KBC Rijeka: Zatvoreno puknuće srca bez kirurškog zahvata

Pacijentica u dobi od 77 godina dobro se oporavlja i njezine su prognoze dobre, iako izgledi za preživljavanje nakon što je liječničku pomoć zatražila sedmi dan od infarkta, u početku nisu bili veliki.

U pripremi, izvođenju i u poslijeoperacijskom liječenju ovog složenog zahvata, sudjelovali su liječnici raznih specijalnosti, a pored intervencijskih kardiologa dr. Tomulića i dr. Čače u cijelom procesu sudjelovala je kardiologinja dr. Ivana Smoljan koja je cijelu proceduru pratila na ultrazvuku i obavljala sve kontrole poslije operacije, zatim kardiokirurg prof. dr. Igor Medved, prof. dr. Željko Župan, anesteziolog koji pacijenticu vodi u jedinici intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika i anesteziolog dr. Dino Mijatović.

S obzirom na to da samu proceduru ne može napraviti jedan operater jer su dva pristupa srcu, obojica kardiologa koji to rade morali su biti sinkroni. U angiosali su bili dr. Čače, dr. Mijatović i dr. Tomulić, potom prof. Medved, cijeli tim perfuzionista koji nadziru ECMO uređaj te instrumentari Vera Šilić i Marko Gatarić.

Kod samog zahvata dr.Tomulić je do srca išao preko arterije na otvoru na zapešću, a dr. Čače preko vene na otvoru na vratu. Morali su se susresti unutar srca i uhvatiti jedan drugome žicu kojom su napravili petlju iz vene kroz desnu stranu srca, preko lijeve strane srca, da bi potom izašla van na zapešću, a tim se putem u srce uveo okluder. Zahvat je trajao sat vremena i pacijentica je dan poslije skinuta s ECMO uređaja.

Zanimljivo je da je zahvat izveden bez mentora koji bi došao iz neke ustanove u kojoj se zahvat već izvodi. Zahvaljujući stečenom iskustvu, u planu je ubuduće redovito provoditi novi zahvat u KBC Rijeka u kojem se godišnje bilježi četiri do pet bolesnika koji će trebati ovakvu intervenciju.

Okluder kojim je u ovom slučaju zatvoreno puknuće na srcu, sličan je tzv. kišobranima kojima se u riječkoj bolnici godinama liječe atrijski defekti kod urođenih srčanih grešaka.

Radi se o metodi koja se u svijetu primjenjuje nekoliko godina, a primjenjuju je samo veliki centri koji već imaju ekspertizu u ovakvim slučajevima i liječenju urođenih srčanih grešaka u djece. Sama smrtnost kod pucanja septuma, ako se ne liječi, veća je od 95 posto, a ako se pucanje septuma sanira kirurški, smrtnost se kreće od 30 do 40 posto. S obzirom na to da se ovakvi zahvati dosad nisu izvodili kod nas, trebalo je nabaviti i ugradbeni materijal koji je nabavljen za jedan dan, a činjenica da je pacijentica postavljena na ECMO uređaj, omogućila je liječnicima da dobiju na vremenu.