Demencija

Može li se demencija liječiti?

Objavljeno 18.05.2021.
Sandra Richter, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist biologijske psihijatrije
Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga. Karakterizira ga višestruko oštećenje kognitivnih ili spoznajnih funkcija koje je značajnije od očekivanog za životnu dob, a pri čemu svijest nije pomućena. Na raspolaganju su različite farmakološke i nefarmakološke metode liječenja koje pomažu u poboljšanju kvalitete života bolesnika i njihovih njegovatelja.
Može li se demencija liječiti?

Što je demencija?

Demencije su uglavnom kronične bolesti s neprimjetnim početkom i sporim napredovanjem. Međutim, postoje i demencije s akutnim početkom koje mogu biti izlječive ako na vrijeme započne liječenje uzročnog stanja.

Dok se u ranim fazama različite demencije očituju različitim simptomima, u kasnijim fazama bolesti razlike među njima sve su manje.

Većina demencija ima nepovratan (ireverzibilan) tok. No, postoji manji broj njih (oko 15%) koje imaju reverzibilan tok ukoliko se liječe. Tu spadaju demencije uslijed subduralnog hematoma(traumatske povrede moždanog tkiva koja privremeno ili trajno oštećuje moždanu funkciju), hidrocefalusa s normalnim tlakom, nedostatka određenih vitamina, te metaboličkih i endokrinološkihporemećaja.

Primarne i sekundarne demencije

Primarne demencije su skupina neurodegenerativnih bolesti s progresivnim tokom, a među njima razlikujemo korikalne i subkortikalne demencije. Kortikalne demencijezapočinju u moždanoj kori, a očituju se u kognitivnim poteškoćama, promjenama osobnosti i ponašanja. Subkortikalne demencijezapočinju u dubljim slojevima mozga, amanifestirajuse kroz mentalnu usporenost, promjene raspoloženja, apatiju, gubitak motivacije, a kasnije i pojavom kognitivnih smetnji.

Alzheimerova bolest i Parkinsonova bolest spadaju u primarne demencije, s tom razlikom što je Alzheimerova bolest kortikalna, a Parkinsonova bolest subkortikalna demencija.

Sekundarne demencije nastaju kao posljedica raznolike skupine izvan moždanih bolesti koje mijenjaju njegovu funkciju i strukturu. Dok su primarne demencije uvijek progresivne, sekundarne ne moraju nužno napredovati; drugim riječima, one mogu stagnirati, a ponekad i pokazivati znakove poboljšanja.

Uzroci sekundarnih demencija su mnogobrojni: moždani udar, metastatski tumori, povrede glave, infekcije (HIV, neurosifilis), epilepsija, metaboličke i endokrinološke bolesti, bolesti srca i krvnih žila, hipovitaminoze, anemije, toksični učinci alkohola, nekih lijekova (benzodiazepina), teških metala, itd.

Klinička slika demencije

Simptome demencije možemo podijeliti u tri skupine:

Kognitivne smetnje: zaboravljivost, otežano učenje, slaba koncentracija, otežano planiranje i organiziranje, jezične poteškoće, otežano razumijevanje, nedostatak riječi, otežano imenovanje predmeta.

Psihičke smetnje: depresivno raspoloženja, tjeskoba, razdražljivost, uznemirenost, strahovi, halucinacije, sumanute ideje.

Smetnje ponašanja: psihomotorni nemir, prebiranje po odjeći, konfuzno ponašanje, poremećen obrazac ritma budnosti i spavanja.

Sindromzalaskasunca naziv je za pojavu pojačane zbunjenosti u večernjim satima, kada je osoba uznemirena, nesuvislo se ponaša i sklona je padovima. Takvo stanje nazivamo i delirantno stanje.

U demenciji osim navedenih simptoma nailazimo i na neurološke i tjelesne simptome poput tremora, epileptičkih napada, gubitka težine i mišićne mase, manjka apetita, otežanog gutanja, slabljenja pokretnosti, sklonosti padovima, inkontinencije, povećane osjetljivosti i sklonost upalama.

