Tribina o zaštiti mentalnog zdravlja

Cilj tribine bio je podići svijest o mentalnom zdravlju kao temeljnom ljudskom pravu, potaknuti razmjenu stručnih znanja i iskustava te naglasiti potrebu za razvojem dostupnih usluga u zajednici.

Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak, u pozdravnom je govoru naglasio važnost mentalnog zdravlja, naročito u kontekstu turbulentnih i izazovnih društvenih zbivanjima kojima smo okruženi. Istaknuo je kako je mentalno zdravlje među vodećim zdravstvenim prioritetima 21. stoljeća zbog visoke učestalosti, rane pojavnosti, mogućeg kroničnog tijeka, smanjene kvalitete života i značajnog opterećenja zdravstvenog sustava i društva u cjelini. Također, naveo je da mentalni poremećaji sudjeluju s oko 6% u ukupnom bolničkom pobolu u Hrvatskoj te da su vodeća skupina u ukupnom broju dana bolničkog liječenja (BOD) i vodeći uzrok bolničkog pobola u radno aktivnoj dobi (20-59 godina). Ravnatelj Capak naglasio je i kvalitetnu suradnju koju HZJZ ima sa svim relevantnim dionicima u području mentalnozdravstvene zaštite te pozvao na konstruktivan dijalog, međusektorsko povezivanje i razmjenu znanja kako bi se stvorio prostor za promicanje poruke da je mentalno zdravlje temeljno ljudsko pravo i kolektivna odgovornost.

Državna tajnica Ministarstva zdravstva, doc. dr. sc. Marija Bubaš, istaknula je dosadašnje napore Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva zdravstva u unaprjeđenju mentalnog zdravlja, s naglaskom na važnost prepoznavanja postojećih praksi. Pojasnila je kako izostanak formalnih dokumenata u određenim segmentima ne znači i izostanak djelovanja u tom području. Posebno je naglasila potrebu za multidisciplinarnim pristupom - kako među različitim strukama, tako i među tijelima državne uprave - jer i aktivnosti izvan izravne nadležnosti Ministarstva zdravstva, poput onih u drugim ministarstvima, mogu imati značajan utjecaj na mentalno blagostanje pojedinaca. Također je istaknula važnost promicanja zdravstvene pismenosti, posebno u pogledu korištenja primjerenih i destigmatizirajućih izraza vezanih za mentalno zdravlje u javnom prostoru.

Prim. dr. sc. Iva Pejnović Franelić detaljnije se osvrnula na QualityRights inicijativu, koja se već dugi niz godina implementira diljem Hrvatske. Ono što ovu inicijativu čini posebnom i prepoznatljivom jest njezina usmjerenost na jačanje kapaciteta i oporavak, uz naglasak na pristup mentalnom zdravlju temeljen na ljudskim pravima. Ključno područje njezina djelovanja jest izgradnja kapaciteta za borbu protiv stigmatizacije i diskriminacije, uključujući promicanje ljudskih prava i oporavka. Naglasila je kako bi se negativna kultura koja je još uvijek prisutna u području mentalnog zdravlja mogla promijeniti, potrebno temeljito promijeniti mentalitet. QualityRights to postiže kroz niz edukativnih materijala i platformu koja pruža pristup informacijama vezanim uz ljudska prava i mentalno zdravlje. Inicijativa nastoji potaknuti sve uključene stručnjake da bolje razumiju ljudska prava, kako bi se što bolje povezali s iskustvima samih ljudi koji se suočavaju s problemima mentalnog zdravlja.

Zamjenica Pučke pravobraniteljice, gospođa Tatjana Vlašić, predstavila je djelovanje Ureda pučke pravobraniteljice u kontekstu zaštite osoba sa psihosocijalnim rizicima. Naglasila je kako se mentalnom zdravlju pristupa kroz koncept univerzalnog prava na zdravlje. Ured pučke pravobraniteljice nacionalni je mehanizam zadužen za osiguravanja jednakosti pristupa zdravstvenoj skrbi. U tom kontekstu, gospođa Vlašić istaknula je kako se najveći broj pritužbi koje Ured zaprima odnosi na dostupnost usluga i na duljinu čekanja na pojedine usluge (i u javnom i u privatnom sektoru). Također, naglasila je kako vrlo često mjere koje nemaju veze sa zdravstvenim sektorom uvelike utječu na mentalno zdravlje pojedinaca te da je stoga iznimno važno što su u fokusu ovogodišnjeg Europskog tjedna mentalnog zdravlja pitanje nejednakosti, siromaštva, nezaposlenosti, stanovanja i ostalih socijalnih prava. Izdvojila je ranjive skupine - osobe starije životne dobi, mlade, beskućnike, migrante i strane radnike te naglasila važnost dostupnosti usluga upravo ovih skupina.

Prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić osvrnula se na aktualno stanje mentalnog zdravlja u Republici Hrvatskoj, istaknuvši kako je prosječna duljina bolničkog liječenja kod osoba sa psihičkim poteškoćama i dalje znatno veća nego kod drugih zdravstvenih stanja. Predstavila je niz važnih iskoraka koji su ostvareni posljednjih godina, među kojima su osnivanje Službe za mentalno zdravlje pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, uspostava prvih mobilnih timova za mentalno zdravlje, uključivanje osoba s relevantnim iskustvom (peer workera) kao važnih članova timova podrške te provedba QualityRights e-obuka Svjetske zdravstvene organizacije o mentalnom zdravlju, oporavku i uključivanju u zajednicu. Istaknula je kako su promjene vidljive - možda ne uvijek dovoljnog intenziteta, ali su svakako prisutne. Kao primjer dobre inozemne prakse navela je koncept socijalnog recepta, kojim se u pojedinim europskim državama osobama omogućuje pristup uslugama važnim za njihovu dobrobit, a koje ne uključuju nužno farmakološko liječenje, poput različitih oblika socijalne podrške.

Prof. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić naglasila je kako je jedan od primarnih ciljeva liječenja u psihijatriji danas pomoći ljudima da se socijalno uključe i razviju vještine potrebne za svakodnevni život. "Pacijenti su ti koji određuju svoje ciljeve, a na nama je da im pomognemo da iste i ostvare," istaknula je, dodavši kako u liječenju više nije isključivi cilj izostanak simptoma, već osnaživanje samih pacijenata. To uključuje i bolje razumijevanje informiranog pristanka na liječenje, gdje pacijent ne samo da dobije dovoljno informacija o tome zašto mu se nešto predlaže i koji su prednosti i rizici, već da ga se i osnaži u procesu donošenja odluka. S obzirom na pomak sustava od klasičnog, bolničkog liječenja prema mentalnom zdravlju u zajednici, potrebno je u isti taj sustav uvesti nove inicijative i promjene, poput mobilnih timova. Upravo je iz njihovog djelovanja vidljiva važnost peer workera, stručnjaka s osobnim iskustvom, koji se zahvaljujući vlastitom iskustvu oporavka i liječenja, te odrađenoj nužnoj edukaciji, mogu poistovjetiti s pacijentima i pomoći im da se osnaže i ostvare svoje ciljeve, a pritom svojim angažmanom i primjerom pomažu u suzbijanju stigmatizacije.