Muško zdravlje

Tumori testisa i njihovo liječenje

Objavljeno 01.06.2010.
Tumori testisa nisu česta bolest, najčešće se pojavljuju u mlađim dobnim skupinama, a uz pravodobnu dijagnostiku i adekvatnu terapiju njihova izlječivost vrlo je visoka.
Tumori testisa i njihovo liječenje

Tumori mlađe populacije

Od neobične je važnosti upozoravati muškarce u dobi od 15 do 40 godina, kad je pojavnost bolesti najviša, na potrebu urološkog pregleda kod svake opažene ili napipane bezbolne promjene u testisima.

Testis je organ s dvostrukom funkcijom koji se sastoji od zametnih i potpornih stanica. Iz zametnih stanica procesom spermatogeneze nastaju spermiji, dok potporne (Leydigove) stanice predstavljaju endokrini dio testisa te izlučuju muški spolni hormon - testosteron. Tumori mogu nastati iz obje vrste stanica, ali su daleko češći tumori zametnog epitela.

Općenito, tumori testisa nisu česta bolest i čine manje od 1,5% svih tumora u muškaraca, iako im unazad 30 godina učestalost raste, osobito u industrijaliziranim zemljama. Najčešće se pojavljuju u mlađim dobnim skupinama, u djetinjstvu su rjeđi, a najrjeđe ih viđamo u starijih. Uz pravodobnu dijagnostiku i adekvatnu terapiju, njihova je izlječivost danas vrlo visoka te doseže brojku od 95%, dok je samo prije dvadesetak godina to bio postotak njihove smrtnosti. Razlozi tome leže u boljem poznavanju bolesti, napretku dijagnostike i kirurške tehnike, a vjerojatno je najvažnija pojava novijih efektivnijih lijekova i protokola kemoterapije te sofisticiranih metoda radioterapije.

Upravo zato je od neobične važnosti upozoravati muškarce u dobi od 15 do 40 godina, kad je pojavnost bolesti najviša, na potrebu urološkog pregleda kod svake opažene ili napipane bezbolne promjene u testisima.

Dijagnostika

Svaka promjena strukture testisa, osobito uz povišene vrijednosti tumorskih markera, razlog je za kirurško odstranjenje testisa i sjemenog snopa

Kako je testis organ lako dostupan palpaciji (pregled pipanjem), tako ovaj način pretrage i predstavlja temelj dijagnostike. Tumor se tipično pojavljuje kao bezbolno otvrdnuće dijela ili cijelog testisa uz povećanje organa. Slijedi obavezan ultrazvuk testisa koji nam u gotovo 100% slučajeva otkriva promjene strukture tkiva testisa, osobito kad je promjena i opipljiva.

Idući korak je neophodno određivanje tumorskih markera ili biljega u krvi. Ovdje govorimo o humanom horionskom gonadotropinu (tzv. beta-HCG) i alfa fetoproteinu (AFP). Neobično je važno napomenuti da tumor može postojati i uz uredne serumske vrijednosti navedenih markera. Povišena vrijednost beta-HCG u muškarca redovito potvrđuje postojanje tumorskog tkiva zametnog epitela dok minimalna povišenja vrijednosti AFP mogu imati i svoje druge uzroke. Da li će marker biti povišen, koji i u kolikoj mjeri, prvenstveno ovisi o vrsti i količini stanica koje izgrađuju tumorsko tkivo, dakle o histološkoj dijagnozi koju postavlja patolog na temelju pregleda tkiva testisa.

Svaka promjena strukture testisa, osobito uz povišene vrijednosti tumorskih markera, razlog je za kirurško odstranjenje testisa i sjemenog snopa (tzv. ingvinalna ili radikalna orhidektomija). Evidentan nalaz promjene strukture testisa palpacijom i/ili ultrazvučno, čak i uz uredan nalaz markera, također zahtijeva kiruršku eksploraciju.

