Valovi vrućine - valunzi

Uvod

Menopauza je normalan fiziološki proces koji nastupa kod žena u prosječnoj dobi od približno 50 godina i definiran je kao 12-mjesečno razdoblje bez menstruacije (amenoreja) u odsutnosti bilo kakvih drugih fizioloških ili patoloških uzroka. Prethodi joj menopauzalni prijelaz (nazvan klimakterij ili perimenopauza), koji se javlja između početka neredovitih menstrualnih ciklusa i same menopauze.

Kliničke manifestacije menopauzalnog prijelaza uključuju menstrualne poremećaje, valunge, znojenje, nesanicu, lupanje srca, vrtoglavicu, glavobolju, probleme s pamćenjem, nemogućnost fokusiranja, promjene raspoloženja (anksioznost, depresija), promjene tjelesne težine, promjene na koži i genitourinarnu atrofiju. Oko dvije trećine žena pati od ovih simptoma povezanih s menopauzom.

Jedan od dobro poznatih klasičnih simptoma menopauzalne tranzicije su valunzi.

Što su valunzi?

Valunzi, (engl.hot flash) su čest simptom menopauze koji se osjeća kao iznenadni nalet vrućine, praćeni sa znojenjem i crvenilom kože, obično počinju u kasnim 40-ima i mogu trajati nekoliko mjeseci ili nekoliko godina.
Fiziološki i molekularni mehanizam valunga još uvijek nije u potpunosti poznat. Valunzi tijekom menopauze temelje se na složenim endokrinim, neuroendokrinim i epigenetskim mehanizmima. Uzrokovani su malim porastom tjelesne temperature, što uzrokuje aktivaciju živčanog sustava (simpatičkog), perifernu vazodilataciju (širenje krvnih žila) i povećanu aktivnost znojnih žlijezda. Ovaj mehanizam može biti povezan s odgovorom hipotalamusa na smanjene razine estrogena i modulacijom aktivnosti neurotransmitera (serotonina i noradrenalina).
Srednje trajanje valunga je otprilike četiri godine, a rijetko u nekih žena traju i do 20 godina. Valunzi se opisuju kao prolazne epizode osjećaja topline, crvenila kože i prekomjernog znojenja u licu i prsima. Osjećaj traje najčešće od 1 do 5 minuta, ali može trajati i duže. Povezan je s osjećajem lupanja srca, tjeskobom, razdražljivošću i noćnim znojenjem. Učestalost epizoda valunga varira od povremenih napadaja u tjednu ili danu do barem jednog svakog sata. Valunzi su često povezani sa smanjenjem kvalitete života, gubitkom produktivnosti, depresivnim raspoloženjem, neugodom, umorom, tjeskobom, poremećajem spavanja, a moguće čak i slabijom funkcijom pamćenja i socijalnom izolacijom.
Neke osobe imaju valunge kao dio svojih normalnih simptoma predmenstrualnog sindroma (PMS). Promjene u razinama hormona tijekom menstruacije mogu promijeniti način na koji vaše tijelo regulira tjelesnu temperaturu. To može dovesti do valunga ili noćnog znojenja.

Što uzrokuje valunge?

Hormonalne promjene smatraju se najvjerojatnijim uzrokom pojave valunga. Kada razina estrogena padne tijekom menopauze, sustav regulacije temperature u tijelu može biti poremećen. To može dovesti do iznenadnih osjećaja vrućine jer tijelo može izgubiti sposobnost kontrole temperature.
Drugi čimbenici poput stresa, lijekova i okoline također mogu doprinijeti intenzitetu i učestalosti valunga. Pojavu valunga mogu potaknuti različiti okidači (engl. triggers). Riječ je o čimbenicima ili aktivnostima koji kod pojedinih žena mogu izazvati ili pojačati valunge.
Najčešći okidači uključuju izloženost povišenim temperaturama okoline, pregrijavanje organizma (osobito tijekom tjelesne aktivnosti ili nošenja teške odjeće), konzumaciju kofeinskih i alkoholnih napitaka, unos začinjene hrane, psihološki stres, tuširanje ili kupanje u vrućoj vodi te pušenje cigareta.
Izbjegavanje stvari i aktivnosti koje izazivaju valunge mogu biti jedan od načina kontrole učestalosti valunga.

Kako liječiti valunge?

