Astma i debljina

Definicija astme i debljine

Astma je česta, kronična opstruktivna upalna bolest dišnih putova obilježena epizodama zaduhe, kašlja, zviždanja i pritiska u prsima. Astma je po učestalosti četvrta bolest u svijetu, a Hrvatska pripada zemljama sa srednje visokom učestalosti ove bolesti. Karakteriziraju je neprimjereno jak imunološki odgovor i kronična upala traheobronhalnog stabla koja dovodi do otežanog protoka zraka u dišnim putovima.

Debljina (pretilost, gojaznost) predstavlja kronično stanje u kojem dolazi do prekomjernog nakupljanja masti u organizmu. Novo tisućljeće karakterizira epidemija debljine koja je postala jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice, prisutna je ne samo u visokorazvijenim zemljama, već i u niskorazvijenim zemljama te zemljama u razvoju, osobito u urbanim područjima. U razvijenim zemljama debljina je sve učestalija, a s protokom vremena uzima sve više maha; naime, u posljednjem desetljeću prevalencija debljine povećala se za oko 30%, što znatno pridonosi pobolijevanju kao i ukupnoj smrtnosti u populaciji. U Hrvatskoj debljinu ima 20.37% odraslog stanovništva.

Mjera kojom se određuje prekomjerna tjelesna masa i debljine jest indeks tjelesne mase (ITM) koji se računa kao omjer tjelesne mase u kilogramima i kvadrata tjelesne visine u metrima. Osoba s ITM-om nižim ili jednakim 18,5 kg/m² smatra se pothranjenom, ITM u rasponu od 18,5 do 24,9 kg/m² označava normalnu tjelesnu masu, 25,0 do 29,9 kg/ m² prekomjernu tjelesnu masu, dok osoba s debljinom ima ITM viši ili jednak 30,0 kg/m².

Poveznice između astme i debljine

Visoki indeks tjelesne mase povezan je s razvojem brojnih bolesti i stanja kao što su povišeni krvni tlak, dislipidemija (poremećaj masnoće u krvi), inzulinska rezistencija, metabolički sindrom, šećerna bolest, novotvorine, kardiovaskularni incidenti. Prekomjerna tjelesna masa i debljina također su jedan od glavnih čimbenika rizika i modifikatora bolesti za astmu kod djece i odraslih. Pretile osobe imaju povećan rizik za razvoj astme, a pretili bolesnici s astmom imaju više simptoma, češće i teže egzacerbacije, smanjen odgovor na lijekove koji se koriste u liječenju astme, što u konačnici dovodi do nepovoljnije kontrole astme kod navedenih bolesnika, češćih i izraženijih simptoma bolesti te lošije kvalitete života. Osobe s indeksom tjelesne mase većim od 30 kg/m² imaju mnogo veći rizik za razvoj astme nego oni s nižim ITM-om. Prema podacima američkog Centra za kontrolu i sprečavanje bolesti (CDC), 7% odraslih s ITM-om u normalnom rasponu ima astmu, a 11 posto odraslih s ITM-om većim od 30 kg/m² ima astmu.

Poveznica između debljine i astme još je izraženija u žena – gotovo 15 posto žena koje su pretile boluju od astme. Čimbenici koji doprinose povećanom riziku i težini astme u pretilih su brojni, a rezultat su djelovanja niza fizioloških, metaboličkih i upalnih promjena u organizmu. Prekomjerno masno tkivo u prsnoj i trbušnoj šupljini opterećuje stijenku prsnog koša i time otežava disanje. Također, masno tkivo (koje nije inertno, već metabolički aktivno), u cirkulaciju oslobađa upalne posrednike (medijatore) kao što su interleukin (IL)-6, faktor nekroze tumora-alfa i leptin koji djeluju proinflamatorno, odnosno potiču upalnu reakciju, dok je istovremeno smanjeno oslobađanje protuupalnih posrednika u krvotok.

Kako astmu karakterizira kronična upalna bolest dišnih putova koja nastaje međudjelovanjem upalnih stanica našeg imunološkog sustava i upalnih posrednika, svako povećanje proupalnih posrednika u krvotoku može dovesti do pogoršanja simptoma astme. Također, nezdrava prehrana (npr. prehrana s visokim udjelom šećera ili zasićenih masnih kiselina, ili s niskim udjelom antioksidansa ili vlakana) može rezultirati s povećanom upalnom reakcijom u dišnim putovima i dovesti do pogoršanja respiratornih tegoba. Pretili bolesnici s astmom često imaju i niz komorbiditeta koji mogu dodatno nepovoljno utjecati na kontrolu astme, kao što su opstruktivna apneja za vrijeme spavanja (OSA), gastroezofagealna refluksna bolest, metabolički sindrom i depresija.

