Najčešće zablude i strahovi bolesnika s alergijskom astmom

Utjecaj genetike – od koga je bolesnik naslijedio bolest?

Alergijske bolesti javljaju se kao posljedica interakcije genetskih i okolišnih faktora, pri čemu okolišni faktori u današnje vrijeme imaju sve veću ulogu. Činjenica je da se u obiteljima u kojima netko od predaka ili rođaka ima neku alergijsku bolest iste bolesti javljaju češće u odnosu na opću populaciju. Ako od atopijske bolesti boluje jedan roditelj, rizik pojave atopijske bolesti u djeteta je oko 20 %, a ako oba roditelja boluju od iste atopijske bolesti taj rizik dosiže 75 %. Poznate su i druge stope rizika pojave bolesti ako od atopijske bolesti boluju drugi rođaci. No, s obzirom na veliki utjecaj okolišnih faktora, sve su češći bolesnici kod kojih u obitelji nema oboljelih od atopijskih bolesti. Dakle, ne može se sa sigurnošću reći hoće li dijete oboljeti od atopijske bolesti, može se samo procijeniti rizik obolijevanja.

Strah od lijekova koji se primjenjuju u liječenju

Inhalacijski kortikosteroidi: s obzirom na današnje terapijske mogućnosti smatra se da se uz adekvatnu terapiju i doze primijenjenih lijekova većina alergijskih bolesti (osim ekstremnih izuzetaka) može kontrolirati u tolikoj mjeri da gotovo ne utječu na kvalitetu svakodnevnog života. Terapijske doze kortikosteroida koje su dovoljne za adekvatnu kontrolu alergijske bolesti u pravilu su toliko male da niti nakon višegodišnje sezonske ili kontinuirane primjene dokazano ne uzrokuju nuspojave poput zaostatka u rastu, pretilosti, pojave šećerne bolesti (nuspojave koje se očekuju kod dužih primjena visokih doza kortikosteroida) i slično. Naprotiv, loša kontrola alergijske bolesti izbjegavanjem primjene terapije može imati teške dugoročne posljedice. One se neće manifestirati odmah, nego nakon više godina, a u smislu širenja upalnog procesa (npr. nekontrolirana alergijska upala sluznice nosa povećava vjerojatnost razvoja alergijske astme) ili njegovog intenziviranja (npr. pogoršanje alergijske astme zbog izostanka ili neredovitog liječenja).

Salbutamol: bronhodilatator, lijek koji se primjenjuje za liječenje alergijske astme u fazama pogoršanja stanja - bronhoopstrukcije uzrokovane rasplamsavanjem alergijske upale na sluznici bronha. Strah od djelovanja salbutamola na srce ima povijesne korijene. U ranijim razdobljima, kada nisu postojali lijekovi za adekvatnu kontrolu bolesti, salbutamol je bio osnovni lijek i često upotrebljavan lijek u terapiji astme. Manje zbog njegovog djelovanja na srce (nakon primjene prolazno ubrzava rad srca), a više zbog razvoja srčane bolesti koja se nakon više godina razvija u bolesnika s teškom nekontroliranom astmom, salbutamol se i danas povezuje sa mogućim srčanim tegobama u astmatičara. No, kako danas postoje adekvatni lijekovi za kontrolu bolesti koji u teoriji trebaju u potpunosti spriječiti ili bitno prorijediti upotrebu salbutamola, svaki strah od povremene, kraće upotrebe ovog lijeka je apsolutno je neopravdan.

Trajanje i težina bolesti, strah od rane smrti, invaliditeta...

Alergijske bolesti su kronične bolesti kod kojih intenzitet tegoba varira ovisno o raznim čimbenicima. U većini slučajeva, posebno kod alergijskih bolesti dišnog sustava, intenzitet tegoba može biti kroz nekoliko godina izražen te potom u periodu od nekoliko godina jenjati (valovita izraženost simptoma). Nužno je naglasiti da je dokazano da i u fazama manje izraženih simptoma postoji aktivna alergijska upala, te stoga nije preporučljivo samoinicijativno prekidati liječenje i odlazak na redovite kontrole bez savjetovanja sa subspecijalistom koji je terapiju propisao. Kod pojave alergijskih bolesti dišnog sustava kod djece, posebno kod početka u predškolskoj dobi i kod djece u koje se liječenje dosljedno provodi, često nakon puberteta simptomi bolesti prestaju i ista ne zahtjeva daljnje liječenje. Moguće je, međutim, da se kod nekih od navedenih bolesnika kasnije tijekom života simptomi ponovno jave (npr. kod žena koje su u djetinjstvu liječene zbog alergijske astme simptomi se ponovno mogu javiti tijekom ili neposredno nakon trudnoće).

Uz današnju terapiju smatra se da se gotovo svaka alergijska bolest može u najvećoj mjeri adekvatno kontrolirati. Stoga, danas u većini slučajeva alergijska bolest ne dovodi do invaliditeta ili skraćivanja životnog vijeka, ali zahtijeva različito dugo liječenje, a ponekad i doživotan angažman bolesnika oko liječenja.

Fizička aktivnost i bavljenje sportom

Fizička aktivnost i bavljenje sportom kod alergijskih bolesti dišnog sustava nisu kontraindicirane, nego se nakon postavljanja dijagnoze i uvođenja terapije i preporučuju. Idealni sport za astmatičare je plivanje (iako u rijetkim slučajevima može doći od egzacerbacije astme tijekom boravka na bazenu) ali i drugi dvoranski sportovi. Pri tome je izrazito bitna adekvatna kontrola disanja koja se npr. dobro savladava u borilačkim sportovima. Sportovi na otvorenom (nogomet, atletika...) nekim bolesnicima mogu biti kontraindicirani zbog nužnosti sezonskog izbjegavanja alergena (npr. alergije na peludi trava, stabala, korova itd.).

U slučaju tendencije profesionalnog bavljenja sportom nužni su redoviti kompletni pregledi u sportskoj ambulanti. Kod profesionalnih sportaša nužno je voditi brigu i o pravovremenoj prijavi lijekova koji se koriste za liječenje alergijske bolesti komisiji za kontrolu dopinga.