Priručnik bolesti

Depresija

Grupa: Duševne bolesti i stanja, bolesti ovisnosti
Posjetite centar: Depresija
Samo ime depresija dolazi od latinske riječi i znači potištenost. Kada liječnici govore o depresiji, misle na niz srodnih psihofizičkih stanja koje karakteriziraju poremećaji raspoloženja, tj. afektivni poremećaji. Oni se prepoznaju kao sniženo raspoloženje, negativni osjećaji te crne misli. Prate ih i tjelesni simptomi poput umora, iscrpljenosti te poremećaja sna i apetita.

Tko obolijeva od depresije?

Trenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresivnog poremećaja pati između 100.000 i 200.000 osoba, a svaki peti Hrvat doživjeti će barem jednu depresivnu epizodu u životu.

Podaci govore da trenutno od depresije boluje 3 do 4 posto stanovništva industrijski razvijenih zemalja. Zasad se čini da su žene ugroženije od muškaraca, jer se kod njih depresija dijagnosticira dva do tri puta češće. Trenutno u Hrvatskoj od nekog oblika depresivnog poremećaja pati između 100.000 i 200.000 osoba, a svaki peti Hrvat doživjeti će barem jednu depresivnu epizodu u životu. Prema podacima, oko 15 posto najteže oboljelih, koji su liječeni u bolnici, sami okončaju vlastiti život zbog velike patnje. Smatra se da više od dvije trećine samoubojstava počine bolesnici koji su u teškoj depresiji.

Što uzrokuje depresiju?

Najčešći otponac za razvoj bolesti su vanjski čimbenici, kao što su pretrpljeni stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici.

Depresija je bolest središnjeg živčanog sustava koja nastaje zbog promjena u živčanim stanicama i kemijskim procesima u mozgu. Najčešći otponac za razvoj bolesti su vanjski čimbenici, kao što su pretrpljeni stres, nepravilna prehrana, manjak svjetla, slaba tjelesna aktivnost, alkohol te neki lijekovi i narkotici. Pokazalo se da neke osobe imaju urođenu sklonost (predispoziciju) depresiji, koja se genetski prenosi. Biološka psihijatrija stoga govori o depresivnoj građi, koja je zapisana u genetskom kodu, a označava osobitu sklonost razvijanja depresivnoga poremećaja.

Simptomi depresije

Neki od simptoma depresije su potištenost, tuga, zabrinutost, osjećaj bespomoćnosti i krivnje, umor, manjak koncentracije te poremećaji spavanja.

Depresija se može prepoznati po nizu simptoma, a svaki se bolesnik jačinom i vrstom simptoma razlikuje od drugoga. Najčešći simptomi depresije su:

  •  potištenost, turobno raspoloženje, navala crnih misli i sjećanja;
  •  intenzivna tuga, samosažaljenje, napadaji plača;
  •  osjetljivost, ranjivost, razdražljivost ("sve me smeta");
  •  strah, tjeskoba, zabrinutost, strepnja ("nešto strašno će se dogoditi");
  •  pesimizam, beznađe i bespomoćnost ("nema mi spasa", "nikad mi neće biti bolje");
  •  osjećaj bezvrijednosti, krivnje i suvišnosti ("nitko me ne voli", "nitko me ne treba");
  •  osamljenost, osjećaj nepripadanja ili nezaštićenosti ("potpuno sam sam na svijetu");
  • nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima ("ništa me ne veseli");
  •  bezvoljnost, letargija ("ništa mi se ne da");
  •  oslabljena koncentracija i poremećaj pamćenja;
  •  umor, iscrpljenost, manjak energije;
  •  značajno smanjen ili povećan apetit;
  •  nesanica ili prevelika potreba za snom;
  •  tjelesni bolovi koji nemaju tjelesne uzroke;
  •  želja za smrću ili planiranje samoubojstva ("ne mogu više izdržati", "bolje da me nema").

Liječenje depresije

U liječenju depresije najčešće se koriste lijekovi, tzv. antidepresivi. Oni uklanjaju ili ublažavaju simptome bolesti u roku od jednog do šest tjedna, a mogu se kombinirati i s drugim postupcima te psihoterapijom.

Prvo pitanje koje se nameće kada nas pogodi depresija je što učiniti. U svakom slučaju treba potražiti pomoć liječnika. To može biti liječnik obiteljske medicine, koji će sam prepisati antidepresivne lijekove ili će po potrebi oboljelog uputiti psihijatru. Može se otići i psihijatru koji ima privatnu praksu. Nažalost, golemi broj oboljelih teško prihvaćaju da boluju od psihičkog poremećaja i s nelagodom odlaze psihijatru.U liječenju depresije najčešće se koriste lijekovi, tzv. antidepresivi. Oni uklanjaju ili ublažavaju simptome bolesti u roku od jednog do šest tjedna, a mogu se kombinirati i s drugim postupcima te psihoterapijom. Antidepresive valja uzimati neprekidno i točno prema uputama liječnika, bez odstupanja ili "improvizacija" kojima su oboljeli ponekad skloni. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje uzimanje antidepresiva i šest do deset mjeseci nakon nestanka simptoma, a neki stručnjaci zagovaraju višegodišnje ili čak doživotno uzimanje lijekova kod pacijenata s kroničnom depresijom.

