Dan protiv diskriminacije oboljelih od HIV-a, 1.3.

Cilj je promicati uključivost, solidarnost, empatiju te ljudska prava i pravo svakoga da živi dostojanstveno i punim i produktivnim životom. Dan nulte diskriminacije pomaže u stvaranju globalnog pokreta solidarnosti za okončanje svih oblika diskriminacije. Ove godine obilježava se deseta obljetnica Dana nulte diskriminacije, a tema je "Kako bismo zaštitili zdravlje svih, zaštitimo pravo svakog pojedinca ".

Danas, više od 30 godina nakon otkrića HIV-a i pojave HIV infekcije znanost je pronašla odgovore na pitanja o prevenciji i liječenju te bolesti, no još uvijek se suočavamo s problemom stigme i diskriminacije povezane s tom bolešću koje je prate od samih početaka. Osim na medicinski, HIV infekcija može utjecati i na društveni i ekonomski aspekt života. Osobe koje žive s HIV infekcijom susreću se s nerazumijevanjem, stigmom i diskriminacijom, koju često teže podnose nego medicinske i fizičke posljedice bolesti.

Stigma i diskriminacija koji se povezuju s infekcijom HIV-om mogu nepovoljno utjecati na sve korake u prevenciji, liječenju i skrbi, od obeshrabrivanja osoba u riziku za HIV da se testiraju i traže zdravstvene usluge, do lošeg pridržavanja liječničkih savjeta za liječenje, neodgovarajućeg zadržavanja u skrbi i niske kvalitete života. Ovaj negativan utjecaj na liječenje i skrb oboljelih posebno je loš kada stigma i diskriminacija dolaze od pružatelja zdravstvenih usluga, što je još uvijek dosta čest slučaj.

Praćenje postignuća i napretka u prevenciji infekcije HIV-om kroz smjernice i upitnike Dublinske deklaracije pokazuje nedostatne podatke o stigmi diljem Europe uključujući i Hrvatsku. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) u partnerstvu s Europskom grupom za liječenje AIDS-a (EATG), AIDS Action Europe (AAE) i Forumom civilnog društva EU za HIV/AIDS, hepatitis i tuberkulozu (CSF) su uključeni u provođenje istraživanja i procjene proširenosti stigme povezane s HIV-om diljem Europe i srednje Azije.

I Hrvatska je sudjelovala u tom istraživanju. Krajem 2021. i početkom 2022. godine provedeno je presječno istraživanje putem internetske ankete među 121 osobom oboljelu od infekcije HIV-om koja se nalazi na skrbi u Kliničkoj bolnici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu.

Rezultati istraživanja su pokazali da unatoč ukupnim pozitivnim ishodima kvalitete života, još uvijek postoje visoke razine stigme među osobama koje žive sd HIV-om u Hrvatskoj u različitim aspektima društva i zdravstvenog sustava, s primjetnim naglaskom na strah od stigme, a ne na stvarna iskustva. Ovi nalazi naglašavaju važnost rješavanja problema samostigme kod osoba oboljelih od HIV infekcije te pokazuju na potrebu psihosocijalnih intervencija usmjerene na smanjenje štetnih učinaka stigme povezane s HIV-om. Istraživači naglašavaju važnost jačanja kapaciteta stručnjaka koji se bave osobama oboljelim od HIV infekcije, promicanje pristupa usmjerenog na osobu i temeljenog na pravima. Također, naglašavaju važnost zagovaranja kako bi se utjecalo na pozitivne promjene u strateškim dokumentima i zakonodavstvu.

Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a uz ostale medicinske ciljeve i aktivnosti za sprječavanje i suzbijanje infekcije HIV-om uključuje i ciljeve i aktivnosti usmjerene na smanjenju stigme i diskriminacije povezane s HIV-om i spolno prenosivim bolestima. I prvi programi mjera zaštite od HIV/AIDS-a u Republici Hrvatskoj iz 1986. i 1993. uz sprječavanje širenja infekcije HIV-om imaju kao drugi osnovni cilj programa razvijati stav tolerancije i prihvaćanja oboljelih od infekcije HIV-om i oboljelih od AIDS-a.

Do danas je učinjen veliki napredak medicine i znanosti i znamo sve o tome kako se HIV prenosi, kako se ne prenosi, o prevenciji i liječenju HIV infekcije. Iako ne postoji lijek za izliječenje ili sprječavanje cijepljenjem, postoje antiretrovirusni (ART) lijekovi za uspješno liječenje. Stoga je HIV infekcija danas kronična bolest i osobe zaražene HIV-om, ako im se HIV infekcija rano dijagnosticira i ako redovito uzimaju propisanu terapiju, mogu doživjeti normalnu starost (kao i osobe koje nemaju HIV infekciju). Ako osoba zaražena HIV-om ima nemjerljivu viremiju i redovito uzima lijekove ona ne može prenijeti virus na svog spolnog partnera, čak niti prilikom nezaštićenog spolnog odnosa ("nemjerljiv=nezarazan"). Partneri različitog serostatusa na HIV mogu imati djecu (na način da se kod koncepcije ne zarazi HIV negativan partner, i da se uz odgovarajuće postupke može roditi zdravo dijete). Danas se lijekovima može spriječiti zaraza i prije i nakon izloženosti HIV-u (PrEP, PEP). Vezano uz radno pravo, učinjena su poboljšanja radnog zakonodavstva (HIV status više nije prepreka za zaposlenje, kao što je nekad bilo za neka zanimanja).

No još uvijek ima mnogo neznanja i nerazumijevanja, uglavnom zbog neinformiranosti ili krivih znanja i zabluda.

Sve navedeno pokazuje, da usprkos velikom napretku, još ima puno prostora za poboljšanja u sprječavanju i eliminacije stigme i diskriminacije koja se povezuje s HIV-om. Povećanje znanja o HIV infekciji, prepoznavanje problema s kojima se susreću oboljele osobe i razumijevanja kako se oboljeli osjećaju, korištenje pravilne terminologije, osobno iskustvo poznavanja oboljelih, preispitivanje i suočavanje s vlastitim stavovima mogu pomoći i doprinijeti smanjenju stigme i diskriminacije vezanih uz HIV.

Iskustva su pokazala da multidisciplinarna i multisektorska suradnja uz uključivanje svih relevantnih dionika i javnosti doprinose smanjenju stigme i diskriminacije osoba koje žive s HIV-om i rješavanju problema iz radnog, obrazovnog ili privatnog života s kojima se oboljeli susreću.