Stavi naočale - promijeni pogled

Cilj aktivnosti koje se organiziraju je senzibiliziranje javnosti na prava i mogućnosti osoba s intelektualnim teškoćama, ali i kako bi se pokazalo da su i one ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive.

Prema suvremenim spoznajama i pristupu Svjetske zdravstvene organizacije i na temelju podataka Američkog saveza za mentalnu retardaciju, intelektualne teškoće se određuju kao "Značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem, koje je istodobno povezano sa smanjenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina."

Područja adaptivnih vještina su: briga o sebi, komunikacija, socijalne vještine, stanovanje, zdravlje i sigurnost, samousmjeravanje, funkcionalna akademska znanja, slobodno vrijeme i rad.

Smatraju se dinamičkim i razvojnim određenjem, znatno je otežano uključivanje u društveni život, povezano je sa zaustavljanjem ili nedovršenim razvojem intelektualnog funkcioniranja, utvrđuju se prije 18. godine života.

Uspjeh pojedine osobe prema starosnoj dobi ovisi o stupnju intelektualne teškoće pa je tako to u ranoj dobi senzomotorički razvoj, u školskoj dobi uspjeh u učenju dok je u odrasloj dobi stupanj gospodarske neovisnosti, odnosno mogućnost zapošljavanja uz podršku.

Intelektualne teškoće su za svaku osobu rezultat triju ključnih elemenata: sposobnosti osobe, očekivanja njezine okoline i funkcioniranja.

Uspješnost prilagodbe osoba s intelektualnim teškoćama u obitelji i široj zajednici s jedne strane ovisi o težini samog oštećenja i pravovremenom obuhvaćanju stručnim tretmanom, dok s druge strane ovisi o spremnosti okoline da ih prihvati kao takve i omogući im što bolje uvjete za život i rad.

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) intelektualne teškoće dijelimo na lake, umjerene, teže i teške intelektualne teškoće.

Heterogene su etiologije (biološki, socijalni, kombinirani čimbenici).

Predisponirajući čimbenici su nasljednost, rana oštećenja u embrionalnom razvoju, problemi u trudnoći i perinatalne smetnje, opće zdravstveno stanje u dojenačkoj dobi te vanjski faktori.

Međutim, jasnu etiologiju ne može se utvrditi kod 30 do 40% osoba s intelektualnim teškoćama.

Prevalencija intelektualnih teškoća u općoj populaciji iznosi oko 3%.

Prema podacima Registra za osobe s invaliditetom HZJZ-a (22.9.2023.), prema težini invaliditeta, odnosno težini oštećenja funkcionalne sposobnosti, u Hrvatskoj žive 32.522 osobe s intelektualnim teškoćama, a 4.304 u Gradu Zagrebu.

Udio osoba s intelektualnim oštećenjima u ukupnoj broju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je 4,9% u protekloj godini, u Zagrebu taj udio iznosi 3,7% u ukupnom broju osoba s invaliditetom u gradu.

Brojni čimbenici utječu na prevalenciju intelektualnih teškoća, kao što su rana dijagnostika, kontrola trudnica, korištenje lijekova, socijalnih uvjeta, stupanj zdravstvene svijesti, organizacija zdravstvene službe.

Također je važna i razina podrške osobama s intelektualnim poteškoćama, ovisno o stupnju ne/samostalnog funkcioniranja osobe koje zahtijevaju povremenu podršku, neki ili više oblika habilitacije uz povremeni ili svakodnevni pojačan nadzor stručnjaka, ograničenu podršku - kontinuiranu u određenim aktivnostima na dnevnoj bazi ili intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite svakodnevne aktivnosti, odnosno svakodnevnu habilitaciju i njegu.

U poboljšanju životnog standarda i pružanju mogućnosti za aktivno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama znatno pridonose organizacije civilnog društva, stvarajući pozitivnu predodžbu u javnosti o osobama i njihovim potrebama i time promiču njihovo uključivanje u život zajednice.

Posebna važnost pridaje se udrugama osoba s intelektualnim teškoćama, koje trebaju biti istinski partner vlasti tijekom cijelog procesa - od kreiranja i realizacije programa, pa sve do evaluacije provedenih mjera i aktivnosti.