Vrste antidepresiva

Glavne skupine su inhibitori monoaminooksidaze, triciklički antidepresivi te inhibitori ponovne pohrane serotonina

Na tržištu postoje deseci antidepresiva koji su prema svome djelovanju svrstani u nekoliko glavnih skupina. Glavne skupine su inhibitori monoaminooksidaze, triciklički antidepresivi te inhibitori ponovne pohrane serotonina. Svima je zajedničko djelovanje da pojačavaju djelovanje jednog ili više neuroprijenosnika te tako ublažavaju simptome.

Što treba znati o uzimanju lijekova

Važno je razumjeti da antidepresivi ne djeluju odmah te ih zato treba uzimati dugo i redovito, a pozitivno je da ne dovode do razvoja ovisnosti.
  1.  Antidepresivi NE djeluju odmah, poput aspirina ili sredstava za smirenje. Ovisno o obliku bolesti, potrebno je između jednog i šest tjedana da lijekovi dovedu do poboljšanja. Presudno je da se uzimaju neprekidno i uz potpuno pridržavanje uputa.
  2. Sve vrste antidepresiva podjednako uspješno suzbijaju simptome depresije kod gotovo 80 posto oboljelih. Kada se jedan lijek pokaže nedjelotvornim, liječnik može povisiti dozu istog lijeka, prepisati drugi lijek (najčešće s drukčijim mehanizmom djelovanja), ili prvom lijeku dodati drugi lijek.
  3. Antidepresivi ne izazivaju ovisnost. Ako pacijent mora lijek uzimati dugoročno, to je zato što to zahtijeva priroda bolesti, a ne zbog toga što lijek stvara ovisnost. 
  4. Antidepresivi ne ometaju oboljelog u rješavanju problema u životu, ako problemi postoje. Zapravo, osposobljavaju ga za njihovo rješavanje.

Psihoterapija

Psihoterapija je dobrodošla pomoć depresivnom pacijentu, prvenstveno u razdoblju prije nego počnu djelovati lijekovi. Kada mu se stanje poboljša, od terapeuta može naučiti neke praktične "antidepresivne" vještine: kako se kvalitetnije ophoditi s ljudima, kako bolje organizirati život i izbjegavati stresne situacije, kako tražiti ono što želi i suprotstaviti se onome što mu ne ide "u račun", općenito kako se afirmirati u društvu.

Alternativne terapije

Uz lijekove i psihoterapiju depresija se liječi i elektrošokovima te svjetlosnom terapijom.

U liječenju depresije pokazali su se učinkovitima neki postupci koji utječu na biokemijsko-električne procese u mozgu. Jedan od tih postupaka je i elektrokonvulzivna terapija ili terapija elektrošokovima (ECT). Terapija elektrošokovima još uvijek je najbolja metoda liječenja teške depresije te manične faze bipolarnog poremećaja. Provodi se u bolnici i potpuno je neškodljiva. Oboljelom se daju sredstva za opuštanje mišića i uvodi ga se u punu anesteziju. Potom mu se na jednu ili obje strane glave stavlja elektroda, koja u mozak pušta slabu struju radi izazivanja grča (konvulzije). Taj je grč ključni terapijski element ECT-a. Postupak se ponavlja 6 do 12 puta u razmacima od po dva do tri dana. Svjetlosna terapija se prvenstveno koristi kod zimske depresije, odnosno one koju uzrokuje manjak svjetla. Oboljeli gleda u lampu snage 2.500 do 10.000 luksa između 30 i 120 minuta (što je slabija lampa tretman traje dulje). Učinak se postiže već nakon 3 do 4 dana. Terapija nespavanjem pomaže depresivnim pacijentima kojima se značajno ublažavaju simptomi bolesti nakon neprospavane noći ili nakon 3 do 4 sata ranijeg buđenja. Može se kombinirati sa svjetlosnom terapijom, tako da se odmah nakon buđenja pacijent izvrgava jakom svjetlu. Čini se da se moždani elektro-kemijski procesi remete tijekom spavanja, a osobito tijekom REM-faze (faze sanjanja), dok produljena budnost "vraća" poremećene procese u normalnu funkciju.

(69)
3.8 od 5

vezani članci

KALENDAR ovulacije

Izračunaj plodne dane
Datum početka posljednjeg ciklusa:
Trajanje menstruacijskog ciklusa: