Internacionalni dan radiologije u ponedjeljak

Intervencijska radiologija je subspecijalizacija kliničke radiologije, u sklopu koje se izvodi mnoštvo minimalno invazivnih zahvata na krvnim žilama ili drugim organima koristeći navođenje radiološkim uređajima.

Osim intervencija na krvnim žilama (vaskularnim intervencijama), intervencijski radiolozi danas izvode i brojne nevaskularne intervencije - na jetri, bubrezima, probavnom sustavu, plućima ili dojci, bilo da je riječ o dijagnostici ili minimalno invazivnoj terapiji.

Razvoj intervencijske radiologije započeo je svega godinu dana nakon što je Wilhelm Roentgen 1895. otkrio novi oblik elektromagnetskog zračenja, koji je nazvao x-zrake.

Već 1896., iste godine kada je i u Rijeci Peter Salcher učinio prvi radiogram, Eduard Haschek i Otto Theodor Lindenthal u Beču su učinili prvu angiografiju (prikaz krvnih žila kontrastom) na venama amputirane ruke.

Pravi uzlet intervencijskoj radiologiji daje švedski radiolog Sven Ivan Seldinger koji je 1953. razvio jednostavnu, sigurnu i minimalno invazivnu tehniku perkutanog pristupa krvnoj žili ili bilo kojem drugom prostoru u tijelu, koju danas zovemo Seldingerova tehnika.

Ova tehnika omogućila je daljnji razvoj materijala i postupaka u intervencijskoj radiologiji, kao što je razvoj selektivnih dijagnostičkih katetera (Judkins 1958.), balon-dilatacija sužene krvne žile (Dotter, 1963.), izum žilne potpornice - stenta (Palmaz 1980.) i brojne druge.