Nakon učinjene orhidektomije, u kojoj se dijagnostika i terapija preklapaju, potrebno je utvrditi stupanj proširenosti bolesti. Tumori testisa mogu se širiti limfom u limfne čvorove uz velike krvne žile ispred trbušnog dijela kralješnice, kao i krvnim putem (najčešće u pluća). Stoga je potrebno učiniti CT abdomena i pluća u svih bolesnika s neseminomskim tumorima, dok u slučaju seminoma CT pluća radimo samo ako postoje vidljive metastaze u regionalnim limfnim čvorovima. Nadalje, treba pratiti dinamiku tumorskih markera nakon orhidektomije jer nas njihovo nepotpuno smanjivanje može uputiti na postojanje metastaza.

Liječenje u prvom stadiju bolesti

Zbog osjetljivosti na zračenje u liječenju seminoma najčešće se koristi niskodozažna radioterapija koja dovodi do izlječenja u 98% slučajeva.

Za potrebe praktičnog liječenja tumore testisa svrstavamo u dvije skupine: seminomi i nesminomski tumori zametnog epitela. Načelno možemo reći da seminomi imaju nešto bolju prognozu. Ovisno o proširenosti bolesti (dakle postojanju ili odsustvu metastaza) razlikujemo i stadije. Pažnju ćemo obratiti samo na prvi stadij kojeg definiraju uredan nalaz CT-a regionalnih limfnih čvorova i pluća te uredna normalizacija prethodno povišenih tumorskih markera. Daljnji terapijski postupak se razlikuje kod seminoma i neseminomskih tumora.

Velika većina bolesnika sa seminomom testisa ima bolest upravo u prvom stadiju. Poznato je da takvi bolesnici mogu imati mikrometastaze (dakle one koje ne možemo pretragama dokazati) u 15-20% slučajeva i to najčešće u regionalnim limfnim čvorovima. Terapijske opcije su radioterapija, jedan ciklus kemoterapije ili samo redovite kontrole kroz 6 do 10 godina. Zbog osjetljivosti na zračenje u liječenju se najčešće koristi niskodozažna radioterapija, a takva terapija podnosi se vrlo dobro te dovodi do izlječenja u 98% slučajeva. Zbog mogućnosti recidiva savjetuju se redovite kontrole tijekom sljedećih pet godina.

U bolesnika s neseminomskim tumorom u prvom stadiju mogućnost postojanja mikrometastaza u limfnim čvorovima stražnjeg djela trbušne šupljine je i do 30%. Stoga bolesnik ima izbor između redovitih kontrola tijekom 6 do 10 godina ili kirurškog odstranjenja limfnih čvorova u stražnjem dijelu trbušne šupljine koji bi mogli biti zahvaćeni metastatskim širenjem bolesti. Ukoliko se analizom tkiva odstranjenih limfnih čvorova potvrdi postojanje mikrometastaza, potrebno je provesti dodatnu kemoterapiju i redovite kontrolne preglede; u suprotnom se savjetuju redovite kontrole tijekom 6-10 godina. Treba naglasiti da ovakav način liječenja može dovesti do promjena u normalnoj ejakulaciji i time do smanjene plodnosti.

Iako u oba slučaja postoji više terapijskih mogućnosti, pacijentu je nužno predočiti sve prednosti i nedostatke pojedinog načina liječenja. Bolesnik ne očekuje samo izlaganje raznih mogućnosti liječenja, već prvenstveno terapijski savjet i usmjerenje.

Zaključak

Budući da se većinom radi o mladim ljudima i bolesti koja je izlječiva u vrlo visokom postotku, aktivan terapijski pristup se u praksi pokazuje kao bolji izbor. Zbog toga je potrebno omogućiti pohranu sjemena bolesnika (krioprezervacija) prije početka liječenja, a o izboru terapije detaljno razgovarati s bolesnikom kako bi mu se objasnili svi prednosti i rizici pojedinog načina liječenja.



Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(63)
4.4 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Test erektilne funkcije

Ispunite upitnik procjene erektilne funkcije. Test erektilne funkcije Kvaliteta spolnog života jedan je od najvažnijih segmenata kvalitete života muškarca.

IPSS UPITNIK

Ispunite upitnik procjene tegoba mokrenja. IPSS UPITNIK Poremećeno mokrenje često vezuje uz sebe i poremećaje kontinencije te seksualnih funkcija.