Valunge se mogu činiti kao neizbježan simptom menopauze s kojim se jednostavno morate nositi, ali postoje učinkoviti načini liječenja. Liječenje valunga obuhvaća različite terapijske mogućnosti koje se mogu klasificirati prema dostupnosti na terapije na recept i bezreceptne intervencije, odnosno prema načinu djelovanja na hormonsku nadomjesnu terapiju i nehormonske terapijske pristupe.
Određene prehrambene intervencije i promjene životnog stila mogu biti korisne u kontroli simptoma valunga. Prije odabira bilo koje terapijske opcije preporučuje se savjetovanje s liječnikom radi procjene mogućih koristi i rizika. Budući da je liječnik upoznat s cjelokupnom medicinskom povijesti pacijentice, može procijeniti sigurnost pojedinih terapijskih pristupa, osobito u kontekstu postojećih zdravstvenih stanja i istodobne primjene drugih lijekova.
Važno je razgovarati sa svojim liječnikom o bilo kojoj mogućnosti liječenja i raspraviti o prednostima i nedostacima. Neke mogućnosti liječenja možda nisu sigurne za uzimanje s drugim lijekovima ili drugim zdravstvenim stanjima.

Hormonska nadomjesna terapija (HRT)

Hormonska nadomjesna terapija (HRT) je vrsta terapije koju vam liječnik može preporučiti na recept. Hormonska nadomjesna terapija povisuje razinu hormona i može ublažiti druge simptome menopauze poput vaginalne suhoće. Vrsta hormonske terapije ovisi o tome ima li žena očuvanu maternicu. Ženama s maternicom preporučuje se kombinacija estrogena i progestina, dok žene nakon histerektomije mogu primati samo estrogen. Kao novija terapijska opcija koristi se kombinacija estrogena i bazedoksifena, selektivnog modulatora estrogenskih receptora (SERM).

Nehormonska terapija

Uz hormonsku terapiju, u liječenju valunga mogu se primjenjivati i nehormonski lijekovi. Većina ovih lijekova primarno je indicirana za liječenje stanja kao što su depresija, anksiozni poremećaji, poremećaji spavanja ili simptomi preaktivnog mokraćnog mjehura. Međutim, istraživanja su pokazala da određeni nehormonski lijekovi mogu pridonijeti smanjenju učestalosti i intenziteta valunga.
Na tržištu su dostupne i nehormonske terapije bez recepta, uključujući biljne pripravke i komplementarne metode liječenja. Primjeri takvih terapija uključuju: ulje noćurka, crni kohoš, soju i pripravke koji sadrže fitoestrogene, akupunkturu i vitamin E. Međutim, većina stručnih smjernica ne preporučuje njihovu rutinsku primjenu zbog nedostatka dovoljno kvalitetnih dokaza o njihovoj učinkovitosti. Iako su provedena neka istraživanja s ovim terapijama, rezultati često nisu pokazali značajnu korist u smanjenju učestalosti i intenziteta valunga.
Preporuka je da razgovarate sa svojim liječnikom prije nego što počnete uzimati dodatak prehrani za valunge. Ponekad se proizvod može činiti sigurnim, ali možda nije dobar izbor za vas kada uzmete u obzir druge lijekove koje uzimate ili druga medicinska stanja koja možda imate.

Postoje li namirnice koje mogu pomoći kod valunga?

Mnoge žene tijekom menopauze povećavaju unos hrane bogate fitoestrogenima s ciljem ublažavanja simptoma povezanih s hormonalnim promjenama. Fitoestrogeni su biljni spojevi koji zbog svoje strukturne sličnosti s estrogenom mogu ostvarivati učinke slične estrogenu u organizmu te potencijalno smanjiti valunge. Među najvažnijim prehrambenim izvorima fitoestrogena ubrajaju se soja i proizvodi od soje, slanutak, leća, lanene sjemenke, cjelovite žitarice te različite vrste graha. Iako se umjereni unos hrane bogate fitoestrogenima općenito smatra sigurnim, savjet je da prvo razgovarate sa svojim liječnikom (osobito ako je žena operirala rak dojke) prije promjene dodataka prehrani koji sadrže fitoestrogene.

Promjene načina životnog stila

Promjene životnog stila mogu imati važnu ulogu u ublažavanju učestalosti i intenziteta valunga tijekom menopauze. Preporučuju se održavanje zdrave tjelesne mase (pretilost može pojačati valunge), redovita tjelesna aktivnost (vježbajte barem 20 minuta svaki dan), prestanak pušenja, ograničavanje unosa alkohola, održavanje rashlađenog okruženja te primjena tehnika za upravljanje stresom, poput vježbi disanja, joge i meditacije.

Hoće li se valunzi vratiti nakon prestanka korištenja hormonske terapije?

Nakon prekida hormonske terapije, približno polovica žena ponovno doživljava pojavu valunga, najčešće privremeno. Iako nema dovoljno dokaza da postupno smanjivanje doze značajno smanjuje rizik od ponovne pojave simptoma, takav se pristup primjenjuje u kliničkoj praksi. U slučaju povratka izraženih valunga, hormonska terapija može se ponovno uvesti. Neovisno o vrsti lijeka i primijenjenoj dozi, potrebu za nastavkom liječenja potrebno je redovito preispitivati kako bi se osiguralo da terapija i dalje odgovara kliničkim potrebama pacijentice.