Depresija kod osoba s demencijom

Istodobno javljanje depresije i demencije

Depresija, jedan od najčešćih psihičkih poremećaja i najčešći poremećaj raspoloženja, predstavlja značajan javno zdravstveni problem. Radi se o  nerijetko ozbiljnom psihičkom poremećaju, koji umanjuje funkcionalnost oboljele osobe te utječe na kvalitetu života. Rizični i protektivni čimbenici, klinička slika, a potom i način liječenja imaju specifičnosti vezane za stariju životnu dob.

Demencija predstavlja skup simptoma koji nastaju zbog različitih poremećaja mozga. O bilo kojem tipu demencije se radilo, ona u manjoj ili većoj mjeri utječe na funkcioniranje bolesnika.  Često demencija ostaje neprepoznata dok ne bude uznapredovala, zbog niza razloga.

Iznimno je važno na vrijeme prepoznati radi li se o depresiji te na vrijeme započeti s liječenjem, jer depresija često povećava morbiditet, odnosno pojavu drugih psihičkih poremećaja, a nerijetko i tjelesnih bolesti, a u najgorem slučaju može dovesti i do suicida. Također je bitno što ranije uočiti demenciju, kako bi se terapijskim postupcima usporilo napredovanje dementnoga procesa i što dulje održalo funkcioniranje i zadovoljavajuća kvaliteta života bolesnika.

Nije rijetkost istodobnog javljanja depresije i demencije, što komplicira kliničku sliku, ali i terapijski pristup.

Učestalost depresije i demencije kod starijih

Prema novijim podatcima i do trećine osoba starije životne dobi boluje od depresije, a 8 do 16 % ima značajne kliničke smetnje.

U dobi 65 do 69 godina prevalencija demencije je oko 1%.

Učestalost demencije, iako se ona može javiti i ranije, raste nakon 65. godine života. Istraživanja pokazuju da u dobi od 65 godina demencija pogađa jednu od deset osoba, dok nakon 85. godine pogađa tri od deset osoba.

Uzroci nastanka depresije i demencije

U nastanku depresije sudjeluje čitav niz čimbenika, od onih složenih bioloških do životnih situacija koje mogu doprinijeti nastanku ovoga poremećaja.

Osobe koje imaju pozitivnu obiteljsku povijest pojave depresije, kao i one koje su ranije u životu već doživjele depresivnu epizodu ili više njih, imaju veći rizik za pojavu depresije u starijoj životnoj dobi.

Nastanku depresije mogu doprinijeti različite tjelesne bolesti i stanja, kao i neki lijekovi koji se koriste u liječenju tjelesnih bolesti.

Također, gubitak životnih uloga, odlazak u mirovinu, odvajanje od obitelji, gubitak supružnika ili drugih bliskih osoba značajni su rizični čimbenici za razvoj ovoga poremećaja.

Isto tako, ograničena funkcionalnost i pokretljivost te trpljenje kroničnih boli predstavljaju rizik za razvoj depresije.

Ne postoji jedinstveni uzrok demencije te brojne bolesti i stanja koje dovode do oštećenja mozga mogu dovesti do demencije. Tako do demencije može doći naprimjer u sklopu Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, nakon moždanoga udara, odnosno oštećenja krvnih žila u mozgu, bilo da se radi o opsežnom oštećenju ili mnoštvu malih oštećenja nastalih kroz dulje vrijeme. I brojna druga stanja mogu dovesti do razvoja dementnoga sindroma, a ona uključuju epilepsiju, multiplu sklerozu, deficite vitamina itd.

Klinička slika depresije i demencije

Depresija u starijoj dobi

Depresija može biti različitoga intenziteta, od one blage, umjerene do teške depresije te depresije sa psihotičnim simptomima. U svakom slučaju, ona dovodi do većih ili manjih poremećaja u svakodnevnome funkcioniranju.

Uobičajeni simptomi depresije uključuju sniženo raspoloženje, gubitak interesa za aktivnosti, smanjenje volje, energije, poremećaj sna, najčešće nesanicu, ali se može očitovati i kao pretjerano spavanje. Gubitak teka je česti simptom depresije, a rjeđe se može javiti i povećana potreba za hranom. Mogu se javiti depresivne misli o gubitku smisla, vlastitoj bezvrijednosti te sucidalne misli i porivi. Često se, osobito u starijih osoba javlja osjećaj da smetaju, da su teret svojim najbližima te osjećaji krivnje.

O psihotičnoj depresiji govorimo kada se jave simptomi koji uključuju halucinacije te sumanutosti koje su povezane s depresivnim mislima. Depresivne osobe su često psihomotorno usporene, iako se može dogoditi i da su uznemirene, razdražljive. Također, nerijetko se javlja poremećaj pažnje te poremećaj pamćenja i koncentracije.

Kada kliničkom slikom dominiraju usporenost kretanja, govora, poremećaj pamćenja, koncentracije, pažnje, lako se može zamijeniti s demencijom, a tada govorimo o pseudodemenciji. Za razliku od dementnih bolesnika, oni s kliničkom slikom pseudodemencije obično će izražavati zabrinutost zbog svojih smetnji te iako će pamćenje djelovati oštećeno zbog pada koncentracije, ipak će se moći prisjetiti događaja te naprimjer datuma.  

