Rujan - mjesec svjesnosti o cerebralnom oštećenju vida

Cerebralno oštećenje vida (CVI - Cerebral visual impairment) je poremećaj uzrokovan oštećenjem dijelova mozga koji su zaduženi za vid i najčešći je uzrok vidne disfunkcije u razvijenim zemljama. Najčešće se definira kao obostrani gubitak vida uzrokovan oštećenjem funkcije stražnjih vidnih puteva, uz uredan nalaz funkcije oka. Oko može vidjeti, ali mozak ne obrađuje pravilno ono što vidi. Oštećenje mozga ometa unutarnji proces integracije osjetila vida, sluha i dodira koji omogućava percepciju objekata u okolini, voljno pomicanje očiju, glave i tijela koristeći vidno, auditivno i taktilno vođenje te prepoznavanje i učenje preko onoga što vidimo. Patologija nastala oštećenjem zahvaća vidne puteve i više vidne funkcije, često uključuje poremećaje kontrole pokreta očiju, refrakcijske greške i disfunkcije anteriornog vidnog puta. CVI obuhvaća širok raspon otežanog vidnog funkcioniranja, od potpune sljepoće do normalne oštrine vida, uz specifične probleme u vidnom funkcioniranju zbog čega ovaj poremećaj vida najčešće ostaje neprepoznat. Može biti prisutan u bilo kojoj kombinaciji pojedinih oštećenja i stupnja istih.

U razvijenim je zemljama najčešći uzrok oštećenja vida u djece te se procjenjuje kako više od 30 do 40% djece s oštećenjem vida ima CVI. Najčešći uzrok CVI-ja u dječjoj dobi su perinatalne ozljede mozga, zatim drugi neurorizični čimbenici, kao i postnatalna oštećenja mozga (traume, infekcije i dr.). Kako je uzrok CVI-ja oštećenje mozga, često je udružen s dodatnim teškoćama koje su također uzrokovane oštećenjem mozga (prematuritet, intelektualne teškoće, cerebralna paraliza, hidrocefalus, poremećaj autističnog spektra i dr.) pa CVI bude neprepoznat uslijed drugih poteškoća. Nije rijetkost da se u praksi specifična ponašanja djece s CVI-om, koja im kompenziraju sposobnost vidnog funkcioniranja, pripisuju teškoćama u razvoju. Tako se neka ponašanja tumače kao stereotipije, specifične smetnje učenja i druga nepoželjna ponašanja, što dovodi do planiranja i provođenja neadekvatnih rehabilitacijskih postupaka koji ne samo da ne dovode do napretka, nego ograničavaju vidno funkcioniranje djeteta.

Prvi znakovi vide se kroz ponašanje djeteta: dijete naginje glavu pri gledanju, zagledavanje u izvore svjetla, spotiče se o predmete ili ima teškoće u pronalaženju stvari među mnoštvom. Neka djeca bolje reagiraju na zvuk, nego na ono što vide ili imaju poteškoće u prepoznavanju poznatih osoba i izraza lica. CVI se ne otkrije uvijek na rutinskim pregledima.

Pravovremeno prepoznavanje CVI-ja važno je kako bi dijete i obitelj dobili:
-potrebnu podršku,
-primijenile se strategije adaptacije i supstitucije te različiti programi treninga koji u praksi pokazuju pozitivan pomak u svakodnevnom funkcioniranju djece i odraslih s CVI-jem

Iznimno je važna rana dijagnostika i rana (re)habilitacija te stvaranje odgovarajućeg rehabilitacijskog programa kako bi se svele na minimum nepovoljne edukacijske i socijalne teškoće.

CVI je sve prepoznatije i shvaćenije oštećenje vida uzrokovano oštećenjem vidnih puteva u mozgu te su, ovisno o tome koji su dijelovi mozga zahvaćeni lezijom, stupnju nastalog oštećenja vida, ali i mogućim pridruženim teškoćama, u rad s djetetom uključeni različiti stručnjaci, uključujući oftalmologe, pedijatre, edukacijske rehabilitatore, optometriste, radne terapeute, fizioterapeute, logopede, medicinske sestre, specijalizirane učitelje itd.

Za uspješne rezultate rehabilitacijske intervencije iznimno je važna redovita komunikacija između stručnjaka uključenih u rad s djetetom, kao i cijele obitelji i samog djeteta. Uz pomoć neuroplasticiteta mozga, ljudski je mozak pokazao izvanrednu sposobnost kompenziranja neuroloških deficita. Neuroplasticitet je prisutan u svakoj dobi života, s posebnim intenzitetom u ranoj dječjoj dobi, što ukazuje na iznimnu važnost što ranije detekcije oštećenja, kao i uspješne provedbe rehabilitacijskih programa.