Astmu iskusi jedna od dvanaest osoba u svijetu, te pripada najčešćim kroničnim bolestima. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) može se javiti u bilo koje životno doba, od djetinjstva do odrasle dobi, te pratimo značajan porast oboljelih u starijoj životnoj dobi. Astma je cjeloživotna bolest, no javlja se u ciklusima različite aktivnosti, što znači da se izmjenjuju periodi sa značajnim simptomima sa periodima bez ikakvih simptoma. Osnovna značajka astme je kronična upala dišnih putova koja uzrokuje 10-100 puta veću podražljivost bronha na stimulanse okoliša, radi čega oni reagiraju kontrakcijom mišićja i oticanjem sluznice. Takve promjene uzrok su tegoba astme poput kašlja, nedostatka zraka praćenog piskanjem ili sviranjem i/ili stezanjem u prsištu, često s noćnim buđenjima. Inhalacijska terapija može oboljelima omogućiti da kontroliraju simptome astme i vode normalan, aktivan život.
Astma je u većine djece alergijske naravi, dok je u odraslih astma alergijska u polovine bolesnika.
Nisu jasne okolnosti niti čimbenici rizika zašto se u nekih osoba na sluznici dišnih putova počne odvijati neprimjerena imunosna reakcija nakon susreta s tvarima iz okoliša poput alergena, te uzrokuje kronične upalu dišnih putova.
Inhalacijski kortikosteroidi djeluju na upalu na način da smiruju intenzitet imunosne reakcije, a time se smanjuju i simptomi astme. Bolesnik osjeti poboljšanje, pluća se "očiste" od sluzi, lakše se diše, nestaje nadražaj na kašalj i noćna buđenja. Zbog navedenog, inhalacijski kortikosteroidi predstavljaju zlatni standard za liječenje astme i najvažniju skupinu lijekova u astmi.
Inhalacijski kortikosteroidi drastično su smanjili broj akutnih napada astme (egzacerbacija), kao i posjeta hitnim službama i broja hospitalizacija, time i smrtnih ishoda. Istodobno smanjuju potrebu za oralnim kortikosteroidima, te je posljedično znatno manje ozbiljnih nuspojava povezanih s korištenjem kortikosteroida. Zbog toga što inhalacijska primjena dovodi do značajnog poboljšanja bolesti uz dobar profil sigurnosti, temeljna protuupalna terapija astme, kao što su IKS, može se koristiti dugotrajno, više mjeseci čak i tijekom trudnoće. U trudnoći prekid temeljne terapije astme povećava rizike od nekontrolirane astme s mogućom hipoksemijom i zastojem u razvoju djeteta, te rizikom od pobačaja.
Povremeno je suženje dišnih putova u astmi toliko izraženo da osoba osjeća nedostatak zraka, sve do gušenja, i posebno se zamara u naporu. U tim situacijama potrebno je brzo pomoći bolesniku lijekovima koji dovode do opuštanja stisnutih mišića u dišnim putovima.
Postoje dvije vrste lijekova koji šire dišne putove i imaju brzi učinak pa se mogu koristiti za brzo olakšanje simptoma astme:
Pokazalo se da prekomjerna uporaba SABA u terapiji astme može dovesti do loših ishoda u bolesnika s astmom. Korištenje više od tri SABA inhalera (spremnika lijeka) godišnje povezano je s većom smrtnošću u astmi. Zbog toga je važno da SABA ne bude prvi (i jedini) lijek koji koji bolesnik dobije pri postavljanju dijagnoze astme, već da dobije obvezno inhalacijski koritikosteroid, kako bismo od početka konzistentno komunicirali s našim bolesnicima koji je najvažniji lijek u liječenju astme - IKS, te da se bolesnici ne oslanjanju i ne koriste pretjerano SABA-e.
Postoji opcija istodobnog uzimanja lijeka bronhodilatatora beta2-agonista koji ima svojstva brzog i dugog djelovanja, a to je formoterol (FABA) i uz njega u istom inhaleru i IKS. Navedena kombinacija IKS/FABA može se koristiti i kao temeljna terapija za održavanje kontrole astme i u pogoršanjima za olakšavanje tegoba. Na taj način se smanjuje rizik nesuradljivosti s inhalacijskom terapijom koja dovodi do nedovoljnog uzimanja IKS-a i prekomjernog uzimanja SABA-e.
Inhaleri su pomagala koja stvaraju raspršene čestice lijeka bilo u obliku suhog praha koji se aktivira snažnim i energičnim udahom, ili u obliku aerosola koji se aktivira uz pomoć potisnog plina (sprej, pumpice), pa je tada potrebno koordinirati početak udaha i spori, ravnomjerni i dugi udah. Obzirom da svaki inhaler ima različit način pripreme doze i način udisanja, važno je naučiti ispravno koristiti inhaler koji je liječnik propisao. Učinkoviti i odgovarajući udah koji će svrhovito dovesti lijek putem inhalacije na mjesto opstrukcije dišnih putova treba dobro uvježbati, a tehniku inhalacije lijeka povremeno provjeravati i poboljšavati uz pomoć zdravstvenih djelatnika (liječnika, medicinske sestre ili ljekarnika). Sve lijekove za astmu važno je koristiti redovito, jer niti najbolji lijek neće djelovati ako ga bolesnik ne uzme.
