Učestalost tjelesnog kažnjavanja djece

Istraživanje je proveo UNICEF u suradnji s agencijom Hendal d. o. o., uz stručnu podršku prof. emerite dr. sc. Marine Ajduković i izv. prof. dr. sc. Miroslava Rajtera. Istraživanje donosi sveobuhvatan uvid u znanja, stavove, odgojne postupke, socio-kulturne i rodne norme roditelja i skrbnika, a koji su povezani s nasiljem prema djeci i adolescentima u obitelji. Istraživanje ukazuje na potrebu za sustavnom podrškom roditeljima i za promjenom društvenih norma.

Istraživanje pokazuje da većina roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja učinkovite i dobre za razvoj djece, a da je tjelesno i psihičko kažnjavanje štetno. Ipak, nasilni odgojni postupci u velikoj su mjeri i dalje prisutni u odgoju djece. Udaranje, vikanje i ponižavanje česti su odgojni postupci roditelja, koji se događaju u izazovnim situacijama roditeljstva - kada roditelji žele dijete naučiti ispravnom ponašanju, kada su u stanju stresa i izgube samokontrolu.

Rezultati istraživanja otkrivaju da je svako drugo dijete u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana doživjelo tjelesno kažnjavanje. Najčešći oblici uključuju udaranje po stražnjici, povlačenje za uši ili kosu te šamaranje, koje postaje češće s dobi djeteta. Psihičko je kažnjavanje u posljednjih godinu dana doživjelo 60% djece, a ono se najčešće očituje kao agresivno vikanje, prijetnje udaranjem, uvrede i prijetnje napuštanjem.

Pojedini roditelji još uvijek ne prepoznaju sve oblike tjelesnog i psihičkog kažnjavanja kao nasilje koje je štetno za djetetov razvoj, nego ih smatraju dijelom "strogog" odgoja. Jedan od četiri roditelja vjeruje da su nasilne metode učinkovite, dok jedan od pet smatra da dijete ponekad zaslužuje šamar.

Stručnjaci upozoravaju da nasilje u odgoju ostavlja dugotrajne posljedice na djecu. Tjelesno i psihičko kažnjavanje utječe na njihovo samopouzdanje, sposobnost učenja i funkcioniranja u školi, na njihove odnose, uzrokuje probleme mentalnog zdravlja te može dovesti do samoozljeđivanja i rizičnog te nasilnog ponašanja.

Istraživanje je također pokazalo da na roditeljske prakse snažno utječu očekivanja okoline, nedostatak podrške u odgoju djece i vlastita iskustva iz djetinjstva.

S ciljem podrške roditeljima UNICEF i stručnjaci preporučuju sljedeće:

ojačati zakonodavni okvir i dosljedno provoditi zabranu tjelesnog kažnjavanja djece
prepoznati psihičko nasilje kao ozbiljan oblik ugrožavanja dobrobiti djeteta
uključiti pozitivno roditeljstvo u nacionalne planove i obrazovne kurikule
osigurati dostupne, inkluzivne i praktične programe podrške roditeljima
osnažiti lokalne zajednice u promociji pozitivnog roditeljstva (i nenasilnih roditeljskih praksi)
razviti digitalne alate za edukaciju, savjetovanje i samopomoć za roditelje
ulagati u usluge mentalnog zdravlja i psihosocijalnu podršku za roditelje, posebno one koji se suočavaju s izazovnim situacijama
provoditi javne kampanje koje promiču nenasilne roditeljske metode i smanjuju stigmu traženja pomoći
uvesti obveznu edukaciju o pozitivnom roditeljstvu za stručnjake koji rade s djecom
jačati lokalne zajednice i međusektorsku suradnju
aktivno uključiti medije, poslovni sektor i sport u promicanje nenasilnog odgoja djece