Simptomi astme

Simptomi astme su isti kod pretilih osoba kao i kod onih s normalnom tjelesnom težinom. Uobičajeni simptomi su napadaji suhog kašlja, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj fućkanja ili piskanja tijekom disanja uz produžen izdisaj. Kod nekih bolesnika javlja se pritisak ili bol u prsnom košu. Često su simptomi prisutni tijekom noći kada se osoba zbog tegoba u vidu osjećaja nedostatka zraka ili suhog kašlja može i probuditi. Pretile osobe (i odrasli i djeca) imaju lošiju kontrolu astme, izraženije simptome bolesti (pojačani kašalj, piskanje, otežano disanje, izraženiji noćni simptomi) te imaju višestruko veći rizik od naglog pogoršanja bolesti (egzacerbacija) u odnosu na one bolesnike s normalnom tjelesnom težinom.

Liječenje astme u pretilih bolesnika

Liječenje astme u pretilih bolesnika uvelike je slično kao i kod bolesnika koji nisu pretili. Farmakološko liječenje je glavni temelj liječenja u većine bolesnika. Pri liječenju se koriste inhalacijski lijekovi (inhalacijski kortikosteroidi, beta-agonisti, antagonisti muskarinskih receptora). Inhalacijska terapija je ujedno i najdjelotvorniji oblik terapije jer lijek dospijeva izravno u pluća. Mogu se još koristiti i lijekovi za oralnu primjenu (oralni kortikosteroidi, antileukotrieni, antihistaminici, ksantini). Važno je napomenuti kako dio pretilih osoba s astmom ima slabiji odgovor na standardne inhalacijske lijekove za kontrolu astme kao što su inhalacijski kortikosteroidi i beta-agonisti. Teški oblici astme mogu se liječiti i biološkom terapijom. Zahvaljujući razvoju imunologije, u svakodnevnu kliničku praksu su uvedeni i biološki lijekovi, riječ je o monoklonskim protutijelima koji djeluju ciljano blokirajući dominantne mehanizme u astmi te time zaustavljaju upalnu kaskadu bolesti.

Promjena životnih navika

Od nefarmakoloških mjera liječenja, svim pretilim osobama s astmom treba preporučiti promjenu životnih navika. Navedeno uključuje redukcijsku dijetu, smanjenje energetskog unosa i povećanje tjelesne aktivnosti. Gubitak tjelesne težine poželjan je u svih pretilih bolesnika s astmom kako bi se postigla dobra kontrola bolesti. Mnogobrojna istraživanja pokazala su kako su osobe nakon gubitka tjelesne težine imale značajno poboljšanje u kontroli astme kao i kvaliteti života. Čak i mali gubitak tjelesne težine može biti vrlo koristan i dovesti do smanjenja simptoma, no kako bi se ostvario zadovoljavajući rezultat, preporuka je izgubiti barem 5-10% tjelesne težine.

Ipak, pretilost je poznata prepreka tjelesnoj aktivnosti, pa se tako bolesnici s prekomjernom tjelesnom težinom značajno manje bave tjelesnim aktivnostima i imaju više prepreka za vježbanje nego njihovi vršnjaci s normalnom tjelesnom težinom. Razlozi za navedeno uključuju poteškoće u izvođenju vježbi i strah od ozljeda mišićno-koštanog sustava, koje se češće javljaju u pretilih, a povrede u toj skupini mogu imati i ozbiljnije zdravstvene posljedice. Navedeni čimbenici stoga često odvraćaju pretile osobe od sudjelovanja u tjelesnim aktivnostima. S druge strane, gubitak tjelesne težine može dodatno motivirati bolesnike na vježbanje. Stoga je nužan individualizirani pristup svakom bolesniku, a preporučena tjelesna aktivnost mora biti u skladu s potrebama, ciljevima i početnom sposobnošću osobe koja ju provodi. Predlaže se svakoga tjedna provesti oko 300 minuta vježbi umjerenog intenziteta ili 150 minuta vježbi visokog intenziteta. Kod onih bolesnika koji nisu uspjeli izgubiti tjelesnu težinu drugim metodama, u obzir dolazi i kirurško liječenje redukcijom volumena želuca.

Zaključak

Astma i debljina imaju značajan utjecaj na javno zdravlje i njihova se učestalost povećava posljednjih godina. Debljina je čimbenik rizika za razvoj astme, a astma može povećati rizik od razvoja pretilosti. Pretili odrasli i djeca imaju češće simptome i lošiju kontrolu astme od onih bolesnika s normalnom tjelesnom težinom. Kako bi se postigla zadovoljavajuća kontrola bolesti i poboljšala kvaliteta života, uz redovito uzimanje propisane terapije, od iznimne je važnosti i promjena životnih navika, što uključuje redukciju tjelesne težine i svakodnevno provođenje fizičke aktivnosti.