Lijekove za astmu važno je redovito uzimati čak i kada osoba nema simptome, jer su blage upalne promjene u bronhima osobe s astmom trajno prisutne. U slučaju da se lijekovi ne uzimaju redovito, imunosna upala bronha se pogoršava i pojaviti će se i tegobe. Redovitom uzimanjem lijekova dovoljne su male doze IKS da se upala drži pod kontrolom i da osoba ima izvrsnu kvalitetu života, a da nema nuspojave lijekova. Neredovito uzimanje lijekova dovodi do obilja simptoma i izostanaka s posla, čestih pogoršanja astme, potrebe za hitnim intervencijama, hospitalizacijama, te dovodi do trajnih promjena u dišnim putovima i trajnog oštećenja plućne funkcije.
Napredak medicine i sve bolje razumijevanje podloge astme omogućio je veliki napredak u liječenju teških oblika astme. U manjeg broja osoba s astmom (oko 5-10%), razviti će se posebno težak oblik bolesti – teška astma. U bolesnika s teškom astmom, usprkos redovitom liječenju uobičajenim lijekovima javljaju se učestala pogoršanja astme uz obilje simptoma i lošu plućnu funkciju. Ovi bolesnici trebaju biti upućeni pulmolozima ili alergolozima u centre za tešku astmu radi detaljne obrade i odabira najboljeg načina liječenja uz pomoć multidisciplinarnih timova za tešku astmu.
Odnedavno je za bolesnike dostupna tzv. biološka terapija koja specifično cilja neke od glavnih putova nastanka upale u astmi koja u pomno odabranih bolesnika značajno mijenja kvalitetu života.
Uz astmu neke se pridružene bolesti posebno često javljaju. Dio dobrog pregleda bolesnika s astmom uključuje uz anamnezu i pregled funkcije pluća, pregled svih drugih simptoma i organa, te i pitanja o navikama i načinu života, poput pušenja i dnevnih aktivnosti. Najčešće pridružene bolesti u astmi su bolesti gornjih dišnih putova, kao što su alergijski rinitis ili kronični rinosinuitis s ili bez nosne polipoze. Stoga svaki bolesnik s astmom treba biti pregledan od specijaliste za uho, grlo i nos. Često je zahvaćena koža, te je prisutan atopijski dermatitis ili urtikarija. Postoji povezanost s gastroezofagealnim refluksom (GERB-om). I na kraju, u bolesnika s astmom češće je prisutna anksioznost koja ponekad prelazi u depresiju, što treba prepoznati i liječiti.
Ponekad su terapijski režimi uzimanja lijekova bolesnicima komplicirani, te ih je poželjno proraditi zajedno i napisati Osobni plan liječenja astme (OPLA), koji opisuje redoviti način uzimanja lijekova i postupak kod akutnih pogoršanja astme. Posebno je značajan otvoreni i partnerski odnos bolesnika i liječnika, gdje bolesnik treba imati aktivnu ulogu u postavljanju pitanja i razjašnjavanju svojih dilema i nedoumica u svezi s bolešću i terapijom, uz zajedničko donošenje odluka u određivanju ciljeva liječenja. Liječnik treba dati jasne informacije o bolesti i podijeliti znanja i viđenja moderne medicinske znanosti o astmi, podići bolesniku elan i motivaciju da je moguće postići poboljšanje na elementima koji su njima osobno važni, a sve uz empatiju i podršku bolesniku. Bolesnici imaju svoju odgovornost, trebaju prepoznati pokretače svojih pogoršanja i izbjegavati ih koliko je god moguće, uzimati preporučene lijekove strpljivo i redovito pravilnom inhalacijskom tehnikom, te održavati balansirani život.
Astma se redovitim uzimanjem odgovarajućih lijekova odgovarajućom tehnikom inhalacije, ali i odgovarajućim načinom života može dobro kontrolirati i bolesnik može imati odličnu kvalitetu života u većini slučajeva. Poželjan način života uključuje nepušenje, zdravu prehranu s dovoljno tekućine, primjerenu tjelesnu masu, redovito kretanje u vanjskom okolišu na čistom zraku u zelenilu ili na moru. Važna je i ravnoteža između dovoljno sna i radnog opterećenja, a za sve to potrebna je mentalna zrelost. Zdravstveni profesionalci trebaju podržati svoje bolesnike na tom putu osobnog rasta i cjelovitog ostvarenja prema zdravlju.
GBD 2019 Diseases and Injuries Collaborators. Global burden of 369 diseases and injuries in 204 countries and territories, 1990-2019: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2019. Lancet. 2020 Oct 17;396(10258):1204-1222. doi: 10.1016/S0140-6736(20)30925-9. Erratum in: Lancet. 2020 Nov 14;396(10262):1562.
http://globalasthmanetwork.org
Global Initiative for Asthma. Global Strategy for Asthma Management and Prevention, 2024. Dostupno na: https://ginasthma.org/.
Popović-Grle S, Vrbica Ž, Gomerčić Palčić M, Bulat Kardum Lj, Škrinjarić Cincar S, Lampalo M, Basioli Kasap E, Mladinov S, Ljubičić Đ, Miculinić N, Samaržija M. Smjernice za liječenje astme Hrvatskog pulmološkog društva I Hrvatskog torakalnog društva. Liječn Vjesn 2023;145 (5- 6):161-83. https://doi.org/10.26800/LV-145-5-6-1.