Digitalni rizici među osnovnoškolcima

Istraživanje su provodili Centar za sigurniji internet (CSI), A1Hrvatska i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a riječ je o istraživanju provedenom na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1727 učenika viših razreda osnovnih škola iz svih županija Republike Hrvatske u sklopu platforme #BoljiOnline i projekta SIC-CRO.

"Alarmantan je podatak da je više od 80% djece bilo izloženo vršnjačkom nasilju na jedan ili više načina. Vršnjačko nasilje se u najvećem broju slučajeva iz stvarnog svijeta prenosi i na virtualni. Najčešće je to u grupama vršnjaka na nekoj od komunikacijskih platformi, gdje se svakodnevno događa vrijeđanje, omalovažavanje i niz sličnih ponašanja prema vršnjacima koje može izazvati trajne posljedice nad žrtvama nasilja. Posebno je poražavajuća i činjenica da je svako sedmo dijete putem interneta dogovaralo susret s osobom koju ne poznaje uživo", rekao je Ivan Ćaleta, voditelj ureda Centra za sigurniji internet.

Istraživanje pokazuje kako djeca ne razumiju rizike koje nosi online svijet. Najčešće žive potpuno drugačije živote na internetu u odnosu na stvarni svijet i to imajući nekoliko različitih profila. Učenici s korištenjem društvenih mreža kreću već od nižih razreda osnovne škole unoseći lažne podatke o dobi. Prosječna dob kada učenici dobivaju vlastiti mobitel je 8 godina, a prvi profili na društvenim mrežama otvaraju se već s prosječnih 10 godina. To znači da najmanje polovica učenika do kraja 4. razreda već ima aktivan profil.

"Najalarmantniji podatak je da trećina učenika osmih razreda šalje seksualne sadržaje poznatim osobama pod ucjenom ili pritiskom, a svako treće dijete u osmom razredu prima seksualizirane poruke od osobe koju poznaje. Nažalost, među djecom više nema sigurnog okruženja jer se često ne zna tko je počinitelj, jesu li to najbliži školski kolege ili netko drugi", rekla je Lucija Vejmelka, izvanredna profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu te dodala da je najveći problem što djeca normaliziraju nasilje i sve je veći broj počinitelja već u osnovnoj školi.

Djeca sama jako rijetko prijavljuju nasilje, svega 30% djece koja proživljavaju nasilje se povjeri prijateljima. O nasilju šute, kažu djeca u otvorenom odgovoru u upitniku, jer ne žele biti cinkaroši i nemaju povjerenja da će se ista promijeniti.

Čak 13,2% osnovnoškolaca provodi više od 7 sati dnevno na internetu, svakodnevica učenika vrti se oko TikToka, Snapchata i YouTubea. Instagram postaje sve važniji u višim razredima, iako još nije dominantan kao među srednjoškolcima.

"Iako većina koristi privatne postavke, zabrinjavajuće je da čak 23,5% učenika ima potpuno javne profile već u osnovnoj školi, čime se izlažu rizicima. Djevojčice češće biraju privatnost - 50,1% njih ima u potpunosti privatne profile, dok je to slučaj kod 29,5% dječaka", rekla je Vejmelka.

U online svijetu svaki treći učenik doživljava nasilna ponašanja barem jednom mjesečno, dok svaki četvrti učenik priznaje da u istom razdoblju čini nasilna ponašanja na internetu. Činjenje nasilja među djecom tako više nije rijetkost, već postaje zabrinjavajuće normalizirano ponašanje.

Zaključak istraživanja jasno govori kako prevencija mora početi ranije jer djeca već u 5. razredu doživljavaju i čine nasilje, a mnoga su izložena i neprimjerenim sadržajima online. Posebna pažnja mora biti usmjerena na ranjivu skupinu - oko petine djece pokazuje izrazitu ranjivost po gotovo svim elementima: osjećaju neprihvaćenosti, nezadovoljstvu školom, manjku sigurnosti i nedostatku podrške vršnjaka ili nastavnika. Tišina je ozbiljan problem: prijava je ključna - više od polovice djece nasilje ne bi nikome prijavilo, iako deklarativno navode povjerenje u odrasle. To jasno pokazuje potrebu za osnaživanjem i ohrabrivanjem djece na prijavu nasilja. Edukacije moraju biti ciljano razvijene - posebno prilagođene nižim i višim razredima, rodno specifične, sustavne i univerzalno dostupne. Zajedničko djelovanje odraslih i vršnjaka - roditelji, nastavnici i stručne službe, zajedno s djecom i mladima, moraju graditi kulturu povjerenja i digitalne sigurnosti. Djeca trebaju jasnu poruku da će, ako prijave nasilje, dobiti podršku i zaštitu, a ne osudu.