Na sljedeće čimbenike rizika možemo utjecati, što bi svakako trebalo učiniti kako bismo sačuvali vlastito zdravlje.
Pušenje je bitan čimbenik rizika za razvoj ateroskleroze odnosno koronarne bolesti, koji spada u štetne navike. Sastojci duhanskog dima oštećuju stjenke krvnih žila. Poznato je da duhanski dim sadrži preko 4000 različitih kemijskih sastojaka. Najpoznatiji od njih - nikotin - povisuje krvni tlak, povećava broj srčanih otkucaja, uzrokuje stiskanje krvnih žila. Stvara ovisnost, a uzročnik je i raka bronha, pluća, želuca i drugih organa.
Jedan je od najutjecajnijih rizika ateroskleroze, odnosno razvoj komplikacija na srcu i krvnim žilama. Opasnost pušenja upravo leži u ubrzanom oštećenju krvnih žila. Pušači su četiri puta izloženiji srčanom udaru od nepušača. Prestanak pušenja dovodi do smanjenja komplikacija i napredovanja daljeg oštećenja žila. Rizik od bolesti srca smanjuje se čak za 50%. Ako pušite pokušajte prestati. Prestankom pušenja uvelike ćete smanjiti rizik ne samo od bolesti srca, nego i raka pluća.
Obično se radi o povećanju ukupnog kolesterola, LDL-kolesterola i triglicerida te smanjenju HDL-kolesterola u krvi, ali i o poremećenom odnosu HDL-(dobrog) i LDL-(zločestog) kolesterola.
Kolesterol u krvi čovjeka nastaje na dva načina: stvaranjem u jetri i unosom hranom životinjskog porijekla. Neophodan je za normalan rast organizma. Njegovo štetno djelovanje izraženo je kod visokih vrijednosti kolesterola u krvi.
Kolesterol se odlaže u stjenke krvnih žila i ondje dovodi do njihovog zadebljanja. Osnovni je supstrat za razvoj ateroskleroze. Povišene vrijednosti moraju se liječiti. Ponajprije higijensko-dijetalnim mjerama, pravilnom prehranom, ali u slučaju da samo te mjere ne djeluju, treba poseći za lijekovima. Vrijednosti ukupnog kolesterola ne bi trebale biti više od 5 mmol/L.
Visoke vrijednosti masnoća u krvni moraju se liječiti. Uvijek su potrebne higijensko-dijetalne mjere s kojima se može razina kolesterola smanjiti za oko 20%, a ako se ne postignu željeni rezultati i lijekovima. Danas nam stoje na raspolaganju cijela paleta lijekova iz grupe statina koji vrlo učinkovito liječi povišene masnoće, poglavito kolesterol u krvi.
Koronarna bolest je glavni uzrok pobola i smrtnosti osoba sa šećernom bolešću. Oko 80% dijabetičara umire od aterosklerotskih promjena na krvnim žilama. Koronarna je bolest 2-3 puta češća u osoba s dijabetesom tipa 2, u odnosu na ostalu populaciju.
Dijabetičari imaju lošiju prognozu, posebno žene, koje imaju dva puta veću smrtnost. Prema epidemiološkim podacima procjenjuje se da u svijetu oko 460 milijuna ljudi ima šećernu bolest, tako da u današnje vrijeme bolest poprima razmjere pandemije.
Šećerna bolest, poglavito tip 2 (dijabetes neovisan o inzulinu), je podmukla bolest. Tipični simptomi kao što su pojačana žeđ, iscrpljenost i često mokrenje često nisu prisutni kod bolesnika s dijabetesom tipa 2. Ovi su simptomi česti kod dijabetesa tipa 1 (dijabetes ovisan o inzulinu). Povišena razina glukoze u krvi često se registrira slučajno.
Najviše izgleda da obole od šećerne bolesti, osim nasljedne predispozicije, imaju osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, nepravilnom i neredovitom prehranom, tjelesno neaktivne osobe te osobe izložene stresu. Suvremeni način života i nedostatak zdravstvene edukacije dovode do toga da od dijabetesa obolijevaju sve mlađe i mlađe osobe.
Šećerna je bolest sama za sebe visoki rizik za razvoj prerane ateroskleroze, a u kombinaciji s ostalim čimbenicima, rizik postaje višestruk. Prerana ateroskleroza kod dijabetičara ovisno u oštećenom organu može osim koronarne bolesti dovesti do moždanog udara, zatajenja bubrega, oštećenja mrežnice oka, poremećaja osjeta dodira i boli, dijabetičkog stopala s prijetnjom amputacije. Tim je bolesnicima znatno skraćen životni vijek, ali i kvaliteta života.
Šećerna se bolest mora liječiti doživotno, higijensko-dijetalnim mjerama i lijekovima kod inzulin neovisnog dijabetesa, odnosno higijensko-dijetalnim mjerama i inzulinom kod inzulin-ovisnih bolesnika.
Bolest nije izlječiva. Dobra regulacija glukoze u krvni preduvjet je za smanjenje rizika od prerane ateroskleroze odnosno komplikacija zahvaćenih organa.