Stanični glasnici i uspjeh terapije depresije

Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu, predvođeni dr. sc. Mateom Nikolac Perković, pokrenuli su slovensko-hrvatski multidisciplinarni istraživački projekt pod nazivom "Cirkulirajuće ekstracelularne vezikule kao prediktori antidepresivnog odgovora: Praćenje mehanizma djelovanja novih terapijskih pristupa u depresiji" (EVroPAR) koji bi mogao značajno unaprijediti razumijevanje i liječenje ovog složenog poremećaja.

"Ekstracelularne vezikule su maleni mjehurići koje stanice otpuštaju u svoju okolinu, a u sebi nose različite molekule poput proteina, lipida, RNA i metabolita", objašnjava dr. sc. Matea Nikolac Perković, voditeljica projekta. "Ove vezikule se ponašaju poput glasnika, prenoseći informacije između središnjeg živčanog sustava i ostatka tijela, što znači da imaju ključnu ulogu u komunikaciji između stanica, pogotovo, ako znamo da imaju sposobnost proći krvno-moždanu barijeru."

Upravo ova sposobnost ekstracelularnih vezikula da prenose informacije između mozga i periferije čini ih iznimno zanimljivim za istraživanje psihijatrijskih poremećaja. Naime, prikupljanje uzoraka iz središnjeg živčanog sustava predstavlja značajan izazov u istraživanju psihijatrijskih poremećaja. Za razliku od nekih drugih bolesti, uzimanje uzoraka cerebrospinalne tekućine rijetko je dio standardne dijagnostike kod psihijatrijskih poremećaja poput depresije i uglavnom se ne provodi. "Prelazak krvno-moždane barijere znači da u krvi možemo pronaći vezikule koje potječu iz središnjeg živčanog sustava, što nam omogućuje pristup informacijama o procesima u mozgu bez invazivnih postupaka," ističe dr. Nikolac Perković.

U sklopu projekta znanstvenici će analizirati uzorke krvi pacijenata s depresijom prije i nakon različitih terapijskih pristupa. Trenutačno dostupne terapije za depresiju često se temelje na principu pokušaja i pogreške, što može biti frustrirajuće za pacijente i liječnike. Cilj projekta je identificirati promjene u vezikulama, kao specifičnim biomarkerima koji bi omogućili personalizirani pristup liječenju, odnosno pravi lijek za pravog pacijenta u pravo vrijeme.

Dugoročno, znanstvenici očekuju da će identificirati nove biomarkere koji će pomoći u predviđanju terapijskog odgovora i razumijevanju bioloških procesa koji stoje iza različitih oblika depresije.

Ovo bi moglo voditi prema razvoju novih, učinkovitijih i personaliziranih terapijskih pristupa.