Hemoroidi

Opis bolesti

Najčešći uzrok nastanka hemoroida je naprezanje kod crijevne peristaltike (pokreta crijeva). Dodatni elementi su trudnoća, nasljedstvo, starenje, kronični zatvor, proljev, dugotrajno sjedenje, analne infekcije. Hemoroidi mogu biti vanjski ili unutarnji. Unutarnji nastaju blizu početka analnog kanala, a vanjski na analnom otvoru. Hemoroidi katkad izbiju izvan anusa.

Sklonost nastanku proširenja lumena krvnih žila u i oko anusa uvjetovana je konstitucijski, što potvrđuje činjenica da u venama manjkaju zalisci koji omogućuju bolje pražnjenje krvi. Dodatni anatomski uzroci su zastoj krvi u portalnoj cirkulaciji (kao kod ciroze jetre) te razne druge promjene koje dovode do pritiska na vene male zdjelice (kao što su neki tumori).

Tko obolijeva?

Hemoroidi su vrlo česti i kad žena i kod muškaraca. Polovica populacije u dobi iznad 50 godina ima hemoroide. Incidencija ove bolesti je 2 na 1000 ljudi. Hemoroidi su posebno česti kod trudnica. Pritisak čeda na tu regiju, ako i hormonalne promjene, te sam porod, uzrokuju povećanje hemoroidalnih krvnih žila. Kod većine žena koje imaju hemoroide povezane s trudnoćom, oni su privremeni problem.

Ipak, točno pojavnost je vrlo teško ocijeniti jer mnoge osobe ne traže liječničku pomoć zbog svojih simptoma iz velikog broja različitih razloga, a mnogi se odluče liječiti sami. Brojenje operativnih zahvata može posredno služiti u svrhu procjene točnog broja zahvaćenih osoba, ali tu je opet problem da se većina bolesnika ne liječi operativno. Sve to ne umanjuje činjenicu da se radi o vrlo učestalom problemu koji može značajno utjecati na stil života.

Simptomi hemoroida

Hemoroidi uglavnom nisu opasni i ne ugrožavaju ljudski život. Uglavnom simptomi nestaju unutar nekoliko dana. Neki ljudi koji imaju hemoroide, nemaju simptome. Simptomi unutarnjih hemoroida su: stolica prekrivena svijetlom krvi, krv na WC-papiru ili na WC-školjki. Međutim, unutarnji hemoroidi mogu izbiti van iz anusa i tada mogu početi iritirati i biti bolni. Simptomi vanjskih hemoroida uključuju bolno oticanje i bolnu tvorbu oko anusa, nastalu od zgrušane krvi. Cijelo područje je osjetljivo, bolno i svrbi.

Zbog izraženih arteriovenskih shuntova, krv kod unutarnjih hemoroida je obično svijetlocrvene boje, a vrlo često brizga po WC-školjci. Čvorovi koji se javljaju nisu bolni u ranoj fazi bolesti budući da su smješteni ispod neosjetljive rektalne sluznice, a bol nastupa kad se javi prolaps uz stazu i (vrlo često) prateću infekciju. Glavni uzročnici infekcije su anaerobne bakterije, premda i aerobne bakterije (poput vrste Escherichia coli) mogu sudjelovati u infektivnom proces

Dijagnoza

Pažljivi pregled i ispravna dijagnoza važna je prilikom svakog krvarenja iz rektuma ili nalaza krvi u stolici. Krvarenje može biti simptom i drugih bolesti gastrointestinalnog trakta, pa tako i tumora debelog crijeva. Rektalni pregled često je dovoljan za dijagnozu. U predjelu anusa naći će se otečene krvne žile, a i potrebno je da doktor napravi digitorektalni pregled (pregled zadnjeg crijeva prstom) tražeći abnormalnosti. Pretrage koje ponekad treba napraviti radi bolje vizualizacije područja su: anoskopija (pregled instrumentom za vizualizaciju unutrašnjosti anusa) i proktoskopija (cijelog rektuma).

