Mršavljenje pomoću intragastričnog balona

Pretilost

Pretilost je odavno prepoznata kao važan čimbenik rizika za mnoge bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, šećernu bolest tipa 2, hipertenziju, hepatobilijarne bolesti, određene neoplazme, a ne treba zanemariti niti psihosocijalne aspekte pretilosti kao i utjecaj na sveukupnu kvalitetu života koja je bitno smanjena. Epidemija pretilosti nije zaobišla niti Hrvatsku, u kojoj je 40% stanovništva preuhranjeno, a 20% pretilo. Posebno zabrinjava činjenica da je pretilost sve veći problem i među djecom i adolescentima.

Metode liječenja pretilosti

Uobičajene metode liječenja pretilosti, kao što su redukcijske dijete, pojačana tjelesna aktivnost i promjene u ponašanju su frustrirajuće i često nedovoljno učinkovite. Farmakološka terapija pretilosti se nakon nedavnog povlačenja sibutramina s tržišta svela samo na jedan lijek, orlistat, koji međutim rezultira tek s oko 3% većim gubitkom tjelesne težine u odnosu na uobičajene metode. Barijatrijska kirurgija, iako zasigurno najučinkovitija metoda dugoročnog liječenja pretilosti, ipak nosi nezanemariv operativni rizik, a poznato je da pretilost već sama po sebi povećava rizik perioperativnih komplikacija. Stoga su sve popularnije endoskopske metode liječenja pretilosti, uključujući intragastrični balon, koji predstavlja neinvazivnu metodu liječenja pretilosti.

Intragastrični balon

Balon je građen od silikonskog elastomera i otporan je na djelovanje želučane kiseline. Prije postavljanja balona potrebno je isključiti lokalne kontraindikacije kao što su upala jednjaka, duodenalni ili želučani ulkus, velika hijatalna hernija, anomalije površinskih krvnih žila ili raniji operativni zahvat na želucu. Sam postupak postavljanja balona traje dvadesetak minuta i izvodi se uz uporabu lokalnog anestetika u obliku spreja, uz sedaciju ili anesteziju.

Balon se jednostavno uvodi u želudac endoskopskim putem, a zatim se ispunjava s 400 do 700 ml fiziološke otopine obojane metilenskim modrilom, kako bi se u slučaju pucanja balona mokraća i stolica obojile u plavo i time signaliziralo pacijentu da se javi liječniku.

U prvih tjedan dana nakon postavljanja balona moguća je pojava mučnine, povraćanja ili osjećaja nelagode u želucu. Stoga se prva tri dana pacijentima preporuča isključivo tekuća dijeta, nakon čega započinju unositi usitnjenu hranu, a zatim se postupno nastavlja s uobičajenom prehranom prema posebnim preporukama pazeći da ukupni energetski unos ne bude veći od 1200 kcal/dan. Također se savjetuje uporaba lijekova iz skupine inhibitora protonske pumpe koji blokiraju lučenje želučane kiseline, u standardnoj dozi najmanje prva dva tjedna, a ovisno o simptomima taj se period može i produljiti. Preporučeno zadržavanje balona u želucu je šest mjeseci nakon čega se uklanja, također endoskopskim putem. Komplikacije su rijetke, no moguć je nastanak erozija ili ulkusa želuca.

Prosječni gubitak tjelesne težine ovom metodom iznosi od 15 do 21 kg tijekom šest mjeseci. Jedan od ključnih predskazatelja uspješnosti same metode je motiviranost pacijenta prije postavljanja balona.

Zaključak

Intragastrični balon je sigurna i učinkovita metoda kojom se može značajno smanjiti volumen želuca i stvoriti osjećaj sitosti te na taj način olakšati proces mršavljenja u osoba koje drugim metodama nisu uspjele postići željeni gubitak tjelesne težine te olakšati izvođenje barijatrijskih kirurških zahvata u ekstremno pretilih osoba.