Novi referentni laboratorij na "Štamparu"

Time je uz postojeće NRL za mikotoksine u hrani i hrani za životinje te NRL za pesticide u hrani biljnog porijekla; a) za voće i povrće, b) žitarice i c) određivanje pesticida pojedinačnim metodama prošireno djelovanje NRL-a unutar Zavoda.

Svi NRL, a tako i NRL za mikotoksine i biljne toksine u hrani i hrani za životinje surađuju s Referentnim laboratorijima Europske zajednice, koordiniraju aktivnosti službenih laboratorija u području ovlaštenja, provode međulaboratorijske usporedbe sa službenim laboratorijima, dostavljaju informacije dobivene u Referentnim laboratorijima Europske zajednice ostalim službenim laboratorijima, pružaju znanstvenu i tehničku pomoć Ministarstvu u primjeni programa koordinirane kontrole.

Također, uvode i razvijaju nove metode sukladno zahtjevima tržišta i zakonskim propisima.

Mikotoksini su toksični sekundarni metaboliti plijesni.

Mogu nastati tijekom rasta biljaka na samom polju tj. na poljoprivrednim usjevima ili tijekom skladištenja.

Opasni su zbog visoke toksičnosti, čak i u malim količinama, u pravilu su bez boje i okusa, bez vidljivih znakova kvarenja plijesni na hrani, a posebno je zabrinjavajuće to što ih se pronalazi u vrlo važnim i različitim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.

Uredbom Komisije (EZ) br. 1881/2006 (s izmjenama i dopunama) i Direktivom 2002/32/EZ o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (s izmjenama i dopunama) određuju se najviše dopuštene količine mikotoksina u određenoj hrani, odnosno hrani za životinje poput Aflatoksina B1, B2, G1, G2 te M1, Ohratoksina, Zearalenona, Deoksinivalenola, Fumonizina itd.

Metode koje se koriste za uzorkovanje i analizu mikotoksina propisane su Uredbom Komisije (EZ) br. 401/2006 i njezinim naknadnim izmjenama i dopunama, Uredbom Komisije (EU) br. 178/2010 i Uredbom Komisije (EU) broj 519/2014.

Biljni toksini su spojevi koje proizvode biljke, a čija je glavna funkcija zaštita biljaka od insekata i drugih grabežljivaca.

Većina biljnih toksina pripada različitim klasama sekundarnih metabolita, uključujući alkaloide, terpene i fenole.

Biljni toksini mogu biti toksični za ljude i životinje te prouzročiti brojne akutne i kronične učinke na zdravlje.

Kroz europske propise o hrani i hrani za životinje, Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 (s izmjenama i dopunama) i Direktiva 2002/32/EZ o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (s izmjenama i dopunama) postavljene su najviše dopuštene količine za nekoliko biljnih toksina u određenoj hrani, odnosno hrani za životinje.

To uključuje tropanske alkaloide, eruka kiselinu, teobromin, gosipol, cijanovodičnu kiselinu i pirolizidinske alkaloide.

Osim toga, na snazi ​​su preporuke EU za kontinuirano praćenje količina (monitoring) tropanskih alkaloida, tetrahidrokanabinola (THC) i njegovih prekursora, pirolizidinskih alkaloida i alkaloida opijuma.