Gotovo svi oblici demencija su, bez obzira na uzrok, terminalni odnosno završavaju smrću. Izuzetak su rijetki slučajevi reverzibilnih demencija.

Najčešći tipovi demencije

Alzheimerova bolest vodeći je uzrok demencije i čini oko 60 % demencija. U bolesti dolazi do stvaranja neurofibrilarnih čvorića unutar neurona i prekomjernog nakupljanje amiloida (netopivi fibrozni proteinski agregati) izvan neurona. Ove pojave ometaju komunikaciju među neuronima, što dovodi do njihove smrti. U Alzheimerovoj bolesti može doći do propadanja više od 50 % kortikalnih stanica i sinapsi, što se na neuroslikovnim prikazima mozga (računalna tomografija i magnetna rezonancija) vidi kao stanjena moždana kora s plićim brazdama i povećanim likvorskim prostorom na račun manjka moždanog parenhima.

Vaskularna demencija druga je po učestalosti i čini oko 20 % demencija. Spada u sekundarne demencije, a nastaje kao posljedica poremećenog dotoka krvi u mozak. Kad je opskrba moždanih stanica kisikom i hranjivim tvarima smanjena dolazi do oštećenja pojedinih neurona i njihovog odumiranja. Vaskularna demencija se može pojaviti naglo kao posljedica jednog većeg moždanog udara. No, moguć je i polagani razvoj nakon serije manjih moždanih udara ili uslijed oštećenja malih krvnih žila u dubokim dijelovima mozga.

Mješovita demencija

O ovom tipu demencije govorimo kad bolesnik istovremeno ima znakove Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije.

Parkinsonova bolest i demencija s Lewyevim tjelešcima

Parkinsonova bolest se najprije očituje motoričkim simptomima kao što su mišićna zakočenost, tremor, nesiguran hod, oslabljena mimika, promjene jačine i tona glasa, koje prati usporenost. Tek kasnije u bolesti pojavljuju se psihičke smetnje i promjene kognitivnih funkcija.

O Parkinsonovoj demenciji govorimo kad su motorički simptomi Parkinsonove bolesti (hod sitnim koracima, tremor, otežano kretanje, siromaštvo pokreta, oskudna mimika) prisutni najmanje godinu dana prije pojave demencije.

Dijagnoza demencije s Lewyjevim tjelešcima postavlja se kad se simptomi demencije javljaju prije ili usporedo s drugim simptomima Parkinsonove bolesti.

Faze bolesti – stupnjevi demencije

S obzirom na promjene bolesnikove funkcionalnosti razlikujemo četiri faze bolesti:

Blagi kognitivni poremećaj može predstavljati predstadij demencije. Karakteriziraju ga smetnjama pamćenja i ponašanja koje nisu dovoljno ozbiljne da bi značajnije remetile redoviti život bolesnika.

Demencija blagog stupnja. Bolesnik zaboravlja nedavne događaje, gubi stvari, teže se izražava, teže računa. Teško donosi odluke, sumnjičav je i nepovjerljiv. Dekoncentriran je, s naporom izvršava poznate zadataka. Mogući su depresija i bezvoljnost. Slabija mu je orijentacija u prostoru i vremenu. Potrebni su mu podsjetnici. Sposoban je živjeti u svom prostoru, ali samo uz tuđu pomoć.

Demencija umjerenog stupnja. Bolesnik zaboravlja imena i mjesta, govor mu je okolišav bez ideje vodilje, ili izbjegava razgovor. Otežano prati TV, prestaje čitati. Ne može biti sam, lako se izgubi. Krivo se odijeva. Ima problema u doživljavanju prostora. Promjenljivog je raspoloženja, mogući su strahovi, halucinacije, sumanute ideje i ispadi u ponašanju (razdražljivost, agresivnost). Nemiran je, puno hoda, luta i u riziku je od pada. Potrebni su mu cjelodnevni nadzor i redovita tuđa pomoć oko osnovnih životnih funkcija.

