Posljedice šećerne bolesti

Krvožilne bolesti

Osobe sa šećernom bolešću nekoliko puta su sklonije razvoju krvožilnih bolesti nego osobe bez šećerne bolesti iste dobi. Krvne žile ne oštećuje samo povišena glukoza u krvi već se radi o istodobnom štetnom učinku više različitih rizičnih čimbenika. Naime, vrlo često šećernu bolest prate i drugi poremećaji kao što je povišeni krvni tlak i povišene masnoće u krvi. Udružena pojava povišene glukoze u krvi, povišenih masnoća u krvi i visokog krvnog tlaka naziva se i "metabolički sindrom".  Zajednički uzrok svih tih poremećaja nalazi se u debljini, posebice u obliku u kojem se nakupljanje masnog tkiva odvija u području trbuha.

Štetni učinak tih poremećaja na krvne žile očituje se u ubrzanom razvoju ateroskleroze. Ateroskleroza nastaje zbog oštećenja stijenki arterija u kojima se razvijaju masne naslage koje mogu suziti i začepiti dotok krvi u organe. Ateroskleroza je glavni uzrok bolesti krvnih žila. Osim metaboličkih poremećaja i štetne navike kao što je pušenje, debljina i tjelesna neaktivnost zajednički doprinose i važni su uzroci ubrzanog razvoja ateroskleroze. Posebno je opasna ateroskleroza u žilama koje opskrbljuju organe kao što su srce i mozak.

Širenje ateroskleroze u koronarnim arterijama koje opskrbljuju srčani mišić uzrokuje srčanu anginu i srčani udar. U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost tih bolesti, a srčani udar je najčešći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolešću. Najčešći upozoravajući simptomi su bol i nelagoda u prsištu te zaduha. Tegobe mogu biti prolazne, javljati se samo u naporu, ali isto tako bolest se može razvijati bez ikakvih simptoma.

Šećerna bolest također povećava rizik moždanog udara. Ta bolest javlja se u obliku jedne ili više smetnji poput naglo nastale slabosti jedne strane tijela, smetnjama govora ili razumijevanja, neravnotežom, glavoboljom odnosno poremećajem svijesti ili vida. Mogu se javiti privremeno i spontano se povući, a mogu zaostati i trajno.

U šećernoj bolesti postoji posebna sklonost razvoju ateroskleroze u arterijama koje opskrbljuju noge, a zajedno s oštećenjem živaca u tom području, doprinosi riziku za razvoj rana i amputacija.

Oštećenje živaca

Štetno djelovanje povišene glukoze na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Najčešće su oštećeni osjetilni živci u nogama što može dovesti do gubitka osjeta boli, dodira i topline. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama. Nezaraštanje rana dovodi do infekcije što onda može zahtijevati i amputaciju okrajine. Osobe mogu osjećati trnce, žarenje ili utrnulost, a tegobe su izraženije u mirovanju i noću.

Oštećenje bubrega

Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Bolest bubrega u svom početnom razdoblju ne daje nikakve simptome, a prvi znak oštećenja bubrega u šećernoj bolesti je nalazak bjelančevina u mokraći. Napredovanje bolesti u nekim slučajevima može zahtijevati i liječenje dijalizom odnosno transplantaciju bubrega. Osim dobre kontrole glukoze u krvi, za sprečavanje razvoja bubrežnog oštećenja potrebna je i stroga kontrola krvnog tlaka.

Oštećenje vida

Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo retinopatija. Većina osoba sa šećernom bolešću razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i sljepoću. U osoba sa šećernom bolešću povećana je učestalost očne mrene i povišenog očnog tlaka, glaukoma. Osim redovitih pregleda, sve novonastale smetnje vida u bolesnika sa šećernom bolešću mora provjeriti okulist.