Rubeola

Pojavljivanje bolesti

Rubeola se najčešće javlja u kasnu zimu i rano proljeće, a prije nego je uvedeno redovito cijepljenje obolijevala su djeca predškolske i školske dobi. Danas su najugroženije skupine adolescenti i mlade odrasle osobe.

Prenošenje rubeole

Rubeola se prenosi s čovjeka, koji je jedini izvor zaraze, bliskim kontaktom i sekretima nosa i ždrijela. Zaraznost oboljelog traje od 5-7 dana prije, te 5-14 dana nakon pojave osipa, premda se virus rubeole može izlučivati i duže od 3 tjedna nakon izbijanja osipa. Važno je biti svjestan činjenice da virus izlučuju i oni oboljeli od blagih i inaparentnih oblika, a i novorođenčad rođena od majki koje su u posljednjim tjednima trudnoće preboljele rubeolu.

Inkubacija

Inkubacija, tj. period od zaraze virusom do pojave prvih simptoma, u rubeole iznosi 14-21 dan.

Klinička slika rubeole

Prije izbijanja osipa 3-5 dana može trajati tzv. prodromalni stadij - umjereno povišena temperatura, sekrecija iz nosa, opće loše osjećanje, bolovi u mišićima... Tada se javlja i oticanje limfnih žlijezda iza ušiju i na zatiljku, koji mogu ostati povećani i nekoliko tjedana, uz moguće povećanje slezene. Prodromalni stadij može biti tako blag da prođe neprimjetno, te prvi zamijećeni znak bolesti bude osip. On prvo izbija na licu, čelu i iza ušiju, a tijekom prvog dana se širi na trup i ekstremitete. Izgleda kao manje, svijetlocrvene mrlje koje se ne stapaju i koje nestaju za 2-3 dana bez tragova ili s blagim perutanjem kože.

Komplikacije

Komplikacije su rijetke i u pravilu prolazne. Kao i u drugih virusnih bolesti, mogu se javiti upale zglobova (artritis), snižen broj trombocita (trombocitopenija), a vrlo rijetko i postvirusna upala moždanih ovojnica i mozga (meningoencefalitis). Ova posljednja komplikacija može imati i trajne posljedice. Najvažnija komplikacija rubeole, koja može proći gotovo neopaženo, nastaje u slučaju zaraze trudnice. Tada dolazi do trajnih oštećenja ploda, tzv. rubeolarne embriopatije.

Što je ranije u trudnoći nastala infekcija, oštećenja djeteta bivaju veća. Ometaju rast i psihomotorni razvoj, te, najčešće, defekte oka i srca, premda niti jedan organ ne mora ostati pošteđen. Nastala oštećenja su trajna i na njih nije moguće djelovati nikakvim liječenjem.

Dijagnoza rubeole

Za postavljanje dijagnoze rubeole, prije uvođenja cijepljenja, bila je dovoljna karakteristična klinička slika, no nakon cijepljenja protiv ospica i rubeole, u one djece ili mladih koji obole, slika bolesti nije više tipična, tako da je nije lako razlikovati od niza drugih virusnih ili bakterijskih bolesti koje se javljaju s osipom. U krvnoj slici nema karakterističnih poremećaja. Jedini pouzdan dijagnostički kriterij dijagnoze je dokaz jedne vrste specifičnih protutijela u krvi, koja su prisutna već u trenutku pojave osipa, a ostaju u krvi do 3 mjeseca od trenutka infekcije.

Liječenje

Rubeola je bolest uzrokovana virusom protiv koje ne postoji djelotvoran lijek, a obzirom na vrlo blage simptome, ne zahtijeva nikakvo potporno liječenje, osim možda sredstva protiv temperature u prvim danima. Kao i u svim ostalim slučajevima kada je temperatura povišena ili se dijete loše osjeća, treba inzistirati na mirovanju, laganoj prehrani i dovoljnoj količini tekućine, tako da organizam najlakše prebrodi period stvaranja otpornosti i preboli bolest.

Zaštita

Protiv rubeole postoji djelotvorna zaštita cijepljenjem, koja se provodi s jednom dozom cjepiva, i to s navršenih 12 mjeseci života. U kombinaciji s cjepivom protiv rubele dolazi i cjepivo protiv morbila (ospica) i parotitisa (zaušnjaka).

Docjepljivanje slijedi prilikom upisa u prvi razred osnovne škole, a vjerojatno će se uvesti i cijepljenje u adolescentnoj dobi za djevojčice, obzirom da tijekom godina protutijela dobivena cjepivom opadaju i zaštita, koja je potrebna u cijeloj generativnoj dobi, slabi. Prirodna infekcija, što znači preboljela bolest, ostavlja trajan i snažan imunitet za čitav život.