Bolesnik s teškom demencijom. Treba pomoć pri hranjenju, odijevanju, higijeni. Inkontinentan je. Tijelo, ruke i noge postaju ukočeni i tvrdi (rigidni). Komunikacija je oskudna ili je nema. Gubi na težini, otežano guta, odbija hranu i tekućinu. Zbog sindroma pojačane krhkosti potrebna mu pojačana njega. Zbrinjavanje kod kuće vrlo je teško, stoga je često potreban domski smještaj stacionarnog tipa.

Može li se demencije liječiti?

U današnje doba demenciju je moguće liječiti farmakološkim i nefarmakološkim metodama.

Farmakološke mjere podrazumijevaju upotrebu različitih lijekova s učinkom na mozak koji ublažavaju simptome bolesti.

Sve do pojave antidementiva, lijekova isključivo namijenjenih liječenju demencije, nisu postojali specifični lijekovi za liječenje ove bolesti. Na hrvatskom tržištu imamo dostupna dva antidementiva: donepezil i memantin.

Donepezil je inhibitor kolinesteraze, koji svojim djelovanjem povećava razinu acetilkolina, neuroprijenosnika koji nedostaje u Alzheimerovoj bolest. Primjenjuje se u liječenju početne i umjerene demencije, ali i u blagom kognitivnom poremećaju.

Memantin je blokator NMDA receptora koji regulira nepovoljne učinke povišene razine neuroprijenosnika glutamata, koji dovodi do disfunkcije i smrti neurona. Memantin modulira i ublažava kliničku sliku demencije. Primjenjuje se u liječenju srednje teške i teške demencije.

Zbog različitog mehanizma djelovanja donepezila i memantina, moguća je njihova istovremena primjena kod srednje teške demencije.

Osim antidementiva u liječenju psihičkih simptoma koristimo i druge psihijatrijske lijekove poput antidepresiva, anksiolitika, hipnotika i antipsihotike. Njihova primjena kod starijih bolesnika mora biti prilagođena u pogledu doze na što manju dozu i trajanja liječenja na što kraće razdoblje. 

Nefarmakološke mjere služe kao nadopuna farmakološkom liječenju u postizanju što bolje kontrole bolesti i poboljšanja kvalitete života bolesnika i osoba iz njegovog okruženja.

U nefarmakološke metode ubrajamo: kognitivni trening (npr. odlazak u trgovinu bez popisa namirnica), stimulaciju prisjećanja (razgovori o osobama, mjestima i događajima iz bolesnikove prošlosti),život prema ustaljenim obrascima(odvijanje života prema naučenom redoslijedu bez nepotrebnih odstupanja), orijentaciju u stvarnom vremenu (postavljanje satova i kalendara na vidljivim mjestima), prilagođavanje prostora bolesniku, prepoznavanje njegovih želja i potreba (umijeće neverbalne komunikacije). Tu se još ubrajajaju art terapija (muzikoterapija i likovna terapija), aromaterapija, radno-okupacijska terapija, terapija plesom, tjelovježba, masaža šaka.

Zaključak

Osim manjeg broja demencija koje se mogu liječiti, većinu njih čine kronične progresivne ireverzibilne neurodegenerativne bolesti. Usprkos nemogućnosti njihovog izlječenja, danas nam se pruža mogućnosti njihovog liječenja specifičnim lijekovima antidementivima. Njihovom primjenom ublažavamo kognitivne smetnje, modificiramo i ublažavamo tok bolesti te održavamo funkcionalnost bolesnika na što višoj razini. Time omogućavamo njegov dulji boravak kod kuće s obitelji i odgađamo institucionalizaciju. Uz farmakološke metode stoje nam na raspolaganju i nefarmakološke, koje dodatno pomažu poboljšanju kvalitete života bolesnika i njegovatelja.

 
NPS-HR-NP-00193
Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(56)
4.0 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Izračunaj plodne dane
Datum početka posljednjeg ciklusa:
Trajanje menstruacijskog ciklusa:

BMI za djecu

Izračunajte BMI za djevojčicu ili dječaka. BMI za djecu Djevojčice i dječaci imaju različite vrijednosti BMI-a tijekom odrastanja. Važno je koristi kalkulator primjeren za dob.