Obilježavanje Nacionalnog dana oboljelih od epilepsije, 14.2.

Više od 50 milijuna ljudi širom svijeta ima epilepsiju, a gotovo 80% njih živi u zemljama s niskim i srednjim prihodima.

Epilepsija se očituje epileptičnim napadajima - iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti.

Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.

Prema podacima publikacije Učestalost vodećih javnozdravstvenih problema u Hrvatskoj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Republici Hrvatskoj gotovo 60.000 osoba ima epilepsiju, a stopa prevalencije iznosi oko 1.500/100.000 stanovnika.

Uzroci nastanka bolesti i simptomi izrazito su raznoliki: u dječjoj je dobi, prema učestalosti, najčešći uzrok porođajna, odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorine ili tumori, dok su u odrasloj dobi najčešći uzrok moždani udari, ozljede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga, tumori i infekcije.

Premda je nasljedna predispozicija, tj. genetski čimbenici, odgovorna za pojavu epileptičkih napadaja, nasljeđivanje je vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje izravno s roditelja na dijete (idiopatska epilepsija).

Kod bolesnika kod kojih se pretragama ne mogu ustanoviti oštećenja mozga, riječ je o kriptogenoj epilepsiji (skrivenog, nevidljivog oštećenja).

Dvije su osnovne skupine napadaja: generalizirani (s potpunim poremećajem svijesti) i parcijalni (bez poremećaja ili s djelomičnim poremećajem svijesti).

Od generaliziranih napadaja najčešći su veliki napadaji (grand mal) s potpunim gubitkom svijesti i grčevima mišića, pri čemu osoba često poplavi, ugrize se za jezik i pomokri se, te tzv. mali napadaji (apsans) koji se najčešće javljaju u dječjoj dobi, a očituju se kratkotrajnim prekidom dotadašnje aktivnosti, zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnošću.

Otkrivaju se najčešće kada dijete krene u školu.

Ako su napadaji česti, dijete može imati i problema u praćenju nastave.

Parcijalni napadaji karakterizirani su izostankom poremećaja ili djelomičnim poremećajem svijesti.

Izgled napadaja ovisi o lokalizaciji epileptičkog žarišta, npr. grčenje jednog dijela tijela, osjetne senzacije ili promjene percepcije osjeta.

Dijagnoza epilepsije postavlja se na temelju detaljne anamneze, neurološkog pregleda i elektroencefalografskog snimanja (EEG).

Nije svaki poremećaj svijesti epileptični napadaj.

Liječenje epilepsije se započinje farmakološkom terapijom.

U slučajevima u kojima se usprkos redovitom uzimanju odgovarajućih lijekova i dalje pojavljuju epileptički napadi, ponekad se primjenjuje neurokirurško liječenje.

Vrsta liječenja ovisi o tipu napadaja i o rezultatu dijagnostičke obrade.

Potrebne su redovite neurološke kontrole uz EEG snimanje, jer se nerijetko događa da se nakon određenog vremena mora promijeniti doza lijeka ili sam lijek.