Novi uvid u regulaciju glukoze u krvi

Langerhansovi otočići gušterače, koji predstavljaju endokrinu žlijezdu, reguliraju koncentraciju glukoze u krvi otpuštanjem hormona inzulina i glukagona.

Gladovanje ili sportske aktivnosti dovode do smanjenja koncentracije glukoze u krvi.

Posljedično dolazi do oslobađanja glukagona od strane Langerhansovih otočića gušterače koji potiče stvaranje glukoze u jetri i njezino lučenje u krv, čime se održava koncentracije glukoze u krvi normalnom.

Danas je poznato da osim endokrinog sustava (gušterače) i drugi organski sustavi sudjeluju u održavanju normalnih razina glukoze u krvi.

Npr. vrlo važnu ulogu u tom procesu ima i živčani sustav.

Međutim, do sada nije bio poznat mehanizam kako živčani sustav sudjeluje u održavanju normalnih razina glukoze u krvi.

Također, nije bilo poznato da li i sam imunološki sustav sudjeluje u navedenom procesu.

Korištenjem miševa kojima nedostaju urođene limfocitne stanice tipa 2 (ILC2), otkriveno je da isti imaju smanjenu koncentraciju glukoze u krvi što je posljedica smanjenih razina glukagona.

Otkriveno je da se ILC2 stanice nalaze u Langerhansovim otočićima te da njihovi čimbenici (citokini) potiču proizvodnju glukagona.

Ono što je bilo najviše interesantno jest da tijekom gladovanja dolazi do porasta broja ILC2 stanica u gušterači, te da te iste stanice migriraju iz crijeva u gušteraču.

Sama migracija stanica uvjetovana je živčanim sustavom.

On oslobađa neurotransmitere (adrenergičke) koji uvjetuju navedenu migraciju.

Dakle, rezultati studije pokazuju da u uvjetima smanjenih razina glukoze (kao npr. tijekom gladovanja), živčani signali aktiviraju imunološke stanice koje utječu na endokrinu funkciju gušterače što doprinosi održavanju normalnih razina glukoze u krvi.

Nova studija je po prvi put pokazala da niske koncentracije glukoze u krvi aktiviraju neuro-imunološku komunikaciju koja djeluje na endokrinu kontrolu glukoze u krvi.

U ovom radu je otkriven novi mehanizam interakcije između živčanog, imunološkog i endokrinog sustava u regulaciji glukoze u krvi, a koja je ovisna o energetskom statusu organizma.

Ovo otkriće doprinosi boljem razumijevanju fizioloških procesa u našem organizmu koji će se u budućnosti moći iskoristiti za prevenciju različitih metaboličkih bolesti kod ljudi poput dijabetesa ili masne bolesti jetre.