Podrška zajednici u suočavanju s tragedijom

To su često djeca, mladi, roditelji i učitelji. Iako smo o sličnim tragedijama ranije čitali ili slušali u medijima, sada je to nešto što se dogodilo blizu nas, u našoj zajednici. Posve je prirodno da vas ovakav događaj duboko pogađa. Možda osjećate pojačanu tjeskobu, zabrinutost, napetost, tugu ili strah, ili vas preplavljuje osjećaj bespomoćnosti, a isto primjećujete i kod vaših bližnjih.

Posebnu pažnju treba posvetiti djeci i mladima. Oni su, više nego ikada do sada, izloženi raznim stresovima i pritiscima, a ovakve situacije čine ih još ranjivijima. Stoga je ključno pristupiti im s dodatnim razumijevanjem, empatijom i strpljenjem kako bi im se pružila potrebna podrška.

Velika je vjerojatnost da je vaše dijete već čulo ili će čuti vijesti o ovome događaju, bilo putem medija, koji su prepuni informacija, bilo kroz razgovore s vršnjacima. Važno je saznati što dijete zna ili je čulo, kako razumije situaciju i kako se nosi s informacijama koje ima. Razgovarajte s njima na način primjeren njihovoj dobi, pružajući podršku, umirenje i ohrabrenje. Ako niste sigurni kako pristupiti razgovoru, obratite se stručnjacima za savjet.

Iako takvi razgovori mogu biti izazovni, najvažnije je pokazati zanimanje i stvoriti prostor za dijalog. Ohrabrite dijete da postavlja pitanja te ga uvjerite da ste tu kako biste odgovorili na njegove brige i pružili mu oslonac. Iskren i otvoren razgovor, u kojem dijete ima priliku izraziti svoje misli i osjećaje, pomoći će vam da shvatite kako se ono nosi s događajem i postoje li strahovi ili brige koje trebate adresirati.

Važno je slušati više nego objašnjavati i naglasiti da su emocionalne reakcije poput tuge, straha ili zbunjenosti prirodne i dio ljudskog iskustva. Imajte na umu da ovo vrijedi i za vas - nitko, bez obzira na dob, nije imun na utjecaj ovakvih događaja.

Dok razgovarate s djetetom, naglasite da su ovakvi događaji iznimno rijetki te usmjerite pažnju na trenutačne emocije i misli. Kada objašnjavate što se dogodilo, držite se osnovnih činjenica i odgovarajte konkretno na pitanja koja dijete postavlja, bez nepotrebnog zadržavanja na detaljima.

Vjerojatno već imate vlastite načine suočavanja s teškim životnim situacijama, a ti isti mehanizmi mogu vam biti od pomoći i sada. Okružite se bliskim i dragim ljudima, te prema sebi budite suosjećajni, puni razumijevanja i nježnosti. Ipak, budite svjesni da se mogu pojaviti i neočekivani osjećaji poput lošeg raspoloženja, frustracije ili pojačanog opreza, kao i fizički simptomi povezani sa stresom, poput umora, razdražljivosti ili glavobolje.

Ovo je ujedno prilika da najmlađima u obitelji budete uzor u suočavanju s neugodnim emocijama. Pokažite im kako je normalno osjećati različite emocije te im pomozite da nauče zdrave načine za nošenje s njima.

Osim toga, zbog intenzivne medijske popraćenosti ove tragedije, korisno je ograničiti izloženost vijestima o ovom događaju. Prirodno je željeti biti informiran kako biste povratili osjećaj kontrole u nesigurnim trenucima, ali prekomjerna izloženost može povećati zabrinutost, tjeskobu i širenje straha. Obratite posebnu pažnju na informacije kojima su izložena djeca kako biste im mogli pomoći razumjeti i filtrirati senzacionalističke sadržaje. Uvođenje kratkih pauza od mobitela, televizije i drugih medija može vam pomoći da se ne osjećate preplavljeno i dodatno uzdrmano.

Telefon za psihološku pomoć 01/4828888 (radnim danom od 10.00 do 22.00 sata)

Hrabri telefon za djecu: 116111

Hrabri telefon za mame i tate: 08000800

U sklopu KBC Zagreb djeluje CENTAR ZA KRIZNA STANJA I PREVENCIJU SUICIDA, gdje se može doći bez najave i uputnice, između 8 i 20 sati, ili nazvati telefonom 012376470 od 0 do 24 sata.

Usluge zaštite mentalnog zdravlja mogu se dobiti i u županijskim zavodima za javno zdravstvo uz predočenje zdravstvene iskaznice (uputnica nije potrebna).