Zaušnjaci (Mums)

Podušne žlijezde, čija je funkcija izlučivanje sline, nalaze se ispod i ispred ušiju. Kod zaraze virusom zaušnjaka, u dvije trećine slučajeva zaražene su obje žlijezde. Zaražene osobe bolest mogu prenijeti kihanjem, kašljem ili govorom, pri čemu izbacuju sitne kapljice koje nezaražena osoba može udahnuti. Također, virus se može prenijeti preko neopranih ruku ili korištenjem čaše, pribora za jelo ili ostalih predmeta koje je koristila zaražena osoba. Hrvatski naziv bolesti potječe iz opažanja da oboljeli imaju oteklinu ispred, ispod i iza uha.

Simptomi zaušnjaka

Virus zaušnjaka u organizam ulazi kroz usta ili nos. Kako se razmnožava, može se širiti u mozak i ovojnicu, žlijezde (obično podušne žlijezde), gušteraču, testise, jajnike i druge dijelove tijela. Najčešći simptomi zaušnjaka su:

• Oteklina i bol u jednoj ili obje podušne žlijezde, što uzrokuje otečeni izgled jednog ili oba obraza. Oko 30-40% osoba zaraženih sa zaušnjacima imaju ovakav simptom. Iako se ovaj simptom smatra klasičnim znakom zaraženosti virusom mumsa, postoje i neke druge bolesti koje se manifestiraju na sličan način, pa je za točnu dijagnozu potrebno posavjetovati se s liječnikom;
• Visoka tjelesna temperatura, između 38 i 40°C;
• Glavobolja, bol u ušima, grlobolja, bol prilikom gutanja ili otvaranja usta;
• Bol prilikom konzumiranja kisele hrane ili pića, poput limuna ili voćnog soka;
• Umor, bol u mišićima i zglobovima;
• Slab apetit i povraćanje.

Prvi simptomi pojavljuju se najčešće između 16 i 18 dana nakon izlaganja virusu, iako period inkubacije može potrajati i do četiri tjedna. Otprilike jedna trećina osoba zaraženih virusom mumsa nemaju izraženih simptoma. Posavjetujte se s liječnikom i ako osjetite ukočenost u vratu i jaku glavobolju, bolne i osjetljive testise ili bolove u gornjem ili donjem dijelu trbuha.

Dijagnoza i liječenje

Liječnici zaušnjake dijagnosticiraju procjenom izloženosti virusu u prošlosti te postojanjem simptoma, kao što su natečene i osjetljive podušne žlijezde. Osim toga, virus mumsa se može izolirati iz uzorka urina, sline ili koštane srži, te se još može mjeriti i količina antitijela koja se razvila u organizmu kao odgovor na zarazu virusom mumsa. Budući da je mums virusna bolest, ne može se liječiti antibioticima. Poput mnogih drugih virusnih bolesti, mums jednostavno treba preboljeti, odnosno preležati. Ako mums nije uzrokovao nikakve dodatne komplikacije, simptomi u većini slučajeva traju od deset dana do dva tjedna. Pojava komplikacija je moguća i potencijalno ozbiljna, ali isto tako i vrlo rijetka. Pratite svoje zdravstveno stanje i posjetite liječnika ako uz simptome mumsa osjetite i popratne komplikacije poput čestog povraćanja, ukočenosti u vratu ili jake glavobolje te dehidracije. Posavjetujte se s liječnikom i u slučaju da otekline potraju dulje od tjedan dana, ako groznica ne nestaje niti nakon četiri dana, testisi postanu bolni ili se pak pojavi bol u trbuhu. Neke od komplikacija koje se mogu pojaviti su:

• Orhitis ili upala testisa. Dolazi do oticanja jednog ili oba testisa, a pojavljuje se kod otprilike jedne četvrtine tinejdžera ili odraslih osoba oboljelih od mumsa. Ponekad može uzrokovati i sterilnost.
• Upala gušterače. Ova bolest uzrokuje oticanje gušterače. Simptomi upale gušterače uključuju bol u gornjem dijelu trbuha, mučninu i povraćanje.
• Encefalitis ili upala mozga. Predstavlja upalni proces u mozgu uzrokovan nekim virusom, među njima i virusom mumsa. Može uzrokovati neurološke simptome i čak postati opasnim po život. Iako predstavlja ozbiljnu komplikaciju, encefalitis je uistinu rijetka komplikacija kod oboljenja od mumsa.
• Meningitis. Predstavlja infekciju i upalu moždane ovojnice i tekućine koja okružuje mozak leđnu moždinu. Može se pojaviti ako se virus mumsa proširi kroz krvotok i zarazi središnji živčani sustav. Isto kao i encefalitis, i ova je komplikacija vrlo rijetka.
• Upala jajnika. Manifestira se bolom u donjem dijelu trbuha kod žena. Prema dosad poznatim podacima, ne uzrokuje neplodnost.
• Gubitak sluha. Mums je nekada predstavljao čest uzrok gubitka sluha.

Prevencija zaušnjaka

Općenito gledajući, imuni ste na mums ako ste ga već jednom preboljeli ili ako ste cijepljeni protiv mumsa i tako imunizirani. Cjepivo protiv zaušnjaka uključeno je u rutinsko cijepljenje djece kao dio MMR-(measles-mums-rubeola) cjepiva, koje uključuje imunizaciju za ospice, zaušnjake i rubeolu. Djeca ovo cjepivo dobivaju u dobi od 18 mjeseci, te još jednom u dobi od tri do šest godina starosti. U slučaju da niste sigurni jeste li cijepljeni ili imuni na zaušnjake, savjetujte se s liječnikom o MMR-cjepivu ili cjepivu protiv mumsa. Djeca, posebice dječaci koji ulaze u pubertet, trebali bi se obvezno cijepiti protiv zaušnjaka ako nisu primili cjepivo do 12. godine života. Prije putovanja u neku stranu zemlju raspitajte se je li potrebno i cijepljenje protiv zaušnjaka, jer se ova bolest još uvijek javlja u državama u razvoju. Ako ste trudni, nemojte se cijepiti protiv zaušnjaka. Kako bi se zaštitio fetus, takva cjepiva se uglavnom ne daju ženama za vrijeme trudnoće. U slučaju da imate oslabljeni imunološki sustav, rizik od komplikacija nakon primanja cjepiva je veći. Posavjetujte se s liječnikom o potrebi cijepljenja. Imunološki sustav može biti oslabljen zbog bolesti kao što je dijabetes, te ako vam je presađen neki organ ili koštana srž.