ovakvim pristupom s ciljem uspostave duboke remisije, većina bolesnika provodi kvalitetan i produktivan život, ali nažalost oni bolesnici koji ne odgovaraju pozitivno na terapiju ili moraju biti izloženi čestim operativnim zahvatima mogu i trajno biti onesposobljeni bolešću i njenim komplikacijama.

Terapija UBC

Ovisno o fenotipu  i stupnju aktivnosti bolesti u praksi postoje dva pristupa terapiji bolesti:

1. "Step up" s postupnim uvođenjem terapije slijedom od aminosalicitata, preko kortikosteroida, imunosupresiva i biološke terapije.
2. "Top down" kada se u ranoj fazi uglavnom težeg oblika bolesti kreće s biološkom terapijom.

Dostupni lijekovi za liječenje upalnih bolesti crijeva su:

Aminosalicilati - koriste se inicijalno kod pacijenata s dijagnosticiranim blagim oblikom bolesti kao protuupalni lijek koji direktno djeluje na sluznicu crijeva.

Najčešće korišteni lijek je mesalazin koji postiže antiinflamatorni  učinak unosom preko usta (peroralni) ili direknim topičkim djelovanjem, rektalnom aplikacijom.

Glukokortikoidi - su snažni antiinflamatorni lijekovi koji se koriste u terapiji srednje teških i teških oblika UBC. Na tržištu postoje preparati koji se koriste peroralno, per rectum u obliku klizmi i intravenski. Primjenom kortikosteroida vrlo često se poluči brzi povoljni odgovor na akutnu upalu, no potreban je oprez zbog nuspojava i komplikacija vezanih za dugotrajnu uporabu (preko tri mjeseca).

Najkorišteniji su: prednizon, metilprednizolon, hidrokortizon i budesonid.

Imunosupresivni lijekovi - su lijekovi koji slabe normalni imunosni odgovor organizma. Koriste se u slučajevima kada pacijenti postaju ovisni o terapiji kortikosteroidima.

Oralni preparati su: azatioprin, 6-merkaptopurin. Metotreksat se jedini koristi kao parenteralni pripravak.            

Biološki lijekovi – su veliki i kompleksni spojevi čija se djelatna tvar proizvodi ili izlučuje iz biološkog izbora. Radi se o proteinima koji se vežu za određene spojeve ili receptore te na taj način blokiraju njihovo djelovanje. U ekspanziji su bioslični (biosimilari) lijekovi koji su  po definiciji Europske agencije za lijekove, visoko slični određenom već odobrenom biološkom lijeku. 

Antibiotici – se najčešće koriste u liječenju komplikacija bolesti.

Kirurške opcije  razmatraju se u teškim rezistentnim oblicima ulceroznog kolitisa i terapiji komplikacija Crohnove bolesti.

Zaključak

Ako se pravovremenim uključivanjem lijekova i adekvatnom zdravstvenom skrbi uspije održavati remisija bolesti i spriječiti nastanak komplikacija bolesti, oboljeli mogu imati  dobru kvalitetu života i normalni životni vijek. Kako se radi o kroničnoj bolesti, uz liječničku skrb vrlo je važna trajna prisutnost i empatija obitelji i društvene zajednice, osobito udruga za bolesnike koje promiču znanje o bolesti i predstavljaju važnu potporu u svladavanju teškoća koje bolest nosi.

NPS-HR-NP-00102