Infekcije dišnih putova

Klamidije i mikoplazme kao uzročnici atipičnih upala pluća

Objavljeno 16.03.2020.
Doc. dr. sc. Slavica Labor, dr. med., specijalist pulmolog
Dr. sc. Marina Labor, dr. med., specijalist pulmolog
Atipične pneumonije ili atipične upale pluća razvijaju se postupno uz izostanak tipične kliničke slike, a najčešće su uzrokovane plućnim klamidijama i plućnim mikoplazmama. Kod infekcija uzrokovanih mikoplazmama većina bolesnika se oporavi čak i bez antibiotske terapije, dok klamidijske infekcije pluća češće zahtijevaju antimikrobno liječenje. Kao i kod velikog broja drugih respiratornih infekcija, adekvatna higijena i prevencija su od ključne važnosti.
Klamidije i mikoplazme kao uzročnici atipičnih upala pluća

O uzročniku klamidijske upale pluća

Jedna od glavnih značajki klamidija jest rast bakterija koji zahtijeva dvofazni razvojni ciklus.

Chlamydophila pneumoniae (C. pneumoniae) jest obligatna unutarstanična bakterija koja uzrokuje infekcije dišnih putova, uključujući upalu ždrijela, bronhitis i upalu pluća. Generalno postoji jedanaest klamidijskih vrsta od kojih su tri patogene za ljude: C. pneumoniae, C. trachomatis i C. psittaci. Pneumonija izazvana C. pneumoniae obično se prenosi u zajednici i blagog je oblika. C. psittaci je zoonoza koja također može uzrokovati pneumonije u ljudi, dok se C. trachomatis javlja samo u novorođenčadi i dojenčadi.

Jedna od glavnih značajki klamidija jest rast bakterija koji zahtijeva dvofazni razvojni ciklus, s dva morfološki različita infektivna i reproduktivna oblika: elementarno tijelo koje je metabolički neaktivno i može preživjeti izvan stanice domaćina te retikularno tijelo koje je metabolički aktivno, ali neinfektivno. Izvan domaćina organizam postoji kao malo, gusto elementarno tijelo krute stijenke; nakon infekcije, elementarno tijelo se veže na epitelne stanice respiratorne sluznice i ulazi u stanicu, nakon čega se prevara u metabolički aktivno retikulirano tijelo koje se umnaža unutar stanice domaćina formirajući mikrokolonije ili intracitoplazmatske inkluzije sastavljene od stotina bakterija u roku od 36 do 72 sata. Tijekom tog umnažanja klamidijski antigeni se otpuštaju na površinu stanica domaćina, izazivajući imunosni odgovor domaćina. Imunitet na infekciju ne traje dugo, a kao rezultat, moguća je ponovna infekcija.

Epidemiologija i klinička slika klamidijske upale pluća

Većina infekcija uzrokovanih C. pneumoniae je asimptomatska, a ostale manifestacije uključuju faringitis, laringitis, upalu srednjeg uha i bronhitis.

Stope infekcije C. pneumoniae u odraslih s izvanbolničkom pneumonijom variraju u rasponu od manje od 1 % do 20 % slučajeva. Čini se da je stopa infekcije veća u bolesnika s blagom infekcijom koja se vidi u ambulantnom okruženju i opada kod bolesnika s povećanom ozbiljnošću bolesti, uključujući hospitalizirane bolesnike i one koji su primljeni na odjel intenzivne njege. Bakterija C. pneumoniae se prenosi s osobe na osobu, vjerojatno putem respiratornih kapljica, aerosolizacije malih čestica i različitih predmeta (fomita). Zabilježene su i epidemije uzrokovane C. pneumoniae.

Ukupni spektar bolesti povezan s C. pneumoniae je širok, u rasponu od asimptomatske infekcije do bolesti opasne po život. Većina infekcija je asimptomatska, a ostale manifestacije uključuju faringitis, laringitis, upalu srednjeg uha i bronhitis. Pneumonija uzrokovana C. pneumoniae klinički je slična drugim oblicima izvanbolničkih upala pluća, a karakterizira ju vrućica, kašalj i otežano disanje. Pneumonija je obično blaga, međutim zabilježeni su i teški slučajevi komplicirani izljevom u poplućnicu, empijemom te smrću.

