Što su poremećaji erekcije?

Najčešća oboljenja koja dovode do ED-a

• Hipertenzija (povišen tlak) - ED prisutna u 10% oboljelih,
  
• Šećerna bolest (dijabetes) - ED je prisutna u 25-75% oboljelih s postupnim povećanjem incidencije u višoj životnoj dobi
  
• Neurološka oboljenja (multipla skleroza, ozljede kralježnice)
  
• Psihijatrijska oboljenja (depresija)
  
• Također, operacije i zračenja u području zdjelice mogu dovesti do trajne ili privremene ED. Uzimanje određenih lijekova ili droga također može dovesti do nastanka tegoba. 
  
• Psihogeni utjecaj na nastajanje ED izraženiji je u današnje doba, prvenstveno zbog načina života aktivnog muškarca, uz brojne stresove i nezadovoljstva koje prate želju za uspjehom i sigurnošću.
  

Što mi je činiti kada primjetim da nemam zadovoljavajuću erekciju?

Postavite si nekoliko pitanja:

• Koliki je moj stupanj motivacije za aktivnim spolnim životom?
  
• Kolika je moja želja za primjenom novih tehnika i medikamenata? 
  
• Imam li potporu i kolika je kod mojeg partnera?
  

S obzirom da polovica ED-a nastaje kao posljedica kombinacije organskog oboljenja i psihičkih tegoba potrebno je kroz razgovore s partnerom, a zatim i liječnikom, pokušati doći do pravog uzroka.

Primarni cilj je utvrditi da li organski sustav nastajanja erekcije postoji (prisutnost normalnih noćnih ili ranojutarnjih erekcija važan je podatak, kao i prisustvo erekcija kod drugačijih erotskih stimulusa: vizualni i slušni, samozadovoljavanje).

Kliničkim je pregledom potrebno utvrditi postojanje anatomskih promjena na spolnim organima koje mogu dovesti do ED (nalaz testisa manjih dimenzija, prisutnost plakova na tijelu penisa koje dovode do njegova krivljenja-tzv. „induratio penis plastica", kao i nalaz karcinoma prostate). Potrebno je učiniti pregled kompletne krvne slike, utvrditi vrijednosti PSA (specifičnog antigena prostate) i razinu testosterona. O kvaliteti spolnog života govori i nalaz testa kojega ispunjava ispitanik (tzv. „IIEF-5 test").
Vrlo je važno tegobe podijeliti s partnerom, te bi bilo uputno razgovor s liječnikom (ukoliko ne prvi, onda one slijedeće) voditi uz njeno prisustvo.

Izbor liječnika

Prvi korak u odluci o odabiru liječnika je odlazak obiteljskom liječniku. Po učinjenom osnovnom pregledu i laboratorijskim nalazima, daljnji pregledi i savjeti usmjereni su k liječnicima slijedećih specijalnosti: urolog, endokrinolog, psiholog, psihijatar/psihoterapeut.

Kako se provodi liječenje?

Temelj odabira načina liječenja je otkrivanje uzroka ED. Pri tom treba obratiti pažnju na navike i zbivanja u životu bolesnika, moguću uporabu lijekova, prisustvo organskih bolesti i njihovo liječenje.
Smanjena vrijednost testosterona zahtjeva endokrinološku obradu , jer ponekad sama nadomjesna terapija nije dovoljna. U mlađih bolesnika sa ozljedama zdjelice i međice potrebna je često i mikrokirurška operacija (revaskularizacija-uspostavljanje ponovne kvalitetene prokrvljenosti penisom).

Lijekovi

Terapija ED lijekovima koji se uzimaju peroralnim putem („na usta") omogućava povećanje arterijskog protoka, opuštanje glatkih mišića, širenje arterija, pritisak na vene i time erekciju.

Na našem tržištu dostupni su: sildenafil, vardenafil, tadalafila.

Postoji nekoliko doza lijekova koje se propisuju, uz početni učinak erekcije uz erotski stimulus koji se kreće od 10 minuta do pola sata, uz vrijeme unutar kojega je ponovno moguće postići erekciju od 4 do 36 sati (podaci iz uputa o lijekovima).
Navedeni lijekovi nisu namjenjeni svim muškarcima koji imaju ED, te postoji nekoliko osnovnih kontraindikacija za njihovu primjenu: preboljeli infarkt srčanog mišića ili moždani udar unutar 6 mjeseci, uporaba kardiotonika koji u sebi sadrže nitrate, nestabilna angina pektoris, teži poremećaji jetrene ili bubrežne funkcije.

Zaključak

Kod odluke o započinjanju utvrđivanja razloga ED morate biti svjesti specifičnosti tegobe, te mnogobrojnih uzroka iste. Međutim, obzirom da erektilna disfunkcija direktno utječe na kvalitetu života muškaraca, ali i njihova partnera, ne smije se zanemariti i prepustiti nezadovoljstvu. Iako je u četvrtini slučajeva povezana sa organskim oboljenjem, a u polovici je kombinacija organskog i psihogenog, već samo postojanje organskog oboljenja djeluje na psihološki status osobe, pri čemu i spolni život ne može biti konzumiran u potpunosti. Naročito prisutnost organske bolesti zahtjeva posebnu brigu i o njenoj terapiji.
Zbog toga je neophodna suradnja partnera u liječenju, kao i pravovremeno obraćanje liječniku (obiteljskom, urologu, endokrinologu, psihiterapeutu...) zbog započinjanja terapije.
Neovisno o odabiru liječenja, a ono mora biti individualno usmjereno, prvenstveno treba imati strpljenja i razumjevanja jer jedno zadovoljstvo omogućava i druga.