Potonje metode su važne u dijagnostici unutarnjih hemoroida. Navedeno se može nadopuniti mjerenjem tlaka u analnome kanalu za vrijeme mirovanja te uslijed kontrakcije analnoga sfinktera uz pomoć anorektalne manometrije, što se obavlja u ograničenom broju medicinskih centara. Ponekad se u dijagnostički algoritam dodaje i dinamička proktografija koja služi određivanju funkcije rektalnih mišića.

Terapija

Blagi slučajevi hemoroida mogu se liječiti konzumiranjem veće količine tekućine, prehrane bogate vlaknima, održavanjem redovite probave i (ponekad) mirovanjem. Navedeno predstavlja prvi korak u liječenju hemoroida, što uključuje smirivanje i uklanjanje upalne komponente. Nadalje, korisno je kupanje u toploj kadi ili primjena sjedećih kupki nekoliko puta dnevno s čistom, toplom vodom.

Protuhemoroidalne kreme ili čepići (koji u svom sastavu obično imaju i lokalni anestetik) mogu pomoći u smanjenju otoka i boli. Dodatkom antikoagulantnog sredstva često se pokušava ubrzati proces resorpcije tromba iz hemoroidalnog čvora koji je trombozirao. Ipak, premda se velik broj slučajeva hemoroidalne bolesti rješava ambulantno, ponekad je stanje takvo da zahtjeva kiruršku intervenciju.

Pri liječenju unutarnjih hemoroida s krvarenjem i znakovima prolapsa i krvarenjem može se koristiti injekcijska sklerozantna terapija. Sklerozantno sredstvo (koje u sastavu sardži 2%-tni polidokanol i 5%-tnu uljnu otopinu fenola) se aplicira u submukoznu regiju, i to kranijalno od povećanih hemoroidalnih čvorova. Slični se rezultati dobivaju koagulacijom uz uporabu "vruće elektrode" te bipolarnom elektrokoagulacijom. U upotrebi je i laserska koagulacija hemoroida.

Ako su čvorovi značajno povećan zbog čega postoji opasnost od uklještenja te posljedičnog razvoja tromboze, infekcije i gangrene, navedeno je indikacija za postavljanje elastičnih ligatura (tzv. podvezivanje) kod perzistentnih hemoroida prvog ili drugog stupnja, pa čak i izvođenje kirurških ekscizija za hemoroide trećeg i četvrtog stupnja. Jedan od pristupa kod težih oblika hemoroidalne bolesti jest hemoroidopeksija staplerom, koja rezultira manjim postotkom postoperativne boli i bržim oporavkom (premda uz nešto veću stopu rekurencije bolesti).

Komplikacije

Kao posljedica produženog krvarenja može nastupiti anemija zbog nedostatka željeza. Od komplikacija se najčešće viđa uklještenje unutarnjih hemoroida u sfinkterski prsten zbog čega dolazi do razvoja tromboze, teškog krvarenja i strangulacije, a nakon toga i apscesa, ulkusa i gangrene. Premda se viđaju rijetko, navedene pojave mogu biti opasne po život.

Prevencija

Moguće je prevenirati ponovni nastanak hemoroida, promjenom stila života, u smislu promjene ishrane (prehrana s više vlaknaste hrane - voće, povrće) i pijenje puno tekućine (8-9 čaša tekućine, ne alkohola, dnevno). Takav način prehrane pogoduje nastanku mekše stolice, a time je olakšano pražnjenje crijeva i smanjenje tlaka, koji kad je povišen pogoduje nastanku hemoroida.

Nadalje, savjetuje se izbjegavanje predugog sjedenja, izbjegavanje napinjanja za vrijeme defekcije, kupke u mlakoj vodi u lavoru (i to ne dulje od petnaestak minuta). Potonje posebice pogoduje pacijentima kod kojih je izražen analni svrbež, pečenje i bol, te kod onih kod kojih je došlo do tromboze hemoroida. Jedan od zanimljivih modaliteta prevencije jest da se kod defekacije koristi položaj čučnja.