Depresija se obično javlja u epizodama, ali ljudi mogu imati i kronični oblik depresivnoga stanja koji se naziva distimijom, koja je česta u osoba starije životne dobi.

U nemalog broja bolesnika, a osobito starije dobi, u kliničkoj slici dominira okupiranost i tjelesnim smetnjama te se žale na brojne simptome kao što su kronične boli, lupanje srca, trnjenje, vrtoglavica, zanošenje, probavne smetnje itd. Važno je imati na umu da je kod osoba starije životne dobi s  depresijom, osobito muškaraca starijih od 80 godina, značajno visok rizik od suicida.

Razvoj demencije

Demencija uobičajeno započinje sporo, a vremenom se simptomi pogoršavaju te postaju sve uočljiviji.

Rani simptomi demencije obično nisu uočljivi i mogu biti vrlo suptilni. Gubitak kratkoročnoga pamćenja je jedan od prvih simptoma demencije. Često se dugo ne uočava, jer osobe imaju očuvano pamćenje za ranije događaje, a osobito se teško uočava ako osoba živi sama te i najbliži članovi obitelji ne mogu odmah zamijetiti ove poteškoće. Također se i u slučaju kada se zamijeti gubitak pamćenja, on pripisuje normalnoj promjeni u sklopu starenja.

U uobičajene simptome demencije spadaju i vremenska, a potom i prostorna dezorijentiranost, poteškoće u planiranju i obavljanju svakodnevnih zadataka, nerazumijevanje onoga što se događa oko dementne osobe, neprepoznavanje predmeta i njihove funkcije, nezainteresiranost za okolinu, apatija, poteškoće u pisanju, poteškoće govora, povlačenje iz socijalnih kontakata. Nerijetko dementne osobe mogu biti preplavljene anksioznošću, osjećati snažan nemir, biti agitirane pa i agresivne prema okolini. U konačnici demencija dovodi do promjene osobnosti.

Simptome slične simptomima demencije mogu izazvati, osim depresije, i brojna druga stanja, kao što su hipovitaminoze, anemija, hormonski poremećaji, tumori, infektološke bolesti, a mogu nastati i zbog utjecaja nekih lijekova.

Depresija i demencija mogu biti istovremeno prisutne, a istraživanja su pokazala da depresija može povećati rizik za pojavu demencije.

Pristup liječenju

Kako bismo pravilno pristupili liječenju moramo razaznati da li se radi o depresiji, demenciji ili istodobnom postojanju oba poremećaja. Stoga je važno biti pažljiv u slušanju bolesnika, ali i  imati dobre heteroanamnestičke podatke koje će nam dati netko od bližnjih ili neke druge osobe koje dobro znaju kada je i kako je bolest počela i koji su simptomi prevladavajući. Često stariji bolesnici, bilo s depresijom, demencijom ili oba poremećaja, neće moći sami dati ključne podatke.

Za liječenje depresije ključna je terapija antidepresivima, lijekovima koji će nakon kraćeg ili duljeg vremena dovesti do ublažavanja i povlačenja simptoma depresije. Ujedno će liječenje antidepresivima pomoći da razlučimo da li se radi o demenciji, depresiji ili istodobnom postojanju poremećaja, u onim slučajevima kada na temelju kliničke slike to nije sasvim jasno. Do danas nije pronađen lijek koji bi doveo do izlječenja demencije, ali postoje lijekovi koji mogu usporiti napredovanje bolesti.

Osim lijekova, važni su i drugi terapijski postupci kako u terapiji depresije tako i u usporenju progresije dementnoga procesa.

Psihoterapijski postupci prilagođeni stanju i kapacitetima osobe imaju cilj osnažiti depresivnu osobu, jačati samopouzdanje, ukazati na važnost i vrijednost svake osobe bez obzira na dob, potaknuti na socijalne kontakte u skladu s okolnostima i mogućnostima. Također je važno u tretman uključiti i bliske osobe te ukazati na potrebe oboljeloga od depresije te savjetovati o ophođenju s njima.

I u slučaju demencije, osim terapije lijekovima iznimnu važnost imaju drugi terapijski postupci te savjetovanje bližnjih ili osoba koje brinu o oboljelome. Pokazalo se važnim da dementna osoba što je dulje moguće bude okružena svojim članovima obitelji ili drugim bliskim osobama, boravi u za nju sigurnom ozračju i poznatoj okolini i prostoru, te da se ne prekidaju njezini svakodnevni rituali i aktivnosti koje može obavljati.

Protektivni čimbenici

Postoje čimbenici koji mogu umanjiti rizik za nastanak depresije, ali i demencije ili barem odgoditi nastanak demencije. U istraživanjima protektivnima su se pokazali zdrave životne navike, uravnotežena prehrana, umjerenost u konzumiranju alkoholnih pića, nepušenje, tjelesna aktivnost.  Jednako važna kao tjelesna aktivnost je i mentalna aktivnost, učenje novih znanja, čitanje i druge aktivnosti koje „vježbaju“ mozak. Vrlo je važno održavati socijalne kontakte, osobito kontakte s članovima obitelji, ali i drugim osobama. Socijalni kontakti donijet će, osim zadovoljstva zbog interakcije s drugima, i razmjenu iskustava i informacija s osobama koje možda imaju iste ili slične smetnje.

NPS-HR-NP-00138