Mišja groznica u Gorskom kotaru

Manji dio oboljelih je hospitaliziran, a većina se liječila ili se liječi ambulantno.

Najviše oboljelih je iz zapadnog dijela Gorskog kotara - Čabra, Fužina, Delnica i Mrkoplja.

Povećan broj poljskih miševa koji prenose tu virusnu bolest je rezultat blage zime i dostupnosti hrane, pa je tako povećana i mogućnost zaraze kod ljudi.

Miševi u izlučevinama nose virus, a ljudi u proljeće više borave u šumi ili čiste spremišta i drvarnice u kojima su miševi boravili.

Tražeći hranu, miševi dolaze u blizinu ljudi i naselja, pa je važno ne ostavljati hranu ili ostatke hrane na mjestima na kojim bi im mogli biti dostupni.

Tijekom boravka u prirodi i na otvorenom potreban je oprez, a virus se, osim udisanjem, može prenijeti i neopranim rukama.

Treba izbjegavati ležanje na tlu, a pri čišćenju spremišta ili drvarnica preporučuje se koristiti maske i rukavice.

Među simptomima mišje groznice su povišena tjelesna temperatura, zimica i tresavica, glavobolja te bolovi u predjelu bubrega.

Mišja groznica je naziv bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS).

HGBS je virusna zoonoza, prvenstveno bolest šumskih mišolikih glodavaca poznata kao bolest prirodnih žarišta.

Bolest uzrokuju hantavirusi.

U Hrvatskoj je bolest prisutna pretežito u kontinentalnim područjima, s različitom učestalošću od godine do godine.

Bolest se najčešće ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.