Antipsihotici u trudnoći i dojenju

Uvod

Učestalost psihičkih poremećaja kod trudnica i dojilja je značajno visoka. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije jedna od pet trudnica boluje od nekog psihičkog poremećaja. Unatoč tome, čak 86 % žena se ne liječi lijekovima najčešće radi straha od štetnog učinka na plod. Kod najmanje polovice oboljelih trudnica dolazi do nove epizode poremećaja radi prestanka uzimanja lijekova. Antipsihotici su učinkoviti u kontroli psihičkih poremećaja, no u ovoj populaciji vodeće je pitanje njihova sigurnost za plod i dojenče.

Procjena potrebe za uzimanjem lijekova

U liječenju se polazi od procjene rizika primjene antipsihotika tijekom trudnoće ili dojenja. Antipsihotici, kao i većina drugih lijekova prelaze majčinim krvotokom do ploda. Među vodećim neželjenim učincima izdvajaju se prirođene razvojne nepravilnosti, poremećaji neurološkog sustava ploda, adaptacijski sindrom novorođenčeta i metabolički poremećaji kao šećerna bolest u trudnoći. S druge strane, neliječena psihička bolest može imati niz štetnih posljedica, od psiholoških, poput otežanog formiranja zdravog emocionalnog odnosa između majke i djeteta, do posljedica pogoršanja samog psihičkog poremećaja majke. Zapostavljena psihička bolest majke može dovesti do zanemarivanja djeteta, što uz gubitak doticaja sa stvarnošću može rezultirati tragičnim ishodima ─ čedomorstvom.

Naglo ukidanje antipsihotika tijekom trudnoće može dovesti do intenzivnog pogoršanja psihičkog stanja te se ne preporučuje. Poželjno je nastaviti s uzimanjem lijekova na kojima je majka stabilizirana, osim u slučaju opravdanog razloga za promjenu lijeka. Najveći rizik za dijete je ipak neliječena bolest majke.

Osvrt na antipsihotike

Antipsihotici su skupina lijekova koja se koristi u liječenju raznih psihičkih poremećaja, prvenstveno psihotičnih, poput shizofrenije, organskih sumanutih stanja, akutnih psihotičnih stanja, postporođajne psihoze. Njihova stabilizacijska, antidepresivna, uspavljujuća i opuštajuća svojstva koriste se i u liječenju drugih psihičkih poremećaja, poput bipolarnog afektivnog poremećaja, depresivnog poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili poremećaja ličnosti. Zbog svog specifičnog kemijskog profila i posljedično specifičnog djelovanja na mozak, antipsihotici otklanjaju sumanute ideje i halucinacije, reorganiziraju psihičke funkcije i omogućuju povratak psihotičnog bolesnika iz sumanutih i iskrivljenih viđenja svijeta u stvarnost.

Antipsihotici se dijele u dvije osnovne skupine: tipične (klasične) i atipične antipsihotike. Tipični antipsihotici djeluju većinom na dopaminske receptore u mozgu, dok atipični antipsihotici djeluju i na druge receptorske sustave te se smatraju lijekovima boljeg sigurnosnog profila, iako svi lijekovi imaju potencijal za razvoj neželjenih učinaka.

Bolesnice treba savjetovati da obavijeste svog liječnika ako tijekom liječenja antipsihoticima ostanu trudne ili planiraju trudnoću.

Pojedini antipsihotici se smiju primjenjivati u trudnoći samo ako potencijalna korist opravdava potencijalni rizik za fetus.

Put lijeka kroz organizam

Tijekom trudnoće dolazi do hormonskih i fizioloških promjena kao što su pojačana funkcija štitnjače i nadbubrežnih žlijezda, povišena razina inzulina, promjena volumena krvi, usporena probava, pojačana funkcija jetre i bubrega. Navedene promjene utječu na preraspodjelu, metabolizam i izlučivanje lijekova, odnosno na put lijeka kroz organizam. Promijenjena dinamika lijeka može utjecati na njegovu učinkovitost. Psihijatar mora biti posebno oprezan prilikom prilagodbe doze lijeka kako bi se spriječilo pogoršanje psihičkog poremećaja. Ne postoje precizne smjernice za doziranje lijekova, stoga se terapija uvijek prilagođava osobno prema stanju bolesnice.

Antipsihotici tijekom dojenja

Uzimanje antipsihotika tijekom dojenja također predstavlja izazove za liječnika, znajući činjenicu da se izlučuju u majčino mlijeko. Akutno psihotično stanje ili viši rizik pogoršanja psihičke bolesti majke su opravdani razlozi za primjenu antipsihotika. U slučaju potrebe za uzimanjem antipsihotika preporučena je ablaktacija (prestanak dojenja). Ipak, uvažavajući majku i njezinu želju za dojenjem potrebno je preporučiti lijekove sa smanjenim rizikom za razvoj neželjenih posljedica.

 U slučaju da dojilja uzima neki od antipsihotičnih lijekova, potrebno je pratiti stanje djeteta ─ njegovo ponašanje, pospanost, slabo sisanje, pojačanu razdražljivost ili slabiji prirast tjelesne težine djeteta. Prednosti dojenja najčešće su veće od mogućih rizika za dijete.

Praktičan klinički pristup

Liječenje trudnica i dojilja zahtijeva uravnotežen pristup u kojem je potrebno istovremeno voditi brigu o razvoju ploda ili djeteta te zdravlju majke.

Sljedeće smjernice pomažu u smanjenju rizika od nepovoljnih ishoda

─ Uključivanje multidisciplinarnog pristupa (suradnja psihijatra, ginekologa, neonatologa, interniste i/ili kliničkog farmakologa)

─ Individualiziran terapijski pristup

─ Planiranje trudnoće i razdoblja nakon poroda

─ Edukacija majke i članova obitelji

─ Izrada jasnog plana za hitne situacije

─ Redovitost kontrola i pravilno dokumentiranje promjena

─ Suradnja s patronažnom službom ili uključivanje mobilnih timova

Zaključak

Kako bi se potkrijepila tvrdnja da su antipsihotici lijekovi relativno niskog rizika za nastanak komplikacija tijekom trudnoće ili dojenja, korisno je usporediti podatke o učestalosti razvojnih nepravilnosti. Zastupljenost prirođenih razvojnih nepravilnosti djece u općoj populaciji iznosi 2 – 3 %, dok je u opširnoj kohortnoj studiji dokazana zastupljenost prirođenih razvojnih nepravilnosti djece izložene antipsihoticima iznosila 3,5 %. Dakle, i statistički potvrđeno, uzimanje antipsihotika u trudnoći, kao i prilikom dojenja, tek neznatno povećavaju rizik od razvoja nepravilnosti ili drugih neželjenih posljedica kod djeteta.

Gledano iz perspektive roditelja, i blago povišen rizik neželjenih učinaka lijekova kod budućih roditelja ulijeva osjećaj nelagode i straha za dijete. Stoga je neophodno pristupati problematici planski, individualno i multidisciplinarano, a kao ključnog člana tima treba istaknuti samu trudnicu ili dojilju.