Što je peta bolest?

Ova bolest dobila je ime jer je bila peta na popisu povijesnih klasifikacija uobičajenih kožnih osipnih bolesti kod djece.

Češće se pojavljuje kod djece (od 5 do 14 godina) nego kod odraslih. Osoba obično oboli od pete bolesti između 5. i 20. dana nakon zaraze parvovirusom B19, a najčešće unutar 14 dana od kontakta.

Crveni osip na licu (ispljuskani obrazi) neprepoznatljivije je obilježje pete bolesti, te se češće javlja kod djece nego odraslih. Osip se nekoliko dana kasnije može javiti i na prsima, leđima, stražnjici ili rukama i nogama (može zahvatiti i dlanove i tabane), a ponekad i svrbi, osobito na tabanima. Simptomi variraju u intenzitetu i obično nestaju za 7 do 10 dana, ali se mogu pojavljivati i nestajati nekoliko tjedana. Osip u nestajanju može izgledati mrežoliko ili čipkasto.

Rjeđe se, prije pojave osipa, javljaju opći simptomi bolesti; povišena temperatura, glavobolja i curenje iz nosa, a dvoje od deset zaraženih nema nikakve simptome.

Osobe s petom bolešću također mogu razviti bol i oticanje zglobova, što se naziva sindromom poliartropatije. Češći je kod odraslih, osobito žena. Neke odrasle osobe s petom bolešću mogu imati samo bolne zglobove, obično u području šaka, stopala ili koljena, i bez drugih simptoma. Bolovi u zglobovima obično traju od jednog do tri tjedna, ali mogu trajati mjesecima ili duže. Bol u zglobovima obično prolazi bez dugotrajnih posljedica.

Bolest se javlja sporadično, no može se javiti u obliku manjih epidemija u kolektivima u kasnu zimu, proljeće i ranu jesen.

Kao i kod drugih zaraznih bolesti komplikacije se mogu javiti kod prethodno bolesnih osoba, onih s hemolitičkim anemijama (anemije koje dovode do razaranja eritrocita) te onih s oslabljenim imunološkim sustavom (osobe oboljele od karcinoma i HIV-a). Također, infekcija je posebno opasna kod trudnica koje nemaju zaštitna protutijela za ovaj virus (procjenjuje se da oko polovina trudnica nema zaštitna protutijela). Naime, s obzirom na to da se virus preko posteljice može prenijeti sa zaražene trudnice na dijete, takve trudnoće ponekad mogu završiti mrtvorođenim djetetom (u 5 do 9% slučajeva) ili ozbiljnim stanjem koje se naziva fetalni hidrops (oteklina svih dijelova tijela djeteta). Opasnost od ovih komplikacija najveća je u drugom tromjesečju trudnoće.

Peta bolest se prenosi s čovjeka na čovjeka preko kapljica sekreta dišnog sustava koje se šire zrakom, rukama ili predmetima i to u bliskom kontaktu u obitelji, školama i dječjim vrtićima. Parvovirus B19 također se može širiti krvlju ili krvnim pripravcima.

Osobe su najviše zarazne za okolinu kada imaju opće simptome poput temperature i/ili prehlade, prije nego što razviju osip ili bolove u zglobovima. Kad se pojavi osip osoba najčešće više nije zarazna. Osobe s oštećenim imunološkim sustavom i nekom drugom kroničnom infekcijom, mogu biti zarazne duže vremena.

Vjerojatnost da se netko zarazi u bliskom kontaktu u obitelji, školi, vrtiću je od 10% do 60%. Oko 80% odraslih bilo je u kontaktu s parvovirusom i ima zaštitna protutijela, koja stvaraju trajni imunitet. Prijavljivanje oboljenja od pete bolesti nije obvezno, ali je neki liječnici znaju prijaviti.

Bolest se najčešće dijagnosticira prema kliničkim obilježjima i epidemiološkoj situaciji. Konačna dijagnoza postavlja se dokazivanjem protutijela na parvovirus B19 ili dokazom DNA pomoću PCR testova.

Liječenje najčešće nije potrebno, jer bolest prolazi spontano. U slučajevima artritisa i bolova u zglobovima koristi se simptomatska terapija (analgetici).

Cjepivo protiv pete bolesti za sada ne postoji.

Budući da se bolest širi kapljičnim putem, mjere prevencije su kao i kod drugih respiratornih bolesti. Preporučuje se izbjegavanje kontakta s oboljelima, osobito trudnicama, bolesnicima s oštećenim imunološkim sustavom i bolesnicima s hemolitičkim anemijama. Za sprječavanje širenja unutar kolektiva, preporuka je da djeca sa simptomima respiratorne bolesti ne dolaze u grupu/razred.

Za sprječavanje širenja pete bolesti preporučuju se i klasične mjere prevencije svih zaraznih bolesti poput čestog pranja ruku (najmanje 20 sekundi, sapunom i vodom), pokrivanje usta i nosa prilikom kašljanja ili kihanja, pravilno odlaganje upotrijebljenih maramica (respiratorna higijena), izbjegavanje dodirivanja očiju, nosa ili usta i redovito provođenje higijenskih mjera u okolišu (čišćenje, provjetravanje, redovito čišćenje igračaka u predškolskim ustanovama).