Tko sve treba biti u izolaciji?

Za to je potrebno osobe sa sumnjom na ili laboratorijski potvrđenom bolesti COVID-19 i njihove kontakte izolirati kako se bolest ne bi širila na druge ljude.

Izolacija je mjera izdvajanja bolesne osobe od drugih ljudi koja se primjenjuje prilikom njihovog liječenja, radi sprječavanja širenja zarazne bolesti.

Ona može biti u bolnici, a za oboljele osobe čije zdravstveno stanje ne zahtijeva bolničko liječenje, jer imaju blagi oblik bolesti, provodi se u kući kao kućna izolacija.

Ista svrha je i mjere zdravstvenog nadzora u obliku samoizolacije odnosno kućne karantene u svom vlastitom domu, samo što se samoizolacija primjenjuje na zdrave osobe (osobe bez znakova/simptoma bolesti i koje nemaju laboratorijski potvrđenu infekciju) kako bi se što ranije otkrila bolest i osoba imala što manje kontakata s drugim ljudima u trenutku zaraze, što sprječava širenje zaraze.

U kućnoj izolaciji i na liječenju kod kuće trebaju biti:

-osobe kojima je potvrđena dijagnoza COVID-19 bolesti koje imaju blage ili srednje teške simptome bolesti (uglavnom povišenu tjelesnu temperaturu, kašalj, glavobolju,i malaksalost) i čije zdravstveno stanje ne zahtijeva bolničko liječenje, mogu se liječiti u svom domu
-osobe sa još uvijek prisutnim simptomima bolesti koje su se liječile u bolnici, ali čije stanje više ne zahtijeva bolničko liječenje, osobe s laboratorijski potvrđenom bolešću koje nemaju simptoma, ili koje na temelju informiranog pristanka odbijaju liječenje u bolnici
-osobe sa sumnjom na COVID-19 na temelju znakova bolesti i/ili epidemioloških kriterija (putovanje izvan Hrvatske ili bliski kontakt s osobom oboljelom od COVID-19), koje su se testirale ili čekaju termin za testiranje (vjerojatan slučaj), a ne trebaju liječenje u bolnici, do saznavanja rezultata testiranja (za to vrijeme njihovi kontakti trebaju u samoizolaciju)

Osobe koje imaju teži oblik bolesti i zahtijevaju liječenje u bolnici, bit će tijekom liječenja izolirani u bolnici.

Za mogućnost provedbe skrbi i liječenja u kućnoj izolaciji, potrebno je da zdravstveno stanje oboljele osobe ne zahtijeva bolničko liječenje (blaži oblik bolesti) te odgovarajući uvjeti stambenog prostora (određeni tehnički i sigurnosni uvjeti, uključujući mogućnost komunikacije s liječnikom za vrijeme liječenja), što procjenjuje liječnik.

Oboljelu osobu i članove kućanstva je potrebno informirati o mjerama osobne higijene i sprječavanja infekcija koje se prenose kapljičnim putem i dodirom.