Pristup dijagnostici, liječenju i prevenciji

Bolesnicima s mikrobiološkom dijagnozom infekcije bakterijom C. pneumoniae preporučuje se azitromicin kao lijek prve linije.

Molekularni test koji se temelji na polimeraznoj lančanoj reakciji (PCR), a koji se može izvesti na nazofaringealnom brisu, iskašljaju i bronhoalveolarnom lavatu preporučuje se za većinu bolesnika ako je dostupan na licu mjesta. Pozitivan rezultat testa (u nedostatku kliničke sumnje na koinfekciju) smatra se dijagnostičkim i može pomoći brzo usmjeriti antibiotsku terapiju. Ipak, unatoč dostupnoj dijagnostici, za većinu bolesnika etiologija u vrijeme postavljanja dijagnoze nije poznata, stoga je opravdan i prikladan empirijski pristup liječenju.

Kod ambulantnih bolesnika većina empirijskih režima uključuje makrolide, tetracikline ili respiratorne fluorokinolone. Za hospitalizirane pacijente koje nije potrebno primiti u intenzivnu njegu, liječenje respiratornim fluorokinolonom ili beta-laktamskim antibiotikom (ceftriakson ili cefotaksim) zajedno s makrolidom predstavlja prvu terapijsku opciju. Kada je u bolesnika s upalom pluća postavljena mikrobiološka dijagnoza C. pneumoniae infekcije postavljena predlaže se azitromicin kao terapija prve linije. U prevenciji bolesti se preporučuju standardne mjere opreza za bolesnike u zdravstvenim ustanovama s pneumonijama uzrokovanim C. pneumoniae, kao i za bolesnike s izvanbolničkom upalom pluća kod kojih uzrok nije poznat.

Što je psitakoza?

Većina ljudi psitakozu dobije od papagaja i kakadua, a golubovi su posebno značajan izvor zaraze u proljeće.

Uzročnik psitakoze je također bakterija iz grupe klamidija, Chlamydophila psittaci (C. psittaci), a radi se o bolesti dišnog sustava koja se prenosi na ljude pretežno od ptica (premda je zabilježen prijenos i s drugih životinja putem posteljice). Izbijanja bolesti vezana su većinom profesionalno uz trgovine kućnim ljubimcima, kavezima za ptice, veterinarskim ustanovama, uz jata peradi te uz proces obrade puretine i pačetine. Većina ljudi se zarazi od ptica reda Psittaciformes, što uključuje papagaje i kakadue, a golubovi su posebno značajan izvor zaraze u proljeće.

Razdoblje inkubacije u ptica je vrlo promjenjivo – od tri dana za akutnu bolest do godine za reaktivaciju latentne (pritajene) infekcije. Infekcija kod ptica je obično bez simptoma, ali može uzrokovati letargiju, natečeno perje, iscjedak iz oka i nosa ili proljev. Ljudi se obično zaraze udisanjem organizama iz osušenog izmeta ili ujedima ptica. Pored toga moguć je i prijenos s čovjeka na čovjeka. Infektivna elementarna tijela ulaze u respiratorne epitelne stanice i pretvaraju se u umnožavajuća retikularna tijela koja su metabolički aktivne strukture koje se nakon toga vraćaju u elementarna tijela koja zaraze druge stanice u istog pojedinca ili druge pojedince.

Glavni simptomi psitakoze

Period inkubacije je obično između 5 i 14 dana, a ponekad infekcija može biti i bez ikakvih simptoma.

Infekcija C. psittaci kod ljudi se najčešće pojavljuje u mladoj ili odrasloj dobi, a očituje se kao naglo nastala vrućica uz izrazitu glavobolju, preosjetljivost na svjetlost i suhi kašalj. Period inkubacije je obično između 5 i 14 dana, a ponekad infekcija može biti i bez ikakvih simptoma. Ostali manje uobičajeni, ali itekako važni simptomi uključuju upalu ždrijela, proljev i izmijenjeni mentalni status. Neuobičajene manifestacije bolesti su rijetke, ali mogu biti smrtonosne. Povremeno dolazi do zatajenja disanja koje zahtijeva podršku mehaničke ventilacije i može biti fatalno. Bolesnici s fulminantnom pneumonijom često se očituju i neurološkim, bubrežnim i gastrointestinalnim komplikacijama.

Infekcija u trudnoći može biti opasna po život, posebno u kasnom drugom ili trećem tromjesečju trudnoće (respiratorno zatajenje, disfunkcija jetre i diseminirana intravaskularna koagulacija mogu ugroziti život majke). Infekcija može preći preko posteljice i izazvati smrt ploda ugrožavajući fetoplacentalni protok krvi te povećavajući rizik od bakterijske embolizacije za sam plod.

Dijagnostika i liječenje psitakoze

Što se tiče prepoznavanja bolesti, tipična klinička obilježja (vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima, suhi kašalj) kod bolesnika koji su bili u kontaktu s pticama bi trebala sugerirati točnu dijagnozu. Kod većine pacijenata se fizikalnim pregledom čuju pucketanja u plućima, a povećana jetra i slezena se viđaju u otprilike 10 % bolesnika.

Finalna dijagnoza psitakoze se obično postavlja laboratorijskom dijagnostikom, i to serološkim ispitivanjem fiksacijom komplementa ili testom na mikroimunofluorescentna antitijela. Izravno imunofluorescentno bojenje respiratornih sekreta (iskašljaj, faringealni bris) se koristi za brzu dijagnozu. Molekularna metoda PCR omogućuje brzu i specifičnu dijagnozu.

Brzina sedimentacije i C-reaktivni protein (CRP) vrlo su često povišeni. Snižena razina natrija se viđa prilično često, kao i blaga povišenost serumskog kreatinina i ureje u krvi. Radiološka obrada prsnog koša je abnormalna u otprilike 80 % slučajeva, uz lobarne pneumonije češće u donjim režnjevima. Često se viđaju povišena razina bjelančevina i bijelih krvnih stanica u cerebrospinalnom likvoru kod bolesnika koji su podvrgnuti lumbalnoj punkciji.

U liječenju psitakoze se preferira primjena tetraciklina u trajanju od 7 do 10 dana. Makrolidi se često koriste za liječenje infekcije stečene u zajednici kod nedostatka mikrobiološke dijagnoze. Vjeruje se da je azitromicin razuman izbor u trudnica i djece mlađe od osam godina života, kod kojih se doksiciklin obično izbjegava. Cjepivo još uvijek nije razvijeno.

Plućne mikoplazme – još jedan važan uzrok atipičnih pneumonija

Upale plućnim mikoplazmama se javljaju tijekom cijele godine, no učestalost raste tijekom ljeta i dosiže vrhunac u jesen ili zimu.

Mycoplasma pneumoniae (M. pneumoniae) je jedan od najmanjih organizama sposobnih za samostalni život i uobičajen je patogen dišnog sustava. Od 120 različitih izoliranih vrsta 13 uzrokuje bolest u ljudi, no samo četiri su dobro poznate patogene vrste (M. pneumoniae, M. hominis, M. genitalium, Ureaplasma urealyticum). Smatra se "atipičnim" patogenom jer joj nedostaje stanična stjenka zbog čega nije vidljiva bojanjem po Gramu, a nije niti osjetljiva na antibiotike koji inhibiraju sintezu stanične stjenke, u prvom redu beta-laktame.

Patogene mikoplazme imaju specijalizirane stanične organele koje posreduju interakciju sa stanicom domaćina preko adhezijskog proteina P1 koji pridonosi prianjanju i pokretljivosti duž respiratornog epitela. Ukratko, preživljenje u domaćinu se postiže parazitiranjem na površini ciljne stanice, te ulaskom u stanicu i unutarstaničnim preživljenjem.

Infekcija se prenosi kapljično, a period inkubacije je 2-3 tjedna. Upale se javljaju tijekom cijele godine, no učestalost raste tijekom ljeta i dosiže vrhunac u jesen ili zimu. Epidemije se češće javljaju u zajedničkim kućanstvima, a kao predispnoirajući faktori se spominju pušenje te niske vrijednosti specifičnog IgG protutijela.

Kako se manifestira bolest uzrokovana plućnim mikoplazmama?

Treba naglasiti da su gotovo 50 posto zdravih pojedinaca nositelji ove bakterije, a infekcija često prolazi asimptomatski.

Kao najčešći uzročnik bolesti dišnog sustava u ljudi infekcija se obično manifestira upalom gornjih dišnih putova te akutnim bronhitisom, no može uzrokovati i upalu pluća. Manifestacije van dišnog sustava su rijetke te uključuju encefalitis, hemolitičku anemiju i karditis (upala srčanih struktura) za koje se smatra da su imunosno posredovane uslijed ukriženih autoantitijela, a ne uzrokovane direktno bakterijama.

Upala pluća je rjeđa manifestacija infekcije, obično blage prirode, a obuhvaća 3-10 % bolesnika. Simptomi se najčešće razvijaju postepeno, a uključuju glavobolju, malaksalost i grlobolju. Produktivni ili neproduktivni kašalj može biti praćen s boli ili otežanim disanjem. Teži poremećaji općeg stanju su rjeđi nego uz druge patogene.

Treba naglasiti da su gotovo 50 % zdravih pojedinaca nositelji, a infekcija često prolazi asimptomatski. Čak i nakon akutne infekcije, bolesnici ostaju nositelji bakterije prosječno sedam tjedana, iako mogu biti i puno dulji period. Infekcija gornjeg dišnog sustava očituje se dugotrajnim kašljem uz piskanje, grlobolju, curenje nosa te bolove u ušima. S obzirom da je bolest samoograničavajuća, mikrobiološko testiranje, kao i liječenje antibioticima je nepotrebno.

Dijagnostika, liječenje i prevencija

Kod epidemija u sredinama s izrazitim kontaktom ili kod pojedinih bolesnika može se razmotriti primjena antibiotske profilakse.

U laboratorijskim nalazima kod pacijenata s plućnim mikoplazmama se u više od polovice vidi hemoliza (razaranje crvenih krvnih stanica) te blagi poremećaj jetrenih enzima, dok je broj bijelih krvnih stanica uredan. Encefalitis (upala moždanog parehnima) predstavlja najčešću komplikaciju koja zahvaća središnji živčani sustav, a ostale manifestacije koje mogu komplicirati bolest uključuju meningitis, perifernu neuropatiju i druge neurološke posljedice.

U blagih infekcija nije potreban mikrobiološki dokaz, kao niti za pneumoniju, s obzirom da dostupni dijagnostički testovi nisu u širokoj primjeni, validirani i specifični. Stoga testiranje na M. pneumoniae obično koristimo u odabranim slučajevima kod pacijenata sa sugestivnom kliničkom slikom ili kod teških upala pluća kada bi ciljana antibiotska terapija bila korisna ili kada bi točna dijagnoza bila od prognostičkog značaja. Iako su testovi bazirani na molekularnim metodama testovi izbora, potreban je oprez pri interpretaciji rezultata. Generalno se smatra da pozitivan rezultat testa potvrđuje moguću dijagnozu i da je potrebno dovršiti kompletnu mikrobiološku obradu te uklopiti to u kliničku sliku. Kad navedeno nije dostupnom, u svrhu testiranja se može koristiti serologija s enzimskim imunoesejom.

Većina bolesnika se potpuno oporavi čak i bez antibiotske terapije, a iznimno rijetko bolest ima fulminantan tijek s respiratornim zatajenjem i smrću, što je iznimno rijetko u prethodno zdravih mlađih osoba. Za većinu bolesnika empirijska terapija uključuje lijek koji pokriva tipične i atipične patogene, u prvom redu makrolide, tetracikline ili respiratorne florokinolone.

S obzirom da se M. pneumoniae širi prvenstveno kapljičnim putem, putem higijena ruku i dišnog sustava, kao i izolacija hospitaliziranog bolesnika su ključni za ograničavanje širenja bolesti. Ne preporuča se antimikrobna profilaksa za osobe koje su bile izložene osobama s aktivnom infekcijom uzrokovanom bakterijom M. pneumoniae. Ipak, kod epidemija u sredinama s izrazitim kontaktom ili kod pojedinih bolesnika može se razmotriti primjena antibiotske profilakse. Naposljetku, cjepivo za M. pneumoniae zasad ne postoji, premda neka istraživanja idu u tom smjeru.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(19)
3.7 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Izračunaj plodne dane
Datum početka posljednjeg ciklusa:
Trajanje menstruacijskog ciklusa:

BMI za djecu

Izračunajte BMI za djevojčicu ili dječaka. BMI za djecu Djevojčice i dječaci imaju različite vrijednosti BMI-a tijekom odrastanja. Važno je koristi kalkulator